Jezero Montbel na jugozapadu Francuske svjetlucave je tirkizne boje, proteže se ne 570 hektara, dom je brojnim divljim životinjama, lokalni je poljoprivrednici koriste za navodnjavanje svojih farmi, a turisti rado posjećuju. Međutim, nakon suhe zime, najsuše unazad više od 60 godina, Montbel je danas maltene neprepoznatljiv. Razina vode u jezeru drastično je pala, brodice koje su njime nekoć plovile sad su nasukane, a bove leže na ispucanoj zemlji. Jezero danas izgleda kao da je vrhunac ljeta, a ne kraj zime. Montbel je trenutno na 28 posto svog uobičajenog vodnog kapaciteta. Prošlih je godina u ovo doba godine on iznosio oko 60 posto od ukupnog kapaciteta.
- Otkad bilježimo povijest jezera, od ranih 1980-ih, ovo je prvi puta da je situacija ovako ozbiljna - rekao je Boris Rouquet, poljoprivrednik i glavni za pitanja vode u uredu Nacionalne federacije sindikata u poljoprivredi u departmanu Ariège, departmanu u kojoj se nalazi jezero Montbel.
Rouquet je CNN-u rekao da se jezero i prije suočavalo sa sušama, ali da je ova posebno brutalna.
Dijelovi Europe još se uvijek oporavljaju od prošlogodišnjih vrućina i najgorih suša unazad 500 godina. U nekim je regijama palo toliko malo kiše i snijega da lokalno stanovništvo sa strepnjom gleda na kalendare i čeka nadolazeće ljeto. Klimatolozi i drugi znanstvenici upozoravaju da će klimatske promjene dovesti do većeg broja sve jačih i jačih suša te toplinskih valova. Voda će postati još dragocjenija no što je to sada.
Francuski su meteorolozi u srijedu objavili da su na jugozapadu zemlje zabilježili temperature od 30 ‘C. Prema mjerenjima s kojima se krenulo 1900. godine, ožujak u Francuskoj nikad nije bio ovako vreo. Visoke temperature koje su obilježile 2023. godine došle su zajedno s iznimno niskom količinom padalina. Francuska je između siječnja i veljače zabilježila više od 30 uzastopnih dana bez značajnijih oborina. Takav niz nije zabilježen od 1959., godine kada se krenulo s mjerenjima padalina. Uz to, u zemlji je palo jako malo snijega, što znači da otopljeni snijeg nije stigao oplemeniti rijeke. Padaline su se vratile u ožujku, ali ne u onom obujmu koji se priželjkivao.
- Jezero Montibel još je uvijek na abnormalno niskoj razini - rekao Franck Solacroup, regionalni direktor agencije koja brine za vodu na jugozapadu Francuske.
Poljoprivrednici zbog niskog vodostaja Montibela moraju dobro razmisliti o tome koje će kulture posaditi. Neki su neke prestali saditi, a neki su posadili žitarice i pomolili se da će kiša doći. Stočari se boje da neće imati čime hraniti stoku, a neki će možda morati smanjiti svoja stada.
Solacroup je rekao da je 400 općina prošle godine uvelo restrikcije zbog manjka pitke vode.
Katalonija, španjolska autonomna zajednica na sjeveroistoku Pirinejskog poluotoka, muči sličnu muku. Prosječna popunjenost njezinih rezervoara vode trenutno se kreće oko 27 posto i neke su provincije već uvele određene restrikcije. Popunjenost rezervoara Sau koji se nalazi 95 kilometara sjeverno od Barcelone trenutno iznosi svega devet posto. Ostaci više stoljeća starog sela i crkve koji su potopljeni kada 1960-ih stvoren rezervoar isplivali su na njegovu površinu. Katalonska agencija za vodu sredinom je ožujka iz rezervoara počela uklanjati ribe kako bi im spasila živote i kako bi zaštitila kvalitetu vode o kojoj ovisi više od pet milijuna ljudi.
Nestašice vode u Kataloniji toliko su ozbiljne da su se neki poljoprivrednici okrenuli molitvi.
Ni u Italiji nije ništa bolje. Sjeverni dio zemlje koji su prošle godine poharale suše kakve nisu viđene posljednjih 70 godina od njih se još nije oporavio. Na planinama nema snijega, a u jezerima vode. Popunjenost jezera Como trenutno iznosi manje od 18 posto. Vodostaj rijeke Po, žile kucavice sjevera Italije, iznimno je nizak, gotovo rekordno. Neki dijelovi sjevera Italije već proglasili stanje "ekstremne suše".
Uzgoj riže past će na razine s kraja 20. stoljeća. Talijansko udruženje proizvođača riže Enterisi reklo je da će travanj i svibanj biti ključni.
- Moramo nadoknaditi ono što smo izgubili tijekom zime - rekao je glasnogovornik Enterisija.
Simona Ramberti, djelatnica Talijanskog nacionalnog instituta za statistiku (ISTAT), rekla je da bi se Italija zbog loše vodne infrastrukture mogla naći u velikim problemima. Prema podacima ISTAT-a za velike urbane sredine, više od 42 posto vode u vodovodnom sustavu nije stiglo do krajnjih korisnika. Svaki je građanin na dnevnoj bazi gubio otprilike 157 litara vode.
Manuela Brunner, docentica hidrologije na Švicarskom federalnom institutu u Zürichu te djelatnica Instituta za istraživanje snijega i lavina u Davosu u Švicarskoj, rekla je da je situacija u toj zemlji "posebna". Na planinama koje može vidjeti iz svog ureda u Davosu ima puno zelenila, a malo snijega.
- Ne pamtim kad je bilo ovoliko malo snijega. To je velik problem. Što je manje snijega, to se on manje topi i slijeva u rijeke. Nama u Švicarskoj trebaju dugotrajnije kiše. Međutim, što smo bliže proljeću, to je manje vjerojatno da će se to dogoditi - rekla je Brunner.
Kiši se nadaju i u Francuskoj i Italiji. Iako je teško pojedinačne događaje pripisati klimatskim promjenama, oni su u skladu s očekivanjima stručnjaka.
Znanstvenici kažu da su klimatske promjene prošlogodišnju sušu koja je pogodila sjevernu Zemljinu polutku učinile 20 puta vjerojatnijom.
Franck Solacroup kaže da se Francuzi trebaju prilagoditi na novonastale uvjete, a ne samo reagirati na aktualne krize.
- Prošlogodišnje ljetne vrućine i suše sada nam djeluju posebno no one će 2050. godine biti stvar prosjeka - rekao je Solacroup.
Boris Rouquet kaže da se dugoročne promjene već kristaliziraju te da situacije nije dobra.
- Sve je to povezano s klimatskim promjenama i mi poljoprivrednici to već godinama vidimo. Kiša drukčije pada. Ili je jaka ili je nema - zaključio je Rouquet.