Što je s Bahmutom? Je li pao ili se još drži? Hoće li ga Rusi uopće zauzeti? Hoće li Bahmut označiti nemoć ruskog oružja, u prvom redu Wagnera, ili će postati "odskočna daska" za daljnje rusko napredovanja na području Donbasa? Sve su to pitanja na koja stižu kontroverzni odgovori. Sve će, kažu, biti jasnije u sljedećih nekoliko dana (neki kaži i tjedana).
Bahmut, grad koji ruski prorežimski mediji još nazivaju Artjomovsk, kako je bio preimenovan u eri SSSR-a, gradić s jedva 80.000 stanovnika koji, zapravo, tvrde vojni analitičari, sam po sebi u vojno operativnom i strateškom smislu i nema veliko značenje, nakon Mariupolja je postao najveći simbol rata u Ukrajini. Doduše, on ima veliko značenje za daljnji nastavak rata i za jedne i za druge. Rusi su pokrenuli ofenzivu kojom žele do kraja ožujka i početka travnja, prema Putinovoj naredbi i zamisli, osvojiti područje Donbasa, koje je krajem prošle godine anektirala Rusija.
Put na ‘zapad‘
Padom Bahmuta ostvario bi se put prema strateški važnijim Kramatorsku i Slavjansku, kao ključnima u borbi za kontrolu nad Donbasom, a eventualnim padom tih dvaju gradova, ukrajinska bi se obrana našla u velikim problemima. Ukrajincima, pak, s druge strane, kako za Deutsche Welle kaže njemački pukovnik Ralph Thiele, bivši član NATO-ova zapovjedništva, obrana ili zadržavanje ruskog napredovanja kod Bahmuta demonstrirali bi uspjeh zapadnim saveznicima i opravdala njihovu materijalnu, financijsku i vojnu pomoć. Upravo zato Bahmut ima gotovo presudnu važnost.
No, on sada ima više psihološko i simbolično značenje za obje strane, nego vojno. On je mali "Staljingrad", najveća klaonica u godini ruske agresije na Ukrajinu. Naime, borbe za taj gradić na istoimenoj rijeci, oko 90 kilometara od Donjecka, traju od srpnja 2022. godine, a za tih osam mjeseci očajničkih borbi, Rusi ga još nisu uspjeli osvojiti. Prema NATO-ovim obavještajnim podacima koje prenosi CNN, u dosadašnjoj bahmutskoj ofenzivi poginulo je čak pet puta više ruskih vojnika od ukrajinskih, a i njih gine, prema podacima koje, pak, navodi njemački der Spiegel, troznamenkast broj svaki dan! Bahmut je postao epicentar rata. I na njemu bi se mogla prelomiti sudbina najveće privatne plaćeničke ruske vojske Wagner.
Wagner u problemima
Njihove najelitnije postrojbe, pune ruskih zatvorenika - kriminalaca i ubojica - koji su za odlazak na ratište u Ukrajinu dobili "amnestiju" bez obzira na težinu kaznenog djela koje su počinili, trpe velike gubitke. Prema nekim izvješćima, Wagner jest uspio ući u grad i prijete da će ga okružiti. U svom dometu imaju komunikacije kojima se ukrajinski branitelji opskrbljuju, ali su im na meti i pravci kojima bi se mogli povući. Prema američkom Institutu za proučavanje rat (ISW), Wagner, čini se, u presudnim trenucima koji su odlučujući za osvajanje grada, gubi na zamahu. Bahmutski pakao može praktički potkopati snagu i moć Wagnera. Analitičari ISW-a smatraju da je bitka za Bahmut uništila ili izbacila iz stroja najbolje postrojbe plaćeničke vojske Wagner i lišila ruske snage njihovih najučinkovitijih ofenzivnih grupacija. Naime, ako se Ukrajinci kod Bahmuta uspiju održati još neko ozbiljnije vrijeme, smatra se da bi to moglo nanijeti veliku, ne smo vojnu, nego i političku štetu, značaju i snazi Wagnera te ugroziti poziciju njihova utjecajnog vođe Jevgenija Prigožina unutar Kremlja i kod samog Vladimira Putina. Zavladao je kaos, a Prigožin se i sam boji da ne bude žrtvovan ne samo u ratu nego i u političkim spletkama.
Iz tog razloga ukrajinski vojni stožer odlučio je da se ipak neće sasvim povući, nego s tim odugovlači kako bi se borbe nastavile po svaku cijenu. Stoga je i predsjednik Zelenski naredio da se pošalje još pomoći braniteljima, kao i nove snage, a takvu je odluku, navodi ruski neovisni portal Meduza (Zelenski je bio za strateško povlačenje), donio nakon što su zapovjednik ukrajinske vojske Valerij Zalužni i zapovjednik kopnene vojske Oleksandr Sirski, upravo zbog navoda da Wagner gubi dah, uvidjeli "smisao u daljnjim borbama", jer bi to moglo, smatraju, prelomiti rat na istočnom bojištu i već u startu rusku proljetnu ofenzivu osuditi na promašaj ili barem na sporo i neučinkovito napredovanje.
Utakmica istine za Prigožina
Bahmut je "utakmica istine" za Wagner i političke ambicije Prigožina. U bitci za Bahmut preslikava se i veliko suparništvo Wagnera i ruske armije. Naime, Prigožin "pikira" na dužnost ministra obrane, što bi pojačalo njegov politički utjecaj u unutarkremaljskim dvorskim razmiricama. Podsjetimo da je Prigožin već najavio osnivanje vlastite stranke, a ima i vlastitu vojsku. Ne jednom, Prigožin je negodovao da ga Armija podriva, kasni s isporukama streljiva i da ne daje obavještajne podatke, a isto tako ni ministar obrane Sergej Šojgu i zapovjednik Generalštaba general Gerasimov ne mogu sakriti svoju netrpeljivost prema Prigožinu.
No, evidentno je da je Prigožinov cilj Putinu osobno "predati" Bahmut i napomenuti da su to učinili wagnerovci, a ne armija, kao što je to bilo za nedavne okupacije Soledara. Pukovnik Ralph Thiele napominje bizaran podatak da Rusi troše više streljiva na dan nego što ga zemlje EU proizvedu cijeli mjesec! No, isto tako, važno je održavanje komunikacija kojim strana vojna pomoć dolazi do Ukrajinaca, jer kaže da na istoku zemlje postoje veliki problemi u dostavi tenkova i teškog naoružanja zbog mnogih uništenih mostova, željezničke infrastrukture, pa je važno da se to očuva radi lakšeg transporta.
Osim toga, austrijski vojni analitičar Markus Reisner za DW kaže da je usporavanje ruske ofenzive na istoku, kod Bahmuta, važno i za najavljenu ukrajinsku ofenzivu prema Melitopolju iz Zaporižja. Naime, Rusi žele pritiskom na istočnoj strani Donbasa zaustaviti najavljeni ukrajinski napad. Ukrajinci, pak, imaju u planu prodor na Melitopolj, čime bi im bio otvoren put prema Berdjansku. Upravo se očekuje da bi borbe za taj grad mogle postati "novi Bahmut". Berdjansk je važan jer bi njegovim oslobađanjem Ukrajinci ponovno izbili na Azovsko more i ono što je još važnije, presjekli bi "kopneni spoj" s Krimom. No, ta ofenziva umnogome ovisi upravo o sudbini Bahmuta, odnosno o daljnjem mogućem napredovanju ruskih snaga prema Kramatorsku i Slavjansku.
Što će Putina zadovoljiti?
Neki analitičari skloni su reći da bi, u slučaju da ruska proljetna ofenziva uspije i Putin okupira područja koja je zamislio na Donbasu, mogli kod njega dovesti do prijedloga o nekakvim pregovorima. Doduše, uspije li, možda će htjeti napredovati i dalje, jer evidentno je da on nije odustao od zaposjedanja cijele Ukrajine, instaliranja marionetske kvislinške vlasti u Kijevu te izbijanja na Odesu i spajanja s odmetnutom moldavskom paradržavnom tvorevinom Pridnjestrovljem, što bi onda imalo izravne reperkusije na istočno krilo EU i NATO-a. Nije uvjerljiva teza da bi se on zadovoljio s tih 20-ak posto ukrajinskog teritorija na jugoistoku, ako bi zaključio da mu dobro ide i da može još i ostvariti ciljeve svoje tzv. specijalne operacije. Stoga nije ni čudno da su Ukrajinci odlučili braniti Bahmut - ako treba ulicu po ulicu - smatrajući da je to bitka koja može usmjeriti daljnji tok rata, ali i u Moskvi, očito, misle tako.