Čak i ako se na Bliskom istoku pregovori o primirju ubrzaju, prijeti nova i razorna razina nasilja, piše The Economist.
13. veljače predstavnici Amerike, Egipta, Izraela i Katara sastali su se u Kairu kako bi pokušali osigurati šestotjedno primirje u Gazi i oslobađanje talaca od strane Hamasa.
Istovremeno već danima raste strah od masovne invazije izraelske vojske na Rafu, najjužniji grad Gaze koji je okružen granicom s Egiptom, gdje se nalazi milijun ili više Palestinaca. Bilo kakvo širenje borbi imat će razorne posljedice za civile, detonirati odnos Izraela s Egiptom i iscrpiti američko strpljenje.
Ipak, Benjamin Netanyahu, izraelski premijer, kaže da bi to moglo biti potrebno kako bi se postigla "potpuna pobjeda". Koji će impuls - pritisak na prekid vatre ili pritisak na eskalaciju - pobijediti?
Insistiranje Netanyahua na Rafi djelomično je pokušaj da ojača svoj položaj obećavajući Izraelcima odlučujući rezultat u ratu.
Dana 12. veljače, izraelski premijer dobio je kratko olakšanje nakon što su komandosi spasili dva taoca iz četvrti Al-Shabura u Rafi (izraelska diverzantska bombardiranja ubila su 74 Palestinca).
"Samo nastavak vojnog pritiska donijet će olakšanje svim našim taocima", rekao je nakon toga.
Ipak, fokus na Rafi nije isključivo važan zbog samoodržanja Netanyahua.
Unutar izraelskog sigurnosnog establišmenta izraženo je vjerovanje u koristi od borbe protiv Hamasa tamo, u njegovom posljednjem uporištu, kao i od preuzimanja kontrole nad granicom s Egiptom, glavnog kanala za krijumčarenje oružja.
Prema procjeni sigurnosnih dužnosnika, Hamas je u lošoj poziciji. Vođa pokreta u Gazi, Yahya Sinwar, predmet je potjere u Khan Younisu i smatra se da je sve više u nemogućnosti da komunicira sa svojim ljudima.
Grupa je pokušavala ponovno uspostaviti svoju prisutnost u gradu Gazi, na sjeveru, postavljanjem uniformirane policije na ulice i isplatom plaća državnim službenicima.
Ipak, izraelski obavještajni dužnosnici vjeruju da su čelnici Hamasa zabrinuti jer gube kontrolu nad stanovništvom.
Vjeruje se da je više od 10.000 pripadnika Hamasa ubijeno, a tisuće ih je ranjeno ili zarobljeno. Izraelske obrambene snage (IDF) kažu da je oko 18 od 24 Hamasova bataljuna "rastrojeno". Preostali borci su u "gerilskom modusu" i više nisu u stanju učinkovito vladati Gazom.
Napad na Rafu dodatno bi stisnuo Hamas, a ipak bi gubitak mogao biti ogroman. Generali znaju da možda ne postoji učinkovit način da se civili uklone od opasnosti.
U prethodnim fazama rata Izrael je pozivao stanovnike grada Gaze i Khan Younisa da se presele na jug, dalje od ratne zone. Sada bi trebalo natjerati one koji su pobjegli u Rafu da se ponovno presele, ovaj put u sve manja "sigurna područja" — improvizirane šatorske gradove na obali.
Susjedni Egipat očajnički želi izbjeći prelijevanje rata na njegov teritorij. Odbija dopustiti velikom broju izbjeglica da napuste Gazu i upozorio je Izrael da bi rat u pograničnom području mogao imati "strašne posljedice".
Egipatski dužnosnici zaprijetili su da će suspendirati mirovni sporazum potpisan s Izraelom 1979. ako očajni Palestinci navale u Egipat, piše Wall Street Journal.
Izgledi velikih civilnih žrtava uznemiruju izraelske saveznike. Dana 12. listopada predsjednik Joe Biden rekao je da se "velika vojna operacija u Rafi ne bi trebala odvijati bez vjerodostojnog plana za osiguranje sigurnosti i potpore za više od milijun ljudi koji su se ondje sklonili".
David Cameron, britanski ministar vanjskih poslova, također je pozvao na suzdržanost. ‘Nemoguće je vidjeti kako možete voditi rat među ovim ljudima u Rafi", rekao je. – Nemaju kamo otići.
Ukupno je gotovo 29.000 ljudi ubijeno u Pojasu Gaze otkako je Hamas napao Izrael 7. listopada.
Hoće li Izrael sada nastaviti i napasti Rafu ovisi o dva faktora. Jedan je može li Netanyahu steći domaću podršku za nastavak rata. To nikako nije zajamčeno.
Operacija koju planira bila bi velika i uključivala bi čitave brigade koje bi tamo vjerojatno ostale tjednima. IDF tek treba započeti prikupljanje trupa za manevar ovakvih razmjera.
Umjesto toga, generali su povukli trupe iz Gaze i demobilizirali velik broj od 300.000 rezervista pozvanih 7. listopada.
Ekonomski troškovi sukoba rastu. Dana 9. veljače Moody‘s, agencija za kreditni rejting, snizila je ocjenu Izraela s A1 na A2. Upozorava se da bi produljeni rat mogao "oslabiti izvršne i zakonodavne institucije".
Popularnost Netanyahua nastavlja padati u anketama, a njegov suparnik u ratnom kabinetu, Benny Gantz, nadmašio ga je i po osobnom rejtingu i po namjerama glasovanja. Da se izbori sada održavaju, Gantzova centristička stranka Nacionalnog jedinstva dobila bi više nego dvostruko više glasova od Netanyahuovog Likuda.
Dok Netanyahuu nevolja daje poticaj da se kocka s iskupljenjem kojeg bi mogao dobiti eskalacijom u Rafi, generali i pragmatično krilo ratnog kabineta, na čelu s Gantzom, radije traže dogovor o oslobađanju više talaca. Za njih Rafa može doći kasnije.
Hoće li se takav dogovor dogoditi ovisi o pregovorima u Kairu, ali i o Hamasu. Izrael je glatko odbacio njegove zahtjeve za potpunim prekidom vatre i trajnim povlačenjem izraelskih trupa iz Gaze prije bilo kakve razmjene talaca za palestinske zarobljenike.
Ali povratak izraelskih dužnosnika u Kairo 13. veljače na daljnje pregovore odražava izraelsku procjenu da je Hamasov zahtjev samo uvodni potez i da se može postići dogovor o privremenom primirju.
Izraelski dužnosnici vjeruju da bi Hamasova potreba da se pregrupira i stanovništvu pruži očajnički potreban predah prije svetog mjeseca ramazana, koji počinje 10. ožujka, mogla natjerati Hamas da pokaže veću fleksibilnost u pregovorima o taocima. Da bi se izbjegao pakao u Rafi, jedna strana treba prva trepnuti, piše The Economist.