Ovo je kraj Emmanuela Macrona?

Francuski premijer Sébastien Lecornu objavio je sastav svoje vlade u nedjelju navečer u 19:40. Do ponedjeljka ujutro u 9:45 – sve je već bilo gotovo.

Lecornu je podnio ostavku predsjedniku Emmanuelu Macronu samo četrnaest sati nakon što su imenovani ključni članovi njegova kabineta. Na dužnosti je proveo manje od 27 dana – čime je postao premijer s najkraćim mandatom u modernoj povijesti Francuske.

Njegov pad predstavlja politički potres koji je zemlju gurnuo još dublje u krizu bez suvremenog presedana. Nakon tri vlade u manje od godinu dana, Macron djeluje sve izoliranije, pod rastućim pritiskom da raspusti parlament i raspiše nove izbore – ili da sam podnese ostavku, piše POLITICO.

Evo kako je došlo do ovoga.

Obećanje koje se nije izvršilo

Izvorni grijeh, onaj koji je pokrenuo cijelu krizu, bila je Macronova odluka da raspusti parlament i raspiše izvanredne izbore nakon što je njegova stranka doživjela ponižavajući poraz na prošlogodišnjim europskim izborima.

Iznenadni izbori rezultirali su podijeljenim parlamentom u kojem nijedan blok nije mogao učinkovito vladati. Oporbeni zastupnici srušili su Lecornuova dva prethodnika – Michela Barniera i Françoisa Bayroua – zbog pokušaja smanjenja javne potrošnje i obuzdavanja rastućeg državnog duga.

Lecornu je pokušao ići istim putem, stavljajući proračunske pregovore ispred kadrovskih imenovanja. Prošlo je 26 dana bez formiranja vlade – najduže razdoblje u povijesti Pete Republike, osnovane 1958. godine.

Macronovi protivnici tražili su jasan znak prekida s dosadašnjom politikom prije nego što bi pristali surađivati s novim premijerom. Lecornu je u petak obećao da neće koristiti kontroverzni ustavni mehanizam koji omogućuje usvajanje zakona bez glasovanja u parlamentu – no to obećanje nije zadovoljilo gotovo nikoga.

Socijalisti, koje je Lecornu pokušavao pridobiti, tražili su mogućnost ponovnog razmatranja nepopularnog zakona kojim je povećana dob za odlazak u mirovinu. Konzervativni Les Républicains, pod vodstvom tvrde struje bivšeg ministra unutarnjih poslova Bruna Retailleaua, tražili su pak da on zadrži svoj položaj i dobije potpunu kontrolu nad izdavanjem viza i ograničavanjem pristupa zdravstvenoj skrbi za nelegalne migrante.

Taj isti blok, koji je podržavao dvije prethodne manjinske vlade, također je zahtijevao da Lecornu odbaci mogućnost novog poreza na bogatstvo – ideje ekonomista Gabriela Zucmana – i da se ne dira u mirovinsku reformu iz 2023.

Lecornu je odgovorio kratkim pismom o namjerama, bez konkretnih prijedloga, ali s naglaskom na potrebu rješavanja “neregularne imigracije”. U tom je trenutku izgledalo da je time umirio Retailleaua, iako su republikanci bili podijeljeni uoči objave nove vlade.

A onda se Macronov šef kabineta pojavio na stubama Elizejske palače u nedjelju navečer i objavio prva imena ministara.

Većina ministara bili su ostaci Bayrouove ekipe, a dvije najistaknutije nove figure – Bruno Le Maire u Ministarstvu oružanih snaga i Roland Lescure u Ministarstvu gospodarstva i financija – bile su centristi koji su već služili u Macronovim prijašnjim vladama.

Ubrzo nakon objave, Retailleau je na X-u napisao da “sastav vlade ne odražava prekid s prošlim administracijama” koji je Lecornu obećao te najavio hitan sastanak stranačkog vodstva.

U ponedjeljak ujutro rekao je da novi premijer “izigrao njegovo povjerenje” jer nije spomenuo plan da imenuje Le Mairea – dugogodišnjeg Macronova ministra gospodarstva koji je, baš kao i Lecornu, napustio republikance i pridružio se predsjednikovoj centrističkoj platformi.

Što sada?

Bijes zbog političkog kaosa sada se prelijeva i unutar zbijenih redova francuskog predsjednika, izvještava POLITICO.

Jedan centrist blizak predsjednikovom krugu izjavio je za POLITICO da Macronov tabor djeluje iscrpljeno i frustrirano Macronom. Prema njegovim riječima, mnogi zastupnici vjeruju da Macron namjerno sije kaos kako bi omogućio krajnjoj desnici, Nacionalnom okupljanju, da preuzme vlast – čime bi si otvorio put za povratak 2032. godine.

Macron, kojem je nakon dva mandata zabranjeno ponovno kandidiranje, mogao bi se teoretski tada vratiti na predsjedničke izbore.

U međuvremenu, politička nestabilnost uzdrmala je i tržišta.

Glavni francuski burzovni indeks CAC40 pao je gotovo dva posto nakon Lecornuove ostavke, prije nego što je djelomično nadoknadio gubitke. Prinos na desetogodišnju državnu obveznicu – mjerilo troškova zaduživanja – porastao je na najvišu razinu ove godine i privremeno premašio onaj talijanski.

Što slijedi?

Lecornuova ostavka ponovno je bacila francusku politiku u kaos, a Macronu su preostale tek rijetke opcije.

U pokušaju da spasi svoj liberalno-centristički blok, dao je Lecornuu rok do srijede navečer da “nastavi pregovore s oporbom”, stoji u priopćenju iz Elizejske palače. Nakon toga Macron je izjavio da će “povući sve potrebne zaključke” ovisno o uspjehu ili neuspjehu tih razgovora.

Macron bi mogao imenovati još jednog premijera iz vlastitih redova – bio bi to već šesti od njegova reizbora – no nakon neuspjeha Barniera, Bayroua i Lecornua, takav bi potez vjerojatno samo dolio ulje na vatru.

Druga mogućnost bila bi da imenuje premijera s ljevice, koja već mjesecima tvrdi da ima pravo preuzeti odgovornost nakon što je osvojila najviše mjesta na prošlogodišnjim izvanrednim izborima – no to bi moglo ozbiljno ugroziti Macronovu političku ostavštinu.

Sve više glasova, i s desnice i s ljevice, poziva Macrona da podnese ostavku – premda je on tu opciju više puta izričito odbacio.

Predsjednik se također opire novom raspuštanju parlamenta i ponovnim izborima. Iako su prošlogodišnji izbori i doveli do sadašnjeg kaosa, sve se češće čuje da bi upravo novi izbori mogli ponuditi izlaz.

“Što prije se vratimo na birališta, to ćemo prije vratiti stabilnost,” poručio je predsjednik Nacionalnog okupljanja Jordan Bardella. “Ne možemo mijenjati vladu svaka 48 sata.”