"Pišem ovo usred noći za svojim kuhinjskim stolom u Moskvi, a s prozora vidim crvenu zvijezdu i zlatne kupole Kremlja", piše dugogodišnja BBC-jeva dopisnica iz Moskve, Sarah Rainsford. "No kad ovo budete čitali, bit ću već na putu natrag za Englesku, protjerana iz Rusije kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti.
Nakon 20 godina izvještavanja iz Moskve, još uvijek ne mogu vjerovati. Pretpostavljam da su me počeli izdvajati od ostalih novinara prije otprilike godinu dana kad mi je rusko ministarstvo vanjskih poslova počelo izdavati kratkoročne vize. A čak i te bi mi bile odobrene u posljednji trenutak.
U jednom su mi trenutku kazali da će mi izdati moju posljednju vizu, nakon čega je službenica rekla da se zabunila.
No 10. kolovoza na kontroli putovnica na aerodromu Šeremetjevo u Moskvi, rekli su mi da mi je zabranjen ulazak u Rusiju zbog sigurnosnih razloga.
U dokumentu čiji mi je sadržaj službenik čitao bile su sve potrebne riječi, ali ne i objašnjenje.
'Sarah Elizabeth' - stalno je koristio moje srednje ime - 'Odbija vam se ulazak u Rusku Federaciju - na neodređeno. Ovo je zbog zaštite sigurnosti Rusije', pojasnio mi je nakon čega sam deportirana.
Rekla sam mu da sam novinarka: 'Izgledam li vam kao prijetnja?'
'Mi samo provodimo zakon', kazao je granični policajac. 'Pitajte FSB (Saveznu sigurnosnu službu Ruske Federacije, op.u.).'
To sam jutro doputovala u Moskvu iz Bjelorusije odakle sam izvještavala o suzbijanju masovnih prosvjeda protiv Aleksandra Lukašenka.
Bliski saveznik Vladimira Putina održavao je svoj redoviti godišnji veliki 'razgovor' s medijima i ja sam iskoristila priliku da ga pitam kako je moguće da on i dalje ostane predsjednik nakon svog mučenja i zatvaranja mirnih prosvjednika.
Prvo je opleo po meni kao nekome tko prenosi zapadnjačku propagandu, zatim su me okružili njegovi odani podržavatelji i sve to uživo na bjeloruskoj televiziji.
Te noći, dok smo pripremali taj dio razgovora za naš izvještaj, u Rusiji je ministar vanjskih poslova objavio nove sankcije protiv Velike Britanije: grupa neimenovanih britanskih državljana optužena je za 'protu-ruske aktivnosti'.
To je bio zakašnjeli odgovor Moskve na sankcije Velike Britanije zbog kršenja ljudskih prava u Čečeniji i korupciju na visokoj razini. Bila sam prilično nervozna jer mi je viza uskoro istjecala.
Nekoliko sati kasnije, moj je kolega bez problema prošao graničnu kontrolu, no mene su zaustavili.
Naposljetku su me pustili da slobodno lutam dvoranom za odlaske, iako bez putovnice, dok su drugi frenetično pregovarali da se moja deportacija zaustavi.
Bila sam sigurna da neće uspjeti: naredba o meni stigla je od moćnog FSB-a.
Zbog toga sam potpisala formular u kojem je stajalo da ću prekršiti zakon ako ikad više uđem u Rusiju. Protestirala sam, ali nisam imala izbora.
U jednom sam trenutku sjela na potrganu klupu na aerodromu i zabilježila svoje osjećaje plačući u kameru.
I onda odjednom, 12 sati nakon slijetanja, primila sam poziv u kojem mi je rečeno da mogu prijeći granicu - no samo jednom, kako bih pokupila svoje stvari - zapravo čitav svoj život - iz Moskve.
Moje izgnanstvo znači i prekidanje višegodišnjih veza.
Rusija predstavlja velik dio mog života još otkako sam prvi put ondje otputovala kao 18-godišnjakinja nakon što se raspao tadašnji SSSR.
Iz prve sam ruke svjedočila tom kaosu: nepreglednim redovima i nestašicama, čak i ratovima. Sredinom devedesetih, kao studentica, živjela sam u Sant Petersburgu tijekom njegovih gangsterskih dana kad su muškarci morali na ulazu u bar u kojem sam radila, predavati svoje oružje.
To su bile teške godine za mnoge Ruse, no to je također bilo i vrijeme uzbudljive slobode.
A onda je došao Vladimir Putin.
Izvještavam iz Moskve još otkako je on došao na vlast i bilježim sporu eroziju tih sloboda i sve veće potiskivanje disidenata uslijed Putinovih manevara da ostane na vlasti.
Pritisak na aktiviste, kritičare i novinare u posljednjih se godinu dana pojačao, otkako je otrovan opozicijski političar Aleksej Navaljni. Kako se približavaju izbori sljedeći mjesec, taj se pritisak dodatno pojačava.
Nervozan nakon prošlogodišnjih prosvjeda u Bjelorusiji zbog namještenih izbora, Kremlj se trudi suzbiti naše kritičke glasove i ovdje; sve naznake prave konkurencije. Za to je ključno utišati slobodne medije.
Istog tog tjedna kad sam bila prisiljena otići iz Rusije, najveći nezavisni TV kanal u zemlji proglašen je 'agentom stranih sila'.
Dožd TV se pridružio sve dužoj crnoj listi medija koji prije svakog emitiranja vijesti moraju naznačiti svoj 'neprijateljski' status ili će biti suočeni s ogromnim kaznama i sankcijama.
'Taj status agenta strane sile znači da smo svi neprijatelji države', rekao mi je urednik Tikon Džajdko. No broj pretplatnika im se povećao, a ne smanjio nakon što su dobili taj status, a urednik mi kaže i kako su mnogi novinari ponosni što su ih tako označili jer je to dokaz kvalitete.
No Džajdko kaže da su najnoviji potezi protiv novinara zabrinjavajući.
'Kao da kažu da 'više ne trebamo te aktiviste za ljudska prava ili te neovisne medije'. To je jako loše i moglo bi s vremenom postati još gore', kaže.
Kad su me pozvali u ministarstvo vanjskih poslova u Moskvi, inzistirali su da moje izbacivanje iz zemlje nije osobno. Službeno, to su nazvali osvetom za novinara agencija Tass kojemu je odbijen zahtjev da ostane u Velikoj Britaniji.
Ali to se dogodilo prije dvije godine i nije bilo velike buke oko toga.
Viši dužnosnici kazali su da nisu upoznati s mojim statusom 'prijetnje' - iako znam da su vidjeli formular koji sam potpisala. Zasad odbijaju reći tko im je rekao da sam dodana listi sankcioniranih.
Mnogi ljudi koje sam intervjuirala posljednjih godina, sada su zbog sigurnosti napustili Rusiju. Drugi priznaju da imaju plan bijega i mjesto kamo mogu otići.
Nikad nisam ni pomišljala da bih im se mogla pridružiti.
Još uvijek riječi 'anti-ruski' i 'sigurnosna prijetnja' odjekuju u mojim ušima.
No pokušavam utišati tu buku.
Još otkako je moje protjerivanje postalo javno, potpuni stranci me zaustavljau na cesti i ispričavaju mi se zbog svega što mi se dogodilo. Neki čak kažu i da ih je sram njihove vlade.
Upravo o toj ljubaznosti i toplini Rusa razmišljam kako počinje padati i kiša i približava se trenutak mojeg odlaska. Možda zauvijek. No ipak se nadam da ne", zaključila je svoj posljednji raport iz Moskve dopisnica BBC-ja Sarah Rainsford.