Iako svi duboko žale što je Velika Britanija napustila Europsku uniju, u jednu je ruku Brexit donio i olakšanje. London je stalno gnjavio svojim stavovima. Protivio se idejama o jačanju europskih integracija, prebacivanju dodatnih ovlasti na zajedničke institucije u Bruxelles, povećanju proračuna EU, ukidanju prava veta. Kad nešto nisu mogli spriječiti, Britanci su se izborili za derogacije. Nisu bili dio Schengena, ni dio eurozone, a nisu pristali ni na poštivanje Europske direktive o radnim vremenu. Spriječili su svaku ideju o stvaranju europske vojske, o ukidanju prava veta u vanjskoj politici ili po pitanju poreza i socijalnih prava.
Zagovornici snažnije Unije smatrali su da će nakon Brexita biti lakše mijenjati Europsku uniju, produbiti integracije. No unutar EU sada postoji nova Britanija. Tu ulogu da stalno kaže ‘NE’ preuzela je Nizozemska. Ni velika ni mala članica EU postala je svakako jedna od ključnih u svim procesima. Utjecaj Kraljevine Nizozemske daleko je iznad veličine te države s oko 18 milijuna stanovnika, manje od Rumunjske i daleko manje od Poljske ili Španjolske.
Nizozemska je sada članica EU koja će bez pardona reći ‘NE’ za bilo koju ideju. To nije počelo sada u pregovorima o usvajanju novoga višegodišnjeg proračuna EU i fonda za oporavak. Počelo je to još 2005., kada su Nizozemci na referendumu odbacili europski ustav. Istina je da su ga prije toga odbacili i Francuzi, ali je postojala nada da će se Francuzi predomisliti i, budu li ga svi drugi ratificirali, organizirati drugi referendum. No kada su ga i Nizozemci odbili, bio je to smrtonosni udarac tom nesuđenom europskom ustavu.
Od tada je bezbroj primjera da Nizozemci blokiraju postupke unutar EU. Za sve uvijek nađu nekog saveznika, ali oni su najuporniji. Osjetili smo to i na svojoj koži kada je Nizozemska blokirala otvaranje hrvatskih pristupnih pregovora. Bili su u jednom trenutku jedini uz Britance koji su to činili. Blokirali su i davanje statusa kandidata Albaniji, a zatim i odluku o otvaranju pregovora s Albanijom i Makedonijom. Na referendumu su glasali i protiv sporazuma EU-Ukrajina iako je tada u Ukrajini izbio rat, među ostalim i zbog toga što se odlučila približiti Europskoj uniji i udaljiti od Rusije. To za Nizozemce nije bilo važno.
Nizozemska je i sada bila najveća prepreka za usvajanje proračuna. Jasno je da će biti najveća prepreka i za bilo kakvo dalje prebacivanje ovlasti na EU. Klasični su predstavnik struje koja traži “što je manje potrebno EU”.
Ali razlozi su potpuno drukčiji od onih u Britaniji. Stanovništvo Nizozemske nije protiv članstva u EU. Dapače, svjesni su koliko im je to korisno. No žele EU u kojoj će manje plaćati i imati jači glas. Računaju oko svake sitnice i za sve nađu saveznike. Zajedno s Belgijom i Luksemburgom (čine oko 30 milijuna stanovnika) izborili su se da zajedno imaju isti broj glasova u Vijeću kao tri najveće države - Njemačka, Francuska i Italija. Ako ne mogu kroz skupinu Benelux, kao što je to bio sada slučaj u pregovorima o proračunu, nađu saveznike iz interesa. Ovaj put su to bile Danska, Austrija, Švedska i Finska koje zajedno čine skupinu “škrtih”. Uglavnom prate i stavove Njemačke jer im se umnogome poklapaju zajednički interesi. Iako mala, Nizozemska je nakon Njemačke najveći izvoznik robe u druge države Unije.
Nizozemska je jedna od osnivačica EU, nije EU skeptična i ne traži napuštanje Unije. Veliki je neto platiša u zajednički proračun. Ali euroskeptici su donedavno u toj državi dobivali puno glasova. Sadašnji premijer Mark Rutte, inače liberal, odlučio je preuzeti dio njihove agende: onu koja je stroga prema migraciji, prema jačanju ovlasti EU i prema proširenju.
Premda nije sve počelo s njim, Mark Rutte je svakako klasičan predstavnik nizozemskih stavova u EU, za što ima i potporu oporbe. To je pragmatična nacija u kojoj se radi stranačkih probitaka ne potkopava onaj tko je na vlasti ako se radi o nacionalnim interesima. Pred Rutteom, koji je premijer već deset godina, novi su izbori. Ako dobije i ostane na vlasti veći dio mandata, postat će najdugovječniji premijer u povijesti Nizozemske. To nije malo za državu gdje su ostavke česte. I sam ih je podnio nekoliko, ali je na izvanrednim izborima prolazio još bolje. Ponašanje na zadnjem summitu EU, koje mu je u europskoj javnosti stvorilo nadimak “Gospodin NE”, bit će mu kod kuće vjetar u leđa. Što govore drugi, bilo u Italiji ili Mađarskoj, manje mu je važno. I tako je utjecaj Nizozemske u Uniji još više ojačao, a ne oslabio. Uz Njemačku i Francusku, sasvim sigurno su najutjecajnija članica.
