"Iako je nasilna akcija Irana imala više propagandni i politički nego vojni cilj, provocirati Pakistan nije mudro, komentira najnovije događaje između Irana i Pakistana bosanskohercegovački analitičar Nedžad Ahatović.
Prema njemu, pravi motivi međusobne netrpeljivosti Irana i Pakistana leže u pojačanoj suradnji Irana s Indijom i strateškom savezu Pakistana s Washingtonom koji ide u kontru Kini, koja je dugogodišnji strateški partner Pakistana. Ti su odnosi, navodi Ahatović, pojačali razmimoilaženja između Irana i Pakistana, a otuda i ova eskalacija, kaže.
Ove se zemlje međusobno optužuju za podržavanje terorističkih organizacija koje djeluju u pograničnim zonama protiv režima u zemlji u kojoj nalaze.
Razmirice na granici Irana i Pakistana traju već duže vrijeme, a isto vrijedi i za tenzije između režima u Teheranu i afganistanske talibanske vlade, naglašava Ahatović. Iranska revolucionarna garda u najnovijoj eskalaciji događaja napala je pakistanske baze sunitske muslimanske militantne skupine Džaiš al Adl za koju Teheran tvrdi da je podržavaju Izrael i SAD. Iran za podršku ovoj terorističkoj grupi također optužuje i talibane. Pakistan je uzvratio zračnim udarima na baze terorista koji ugrožavaju sigurnost Pakistana s teritorija Irana uz puno poštivanje iranskog državnog suvereniteta, ističe analitičar.
Međutim odnosi na tom području vrlo su složeni.
"S obzirom da se Iranu daljnja eskalacija sa Zapadom ne isplati, Iran napada one zemlje koje po njihovom narativu usko surađuju sa SAD-om. A odnosi između Pakistana i SAD-a sve su samo ne stabilni. S vremena na vrijeme čak su jako turbulentni", kaže. Pakistan se, podsjeća Ahatović, krajem prošle godine žalio Bijeloj Kući da pakistanski militanti iz skupine Tehrik-e-Taliban, koji djeluju protiv režima u Islamabadu, a uživaju podršku Teherana u pograničnom području s Afganistanom, upotrebljavaju sofisticiranu američku vojnu opremu koja je pala u ruke talibanima u Afganistanu. "Pakistan je nuklearna sila i vojni proračun im iznosi nešto preko 11 milijardi dolara. Ali ni Iran nije outsider i vojni proračun mu se kreće oko 20 milijardi dolara. Bit će dobro ako se na ovome završi jer svaka eskalacija na Bliskom istoku odgovara samo neformalnom antizapadnom vojnom bloku koji de facto čine Kina, Iran, Ruska Federacija i S.Koreja", ocjenjuje Ahatović.
Prema njemu, prava opasnost za Bliski Istok leži u mogućnosti da Izrael napadne Iran ciljajući upravo na njegove nuklearne potencijale koji još nisu prerasli u vojne. "Dakle, osnovno pitanje nije hoće li doći do eskalacije koja se evidentno zahuktava nego je osnovno pitanje imaju li SAD i zapadne zemlje dugoročnu koherentnu strategiju za Bliski Istok. Ovo što Izrael radi u Gazi izravno šteti kako političkim, vojnim tako i ekonomskim interesima Zapada u tom dijelu svijeta. Nasjeli su na Putinovu veliku stratešku igru u kojoj je svako novo žarište test za zapadne demokratske vrijednosti na kojima oni redom padaju", poručio je analitičar.
Osvrnuo se i na Balučistan navodeći da je riječ o regiji bogatoj prirodnim plinom te da se iz tih izvora snabdijeva kompletan Pakistan. Važna je jer se nalazi na tromeđi između Irana, Afganistana i Pakistana gdje utočište nalazi teroristička grupa Tehrik-e-Taliban.