Početkom godine, točnije 12. siječnja – prije manje od tri mjesece – koronavirus je bio ograničen na teritorij Kine. Nijedan slučaj nije otkriven izvan zemlje iz koje je virus potekao.
I onda, 13. siječnja, virus je postao globalni problem. Slučaj je zabilježen u Tajlandu, zatim Japanu, Južnoj Koreji te potom Sjedinjenim Američkim Državama. Širom svijeta, curenje slučajeva se pretvorilo u poplavu.
Sada imamo više od milijun slučajeva Covida-19 diljem svijeta, od Nepala do Nikaragve. Ali kako se broj smrti povećava, a bolnice se popunjavaju, da li se koronavirus proširio baš svugdje ili još postoje mjesta bez njega?
Možda iznenađujuće, ali odgovor je – da.
Ujedinjeni narodi imaju 193 članice, a od njih, 18 zemalja nije prijavilo niti jedan slučaj zaraze koronavirusom, piše BBC pozivajući se na podatke Sveučilišta Johns Hopkins.
U nekim zemljama, stručnjaci se slažu, jamačno ima zaraženih, ali nisu prijavljeni. Na primjer, u Sjevernoj Koreji kao i u ratom izmučenom Jemenu.
No postoje i zemlje u koje virus još nije stigao. To su uglavnom male otočne države s malo posjetitelja. Zapravo, sedam od deset najmanje posjećenih mjesta na svijetu još uvijek nemaju Covid-19.
Ta udaljenost znači jednu stvar: u doba društvenog distanciranja, te su zemlje originalni 'samoizolatorij'.
Izvanredno stanje
No predsjednik jedne od njih se ne hvali time. Štoviše, kaže kako je zbog Covida-19 i ondje već proglašeno izvanredno stanje.
Nauru u Tihom Oceanu, gotovo je 320 km udaljen od prvog sljedećeg mjesta. Najbliži mu je otok Banaba koji je dio otočja Kiribati. Najbliži glavni grad povezan je s australskim Brisbaneom, udaljenim oko 4.000 km.
To je druga najmanja država UN-a kad je u pitanju površina (odmah nakon Monaka) i ima oko 10.000 stanovnika, što je drugi najmanji broj stanovnika nakon Tuvalua.
Također, to je jedno od najrjeđe posjećenih mjesta na Zemlji. Iako se ti podaci ne pojavljuju u najnovijim izvješćima UN-a, tu državu godišnje posjeti oko 160 turista.
Čovjek bi pomislio da se tako udaljene zemlje ne trebaju dodatno distancirati, no zemlja sa samo jednom bolnicom, bez respiratora i s manjkom medicinskog osoblja ne smije riskirati.
Politika ove zemlje prema koronavirusu je, prema riječima predsjednika Lionela Aingimea je 'lovljenje i zadržavanje'.
'Stvari zadržavamo na našoj granici. Zračna luka nam služi kao granica i kao tranzitni prostor u sklopu granice.'
Karantena
Oni u karanteni temeljito su pregledani i kontroliraju im se možebitni simptomi. Kad neko dobije visoku temperaturu, izoliraju ga i testiraju na Covid-19. Svi su učinjeni brisevi poslani u Australiju, no svi su se vratili negativni.
Iako proživljavaju krizu, Nauruanci su mirni i sabrani, kaže njihov predsjednik. On sam zahvaljuje ostalim zemljama, pogotovo Australiji i Tajvanu, na pomoći. S Tajvanom Nauru ima razvijene potpune odnose, a s njima dijeli i religiju.
'Kad smo počeli tražiti zaražene, obratio sam se Bogu molitvom, a on mi je poslao redak iz Biblije: Psalam 147, red 13-14. To nas drži na nogama i pomaže nam da prođemo kroz ovu, kako Biblija kaže, 'dolinu smrti'.
I dok se trudi zadržati broj zaraženih na Nuruu na nuli, zna da istovremeno mnogi u svijetu nisu te sreće.
'Svaki put kad pogledamo kartu svijeta sa zemljama koje imaju slučajeve zaraze, izgleda mi kao da je svijet dobio ospice: male crvene točkice su posvuda', kaže Aingime.
'Zato se kao nacija trudimo... vjerujemo da će naše molitve biti uslišane i da će pomoći i drugim narodima da prebrode ovo teško razdoblje.'
Nauru nije jedina mala pacifička zemlja koja je proglasila izvanredno stanje. Isto su učinili Kiribati, Tonga, Vanuatu i neki drugi.
Doktor Colin Tukuitonga s Niuea u južnom Pacifiku, siguran je da je to ispravna odluka.
'Oni imaju najviše šanse ako prokletu stvar zadrže izvan zemlje, jer ako virus dođe, gotovi su.'
18 zemalja koje još nemaju službeno potvrđeni slučaj zaraze koronavirusom
Komori; Kiribati; Lesoto; Marshallovi otoci; Mikronezijaa; Nauru; Sjeverna Koreja; Palau; Samoa; Sao Tome i Principe; Solomonovi otoci; Južni Sudan; Tadžiikistan; Tonga; Turkmenistan; Tuvalu; Vanuatu; Jemen
Mali i krhki
Doktor Tukuitonga je ekspert za javno zdravstvo i bivši vijećnik Svjetske zdravstvene organizacije, a sada je dekan na medicinskoj školi Sveučilišta Auckland.
'Ta mjesta nemaju snažan zdravstveni sustav. Mali su, krhki, nemaju dovoljno respiratora. Ako se ondje dogodi epidemija, ona će desetkovati populaciju.'
Dodaje i kako su mnogi otočani ionako lošeg zdravlja.
'Mnogi od njih imaju dijabetes, srčane bolesti i slična stanja. Sve te bolesti pogoršaju se uz virus.'
Ako dođe do ozbiljne epidemije u bilo kojoj od ovih malih pacifičkih nacija, morat će poslati svoje pacijente u druge zemlje. No to je lakše reći nego učiniti kad sve zemlje zatvaraju svoje granice.
Dr. Tukuitonga zato kaže da je najbolje da ostanu na nuli zaraženih što je dulje moguće.
'Ta izoliranost malih nacija usred oceana – što im oduvijek stvara probleme – sada im je postala zaštita', kaže Tukuitonga.
Mali broj država koje imaju kopnenu granicu također nemaju zabilježen ni jedan slučaj koronavirusa.
Malavi, zemlja od 18 milijuna stanovnika u istočnoj Africi, tek je u četvrtak prijavila svoj prvi slučaj. No za njega su bili spremni.
Zemlja je proglasila izvanredno stanje, zatvorila škole i poništila sve vize izdane prije 20. ožujka. Također, počela je agresivno testiranje, kaže doktor Peter MacPherson, stručnjak za javno zdravstvo iz Škole za tropsku medicinu iz Liverpoola, čiji rad financira Zaklada Welcome smještena u Malaviju.
Iskustvo HIV-a
Kaže da su ta dva tjedna koja su imali za pripremu bili jako vrijedni te je siguran da će se Malavi znati nositi s epidemijom.
'Bili smo jako pogođeni epidemijom HIV-a proteklih 30 godina, kao i epidemijom tuberkuloze. Mnogi korisni programi su razvijeni i oni sada funkcioniraju jako dobro.'
No istraživanja pokazuju da će koronavirus naposljetku doći u svaku zemlju, kaže doktor MacPherson. A ako to neće biti Malavi, koja će onda biti posljednja zemlja u kojoj će se koronavirus pojaviti?
'To bi mogla biti neka zemlja u južnom Pacifiku, kladio bih se na nekoga od njih', kaže Andy Tatem, profesor epidemiologije sa Sveučilišta Southampton.
'U ovako globaliziranoj ekonomiji, nisam siguran da će itko uspjeti izbjeći ovako zaraznu bolest.'
Zatvaranja, poput onih na Nauruu, mogla bi funkcionirati neko vrijeme, ali ne mogu trajati zauvijek.
'Mnoge od tih zemalja ovise o uvozu iz stranih zemalja, bilo da se radi o hrani, raznoj drugoj robi ili turizmu. Mogu se zatvoriti u potpunosti, ali to će po njih biti vrlo štetno i u nekom će se trenutku morati otvoriti.'
Upozorava i da ukupan broj slučajeva ni izbliza nije dosegnuo svoj vrh.
'Svi imamo te karantene pa virus ne kola slobodno, no svejedno imamo velik broj ljudi koji nisu zaraženi. To je jako dobro za zdravstveni sustav, no to istovremeno znači da ima puno sumnjivih u svijetu. Morat ćemo živjeti s ovim virusom dulje vrijeme.'