Ukrajinska protuofenziva sada traje već gotovo dva mjeseca. Ne može se reći da je Kijev u tom periodu povratio veliku količinu teritorija (nekoliko stotina kvadratnih kilometara), a ukrajinske trupe pretrpjele su gubitke koje su mnogi zapadni dužnosnici, makar u kuloarima, nazvali značajnima. S druge strane, ruske obrambene linije pokazale su se kao teško probojne, iako i njihove snage nesumnjivo trpe ozbiljne gubitke. Proteklog tjedna nekoliko uglednih vojnih analitičara sa Zapada vratilo se iz Ukrajine gdje su razgovarali s vojnicima, možda i s ponekim časnikom te se iz prve ruke uvjerili kakvo je stanje na terenu. Njihovi zaključci nisu bili suviše optimistični u pogledu ukrajinskih operacija, iako nitko nije isključio mogući proboj kroz ruske linije u narednih mjesec ili dva. O tijeku ukrajinske protuofenzive, o problemima s kojima se Kijev susreće, ali i mjestima na kojima stvari po njih izgledaju nešto bolje, razgovarali smo s vojnim analitičarom s portala Obris.org, Igorom Tabakom.
Video snimku podcasta pogledajte ispod
Posljednjih dva tjedna dosta se priča o ruskim napadima na sjeveroistočnom dijelu bojišta u Ukrajini u kojima je navodno postignut i neki napredak, ali Tabak ističe da se radi o manjim pomacima.
- Tu govorimo o sklopu manjih ofenziva tijekom kojih se formiralo četiri do pet manjih zona koje naizmjence imaju određeno jačanje aktivnosti. Na barem dvije ruske snage imale su pomake, ali maksimalno do kilometar i pol. Štoviše, u najboljem slučaju uspjeli su zauzeti dva sela, tvrdi vojni analitičar.
Na drugim dijelovima fronte razvoj je za Ruse nešto lošiji - naročito kod Bahmuta gdje Ukrajinci već neko vrijeme uspješno napreduju prema južnoj strani grada.
- Kod Bahmuta ima promjena i to je dosta bitno. Da bi se taj grad stvarno nadgledao u njemu treba imati dosta ljudi, zadržati određeno topništvo i puno drugih stvari. Zadnjih par dana Ukrajinci su došli do ruba oslobođenja dva prigradska mjesta i to su pomaci koji bi promijenili kartu na jugu Bahmuta. Pomaka je bilo i na sjeveru Bahmuta, a k tome ukrajinske snage dolaze na rub niza naselja - Kako su stvari krenule, uskoro bi se mogli opet tući za Soledar (gradić sjeverno od Bahmuta, pod ruskom kontrolom od početka godine, op.a.), smatra Tabak. No, ipak dodaje da nema naznaka da bi se u opkoljenje mogla staviti šira zona oko grada.
Kasetno streljivo
Kako se sada i službeno potvrdilo, Ukrajinci na bojištu već koriste kasetno streljivo koje su im poslali Amerikanci. I dok će im ono nesumnjivo pomoći u borbi, uz sve kontroverze koje taj tip oružja vuče sa sobom, Tabak smatra da stvari treba sagledati realno. Što znači da ni ovo oružje, kao i mnoga koja su ranije stizala sa Zapada, neće dovesti do naglog preokreta.
- Ovo je zapravo mjera štednje kojom Amerikanci žele nadomjestiti nedostatak konvencionalnog streljiva čija se proizvodnja sad želi povećati, kaže vojni analitičar i napominje da je to ipak novije streljivo od onog koje imaju Rusi.
Kad je u pitanju tijek ukrajinske protuofenzive i napadi koje su ukrajinske snage izvršile, zapadni analitičari sve otvorenije ističu da se stvari ne razvijaju po planu. Tabak smatra da za to postoje dobri razlozi i podsjeća - rat nije videospot, koliko god to neki očekivali.
Dva problema ukrajinske vojske
- Ukrajina je već dugo vremena u jako teškoj situaciji i suočena je s puno većim i puno jačim protivnikom. Dosad su se Ukrajinci u puno stvari uspjeli dobro postaviti i pokazati i bolje nego što se očekivalo u nekim krugovima. Dobar dio svog dosadašnjeg uspjeha u obrani Ukrajina može zahvaliti pomoći saveznika. No, oni i dalje koriste dobar dio svog starog arsenala, puno zarobljene robe, a to onda sve kombiniraju s puno zapadne vojne tehnike koja dolazi sa svih strana - i koja je vrlo često tek uvjetno kompatibilna. Jedan iskusan ukrajinski časnik je prije nekoliko mjeseci njihovu logistiku opisao kao cigansku čergu, koja ima desetke različitih tipova - svega. Ta šarolikost u opremanju je grozna pa Ukrajina koristi istočnu i zapadnu tehniku u njenim punim lepezama, kaže Tabak pa se potom osvrće na drugi problem s kojim se Kijev susreće.
- Što se ljudstva tiče ukrajinska profesionalna vojska podnijela je veliki teret u prvim tjednima rata te imala ogromne gubitke. Nakon toga su krenuli u velike mobilizacije pa su i te snage imale ozbiljne gubitke. Cijelo vrijeme pritom održavaju obuku po svojim standardima kako bi nadopunjavali postrojbe. Uz to, šalje se ljude u inozemstvo gdje prolaze kroz niz raznih obučnih sustava u nizu zemalja. Kad se te skupine od po nekoliko stotina ljudi vraćaju, to su praktički male vojske za sebe. I onda sve te ljude, vojnike i časnike, treba uskladiti i naučiti raditi na tehnici koju su friško dobili i za koju prošli skraćenu obuku. A onda se od ovakve vojske optimistično očekuju združena djelovanja, što je zapravo najviša razina ratnog umijeća. I sve to događa se u ratu u kojem dio iskusnih ljudi pogiba iz dana u dan. To su sve ogromni izazovi i za mirnodopsko doba, naglašava vojni analitičar.
I neprijatelj se pita
Tabak pritom naglašava da svaki vojni plan traje do prvog kontakta s protivnikom, jer i on ima nešto za reći. A Rusija je velika država, s velikom vojskom, kojoj nije žao trpjeti gubitke te se ipak prilagođava stanju na fronti.
No, kakvo god stanje bilo na bojištu - Ukrajina nema puno izbora, smatra Tabak.
- Oni na dnevnoj bazi izvode pokušaje pritiska na Ruse i traži se slaba točka. Te linije su duge i ne treba tu veliki procjep da se uspije kroz njega proći. A to dobro znaju i Rusi koji jačaju svoje obrambene linije i pokušavaju stisnuti Ukrajince na mjestima gdje oni možda imaju slabe točke. Da bi došlo do promjene, dovoljno je da se jedna strana malo oklizne. Uz malo sreće, dodatne podrške, opreme i vremena ukrajinska ofenziva mogla bi postati uspješnija, smatra Tabak.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.