Ovime sam ubio Víctora Jaru!
Tim se riječima, pokazujući revolver, godinama hvalio jedan od sedmorice optuženika za mučenje i ubojstvo "južnoameričkog Boba Dylana", čileanskog kantautora, kazališnog redatelja i borca za ljudska prava.
Jara je odrastao u siromaštvu uz oca poljoprivrednika i majku pjevačicu, školu je s 15 godina napustio da bi se pripremao za svećenički poziv, od kojeg je ubrzo odustao, zatim je studirao kazališnu umjetnost na Sveučilištu u Čileu, nakon diplome počeo je raditi kao kazališni redatelj, a ubrzo i sklapati i uglazbljivati vlastite tekstove, te se naposljetku prometnuo u narodnog heroja u čijim su pjesmama artikulirane nade milijuna Čileanaca.
Víctor Jara našao se na meti fašističke hunte Augusta Pinocheta, koja je u samo prve dvije godine vladavine ubila 30.000 ljudi, zatvorila još 200.000 te iza sebe ostavila 22.000 udovica i 66.000 siročadi. Odmah po dolasku na vlast nakon državnog udara 1973. Pinochetovi su se sljedbenici na najbrutalnije načine razračunavali s "ostacima" režima Vlade narodnog jedinstva Salvadora Allendea, koju je Jara otvoreno podržavao.
Pinochet je, sa svojom huntom, nasilno zbacio Salvadora Allendea s vlasti nakon samo tri godine socijalističke vlade. Uvidjevši što ga čeka, Allende je 11. rujna 1973. počinio samoubojstvo.
Za Jaru se kobnim pokazao 16. rujna, kada je nakon četiri dana zatočeništva (zajedno s 40.000 Pinochetovih neistomišljenika) na čileanskom nacionalnom stadionu izdvojen iz mase i odveden u prostore svlačionica. Samo četiri godine prije Víctor je na tom stadionu ispjevao svoju "Molitvu radniku", dočekan ovacijama iz publike.
U prostorima svlačionica Jara je mučen i ponižavan, pa prisiljen na igru ruskog ruleta prije nego što su mu Pinochetovi časnici slomili ruke, razmrskali lubanju i izrešetali ga automatskim oružjem.
Tih su dana na čileanskom nacionalnom stadionu ubijene oko tri tisuće ljudi, a 2003. godine preimenovan je u Stadion Víctora Jare.
Njegovo je tijelo, propucano 44 puta i s 56 polomljenih kostiju, pronađeno u blizini gradskog groblja u Santiagu.
Pinochet je, uz priličnu pomoć američke vlade, vladao Čileom sve do 1990.
Ipak, pjesme Víctora Jare nadživjele su i njegovu smrt i Pinochetovu fašističku vladu.
Jedna od njegovih najvećih uspješnica, pjesma "Pravo na život u miru" na istoimenom albumu, svojevrsna je himna stila nueva cancióna (španj. nova pjesma), lijevo orijentiranog društvenog pokreta i glazbenog žanra koji je u ono doba bio izuzetno značajan u Latinskoj Americi i na Pirenejskom poluotoku.
Ta je pjesma, uistinu posveta Ho Ši Minu i vijetnamskom narodu, pridonijela jačanju proturatnog pokreta u svijetu, a društveno angažirani tekstovi i elementi folk glazbe nueva cancióna odigrali su važnu ulogu u antifašističkim društvenim pokretima u Portugalu, Španjolskoj i Latinskoj Americi.
Južnoamerička se glazba ispreplitala sa sjevernoameričkom pod snažnim utjecajem američkog protestnog folka - od ranih pionira poput Woodyja Guthrieja i Arla Guthrieja te Petea Seegera do kasnijih velikana poput Boba Dylana i Joan Baez. Mnogi su izvođači, u potrazi za "autentičnošću", stvarali oslanjajući se na folklorne tradicije ruralnih regija, ali i na urbane zvukove te glazbu suvremenih metropolitanskih područja Latinske Amerike.
Jarova je supruga Joan Jara njegov posljednji album "Manifiesto", napisan tek nekoliko mjeseci prije državnog udara, objavila nakon Víctorove smrti, a kao politička aktivistica profilirala se zajedno sa svojim suprugom, s kojim je često sudjelovala na marševima za slobodu i u organizaciji otpora Pinochetovoj hunti.
Joan i Víctor bili su ključni sudionici u organiziranju kulturnih događanja koja su podupirala čileansku socijalističku vladu. Uglazbio je pjesme svog sunarodnjaka Pabla Nerude i izveo ih na svečanosti posvećenoj Nerudi nakon što je ovaj 1972. godine primio Nobelovu nagradu za književnost.
Zanimljivo, Neruda, također veliki Allendeov poklonik, umro je točno tjedan dana nakon Jare. Službeni uzrok Nerudine smrti bio je taj da je umro od posljedica raka prostate, ali analiza njegova tijela nakon ekshumacije provedene 2013. pokazala je da je umro nakon što je otrovan snažnim toksinom.
Nakon što su gotovo pola stoljeća izbjegavali pravdu, sedmorica umirovljenih vojnika proglašena su krivima za ubojstvo te su u kolovozu 2023. godine, doduše u odsutnosti, osuđena na različite zatvorske kazne. Posljednji priveden pravdi bio je Nelson Haase Mazzei. On je 2023. osuđen na 25 godina zatvora, zbog čega se posljednjih godina skrivao od čileanskih vlasti. Ipak, 27. srpnja 2026. čileanska je policija locirala 83-godišnjeg Haasea Mazzeija u ruralnom dijelu Čilea te bi uskoro trebao završiti u zatvoru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....