Gibraltar, skučeni i bogati komadić Ujedinjenog Kraljevstva u blizini južnog rta Pirenejskoga poluotoka, već neko vrijeme živi u simbiozi s više od 15 tisuća španjolskih radnika koji svakog dana poduplaju njegovu raspoloživu radnu snagu. Da ih nema, gibraltarska ekonomija koja se temelji na niskim porezima ne bi funkcionirala. Istodobno, da nisu zaposleni u Gibraltaru, teško bi u susjednoj siromašnoj španjolskoj regiji Andaluziji našli posao.
Antonio Sánchez Morodo, djelatnik jednog doma za starije i nemoćne u Gibraltaru, rekao je za Financial Times da tamo mjesečno zarađuje 1500 funti, odnosno 1744 eura, što je bitno više od minimalne mjesečne plaće u Španjolskoj koja iznosi 1100 eura. "Ono što nam stvarno treba je neometana prekogranična suradnja", rekao je Sánchez Morodo.
Velika se Britanija i Španjolska slažu, međutim njihov odnos nije lišen problema. Španjolska od sredine 1950-ih godina želi da joj se Gibraltar vrati, a Financial Times navodi da se priprema nova svađa oko "posljednje kolonije u Europi". Nakon što je u svibnju poražen na lokalnim i regionalnim izborima, španjolski premijer Pedro Sánchez sazvao je izvanredne parlamentarne izbore koji će se održati 23. srpnja ove godine. Prema podacima iz predizbornih anketa, Sánchezovu vladu koja je smanjila tenzije na relaciji Gibraltar-Madrid zamijenit će vlada na čijem bi se čelu mogao naći predsjednik desno konzervativne Narodne stranke Alberto Núñez Feijóo te koja bi mogla biti nacionalističkija.
Gibraltar, čija je velika većina građana na Referendumu o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji rekla da želi ostati u EU, sada strahuje da će se na njegovoj granici sa Španjolskom stvarati kilometarske kolone te da će španjolski radnici u tu zemlju moći ući tek nakon što prođu dugotrajne kontrole putnih isprava. Slobodi kretanja o kojoj ovisi gibraltarska ekonomija i na koju su se Španjolci naviknuli doći će kraj. Gibraltar ne želi biti posljednja žrtva Brexita, ali se priprema za slučaj da će to postati.
Ako, kako sugeriraju predizborne ankete, Narodna stranka bude zatrebala pomoć krajnje desne stranke Vox da oformi vladu, situacija oko Gibraltara bit će još ratobornija. Vox je jednom razvio španjolsku zastavu nadomak Gibraltara, a predsjednik stranke Santiago Abascal rekao je da će bilo koji dogovor s Britancima koji ne uključuje povratak Gibraltara Španjolskoj biti "izdaja".
Dekolonizacija
Što se Gibraltara tiče, prijevremeni izbori u Španjolskoj dolaze u najgorem mogućem trenutku. Budući da nije bio trgovinskog sporazuma koje su EU i Velika Britanija sklopili nakon Brexita, Gibraltar s Londonom, Bruxellesom i Madridom već više od godinu dana pregovara o svom odnosu s Unijom. Uključene strane kažu da je sve upućivalo na to da će se dogovor postići, međutim sada postoji strah da će Narodna stranka odbaciti i pregovore i aktualno stanje te da će se Gibraltar naći izvan Schengenskog prostora te da će njegova granica sa Španjolskom postati tvrda.
Gibraltarski dužnosnici kažu da će strožije kontrole na španjolsko-gibraltarskoj granici šokirati gibraltarsku ekonomiju te da će život svih u Gibraltaru postati znatno teži. Joseph Garcia, zamjenik glavnog ministra Gibraltara, rekao je da je granica između Španjolske i Gibraltara dugačka 1,7 kilometara te sadržava dva uska prolaza - jedan za pješake i drugi za vozila. Glavni ministar Gibraltara Fabian Picardo tijekom razgovora za Financial Times nije htio reći koliko je zabrinut zbog sudbine Gibraltara, ali je rekao da je "plaćen da bude spreman".
Gibraltar se prostire na 6,8 kilometara kvadratnih, a u njemu živi nešto manje od 34 tisuće stanovnika (par tisuća manje od Bjelovara). Unatoč tome, prilično je razvijen - ima vlastitu vladu, četiri političke stranke, televizijsku postaju, luku, britansku vojnu bazu, vezove u luci koje koriste britanske i američke nuklearne podmornice, Llanito jezik koji je mješavina španjolskog i engleskog te nogometnu momčad koja igra kvalifikacije za svjetsko nogometno prvenstvo. Gibraltar zbog tankih stambenih zgrada podsjeća na Hong Kong, još jednu bivši britansku koloniju.
Gibraltarska vlada tvrdi da je Gibraltarov BDP per capita treći najveći u svijetu, međutim ti podaci nisu najpouzdaniji kada se radi o malim ekonomijama. Iako ti podaci nisu pouzdani, točno se zna na kojim industrijama počiva svejedno prilično robusna gibraltarska ekonomija - osiguranju, online kockanju i prodaji alkoholnih pića te duhanskih prerađevina.
Za razliku od drugih bogatih europskih enklava poput Andore ili Monaka, koje također ovise o stranim radnicima, Gibraltar dijeli granicu sa zemljom koju njegov status vrijeđa. Španjolski ambasador pri Ujedinjenim narodima Agustín Santos Maraver rekao je u lipnju da je njegova zemlja "žrtva kolonijalne situacije koja ozbiljno utječe na njezin teritorijalni integritet". Gibraltar se od 1960-ih godina nalazi na UN-ovu popisu teritorija koje treba "dekolonizirati".
Madrid je konflikte s Gibraltarom često rješavao tako što granicu koristio kao oružje. Diktator Francisco Franco zatvorio ju je 1969., a potpuno je otvorena tek 1985. godine. Španjolska ju je morala otvoriti kada je ulazila u Europsku uniju. Španjolska je 2013. optužena da namjerno stvara gužve na granici kako bi napakostila Gibraltaru koji je napravio umjetne grebene u vodama koje ova drži svojima. Čak i kad Španjolska i Gibraltar nisu u svađi, gužve na granici znaju biti dugačke. Odvjetnik i bivši ministar pravosuđa Gibraltara Neil Costa rekao je da nije neobično da automobilisti na granici čekaju i po dva do tri sata. "Na neki način, to podcrtava činjenicu da niste Španjolci", rekao je Costa.
‘Siromašni hrane bogate‘
Optimisti su se nadali da će pregovori između Britanije i Španjolske rezultirati okončavanjem te muke. Predloženo je da obje strane sruše ogradu na granici te stvore zovu zajedničkog prosperiteta. Time bi Gibraltar de facto postao dio Schengena. Strože kontrole provodile bi se samo u luci i aerodromu. Istovremeno, Gibraltar bi se približio carinskoj uniji EU-a. Suštinski gledano, Gibraltar bi uživao u benefitima članstva u EU bez da je član EU. Upravo to neizmjerno ljuti određene Španjolce.
José Ignacio Landaluce, gradonačelnik luke Algeciras u provinciji Cádiz na samom jugu Pirenejskog poluotoka u kojoj nezaposlenost iznosi gigantskih 27 posto, jedan je od neprijatelja Gibraltara. On ga vidi kao raj za sve koji ne žele plaćati porez i nelojalnu konkurenciju koji iskorištava Španjolsku. "Gibraltar maslac maže na obje strane kriške kruha. A tko peče taj kruh, pravi taj maslac i poslužuje kavu koja se pije uz njega", rekao je Landaluce. "Kako to može biti da siromašni hrane bogate", dodao je gradonačelnik Algecirasa koji dolazi iz Narodne stranke
Gibraltar takvo viđenje situacije odbacuje te tvrdi da daje značajan doprinos andaluzijskoj ekonomiji. Međutim, Landaluceovo mišljenje dijele Ministarstvo vanjskih poslova Španjolske, Ministarstvo financija Španjolske i tvrdolinijaši iz Narodne stranke.
Ta stranka voli istaknuti da je Gibraltar stavljen na popis mjesta koja ne rade dovoljno kako bi suzbila pranje novca. Globalna radna skupina za nadzor financijskog kriminala (FATF) rekla je u lipnju da se Gibraltar čim prije mora pozabaviti "strateškim manjkavostima". Popis stvari koje Španjolcima smetaju u vezi Gibraltara ne staje na tome. Španjolci koji rade u Gibraltaru imaju manje mirovine od svojih gibraltarskih kolega. Uz to, većina tih radnika porez na dohodak plaća u Gibraltaru, ali koriste španjolske javne usluge. S druge strane, bogati žitelji Gibraltara kupuju nekretnine u elitnom andaluzijskom resortu Sotograndeu. Lisardo Capote, šef Carinske uprave u Algecirasu, rekao je da Gibraltar ne želi da se na granici provode temeljite provjere jer bi se tada otkrilo koliko njegovi žitelji vremena provode u Španjolskoj. "Bit će ovako: U Gibraltaru provedete tri dana tjedno, a ostatak tjedna provodite u Španjolskoj. Morate ovdje plaćati poreze", rekao je Capote.
‘Barbarsko ponašanje‘
Capote kaže da niska stopa korporativnog poreza u Gibraltaru osiromašuje tvrtke u Španjolskoj. Uz to, Capote tvrdi da trećina proračuna Gibraltara otpada na uvozne carine na cigarete, ali da većina njih na koncu završi u Španjolskoj u koju je unesu kriminalci. Španjolska tu, tvrdi Capote, izgubi oko 400 milijuna eura poreznih prihoda. Gibraltar tvrdi da su njegovi izračuni "prenapuhani".
Konačno, Gibraltar svoje otpadne vode izbacuje u more jer nema vlastito postrojenje za pročišćavanje. "To je barbarsko ponašanje", rekao je Landaluce iako nema dokaza da ta prljavština završava na španjolskim plažama. "Ne može svoje smeće bacati u susjedovo dvorište", dodao je Landaluce.
Brexit je Španjolskoj omogućio da ponovno razmišlja o kontroliranju barem dijela Gibraltara. Nedavni dogovor između Britanije i Španjolske nije potpisan jer je Sánchezova vlada tražila da španjolska granična policija i agencija za regulaciju civilne avijacije dobiju pristup gibraltarskoj zračnoj luci. Vlada koju bi činile Narodna stranka i Vox mogli bi taj dogovor baciti u smeće ili tražiti još više ustupaka.
Gibraltar se sada priprema za to da dogovora neće biti. Radnicima govore da izbjegavaju granicu u trenucima najvećih gužvi. Spominje se i da će se Španjolcima omogućiti rad od kuće, ali da bi to moglo dovesti do toga da Španjolska traži da su poslodavci tih radnika postali "španjolski entiteti".
Fabian Picardo kaže da je Gibraltar spreman prijeći na novi ekonomski model koji uključuje uvoz radne snage izvan Europske unije, ali nije htio ulaziti u detalje.
Iako je Narodna stranka predani sljedbenik UN-ovog programa za dekolonizaciju, Gibraltar se nada da njezin lider - umjereni i proeuropski nastrojeni Alberto Núñez Feijóo - neće poderati dogovor koji su Madrid i London postigli. Picardo kaže da se nada da se dogovor može postići.
Ima, međutim, "crvenih linija" preko koji Gibraltar neće. Picardo je rekao da se žrtva koju je generacija njegovih roditelja podnijela kako bi izdržala zatvorenu granicu za vrijeme Franca nikada neće zaboraviti. "Ako bilo koja španjolska stranka misli da će žitelje Gibraltara za vrijeme mog mandata na čelu zemlje natjerati na ustupke ili kompromise po pitanju suvereniteta, grdno se varaju", rekao je Picardo.