Smjena Papina osobnog liječnika, “arhijatra” Patrizija Polisce, profesora kardiologije, izazvala je ponešto meteža u vatikanskim kuloarima. Jedni gunđaju da je papa Bergoglio “otjerao” još jednoga Ratzingerova čovjeka, ali ima ih koji to vide kao početak nove - i za kurijalne birokrate užasne - prakse: da će osoblje na dužnostima u Kuriji ostajati samo jedan mandat od pet godina, iznimno još jedan, a onda nazad odakle su došli, u svoje dijeceze ili redovničke zajednice.
To bi bila uistinu kataklizmična promjena: izgubio bi se kontinuitet iskustva, ali i kontinuitet utjecaja i protekcija na razinama nižima od kardinalskih. Govorka se da je Papa to već odlučio i da “G8” (osmočlano kardinalsko povjerenstvo za reorganizaciju Rimske kurije, kojemu je pridružen i kardinal državni tajnik) samo razrađuje modalitete tog potresa.
Papa Frane je prije dvije godine digao energično glas protiv “lobija” u Vatikanu - pa se promjena o kojoj se šuška povezuje upravo s njegovom odlukom da se nikada više ne omoguće ukorijenjene interesne veze koje su toliko zla nanijele njegovu prethodniku.
Stan u Vatikanu
Ravnatelj Ureda za novinstvo Svete Stolice o. Federico Lombardi, upitan o razlozima smjene papinskog “arhijatra” Polisce, podsjeća da je on u srpnju navršio petogodišnji mandat ravnatelja Zdravstvene službe Svete Stolice, da profesor Polisca ostaje na inim svojim kurijalnim dužnostima (on je perit Kongregacije za kauze svetih, upravo on je utvrdio medicinske elemente čuda na temelju kojega je Ivan Pavao II proglašen svetim), da mu ostaje na raspolaganju i stan u Vatikanu. U svakom slučaju, on ostaje i osobni liječnik umirovljena pape Benedikta XVI.
Ipak, uzme li se u obzir da je njegov prethodnik “arhijatar” Renato Buzzonetti ostao na dužnosti 44 godine, kroz pontifikate četvorice papa…
Ravnoteža interesa
Doduše, Buzzonetti je bio čovjek starinskoga kova, vazda ljubezan i susretljiv, nerijetko bi ga zadržavali za ruku dok je prolazio i pitali ga za savjet a on nikada nije pokazao nestrpljivost - za razliku od zakopčanoga i uznosita (za neke: ohola) Polisce, koji je osmijeh nosio samo za Papu. No nisu svi “arhijatri” bili dugovječni poput Buzzonettija: 1958 godine sablazan su izazvale fotografije netom preminula pape Pija XII, koje je krišom snimio i iznio tadašnji papinski arhijatar okulist Riccardo Galeazzi Lisi, skupo ih prodavši tjedniku Paris Match (pa ga je sv. Ivan XXIII doživotno prognao iz Vatikana, a u Italiji je isključen iz liječničkih redova). Kuriozno je da Galeazzija Lisija - koga je veoma cijenila tadašnja odana i nametljiva Papina tajnica s. Pasqualina Lehnert - nije osobito trpio ni sam Pio XII (kako svjedoči Antonio Spinosa), ali se nije odvažio maknuti ga da ne naruši ravnoteže interesa u Vatikanu, a i da naudi svome polubratu grofu Enricu Pacelliju, upravitelju Vatikanskoga Grada.
Odnosi su se ondje često svodili na osinjak, kao i u mnogim zatvorenim sredinama.
“Arhijatar” je osoba kojoj je povjerena skrb za zdravlje poglavara Katoličke crkve, koja određuje kojim pregledima ga valja podvrgnuti, koja mu dnevno mjeri krvni pritisak i osobno raspoloženje. Nije svejedno tko je na toj dužnosti.
Štednja i bez Schäublea
Ali, nije svejedno ni kakva je Zdravstvena služba. Čujemo da je preskupa, da će u Vatikanu ostati samo hitna pomoć i zdravstvena straža, a da će se specijalistički pregledi obavljati u susjednoj Italiji, uglavnom u Sveučilišnoj poliklinici Agostino Gemelli, gdje se uostalom liječio i sv. Ivan Pavao II.
Premda u Vatikanu ne zvoca Wolfgang Schäuble, kriza i ondje nameće štednju - a papa Frane je na nju naviknuo još u Argentini.