Poglavar Katoličke crkve papa Frane odvažio se na nekoliko samo naizgled formalnih promjena u organizaciji Suverenoga Malteškoga Viteškog Reda (SMOM). Te su odluke obznanili Papini legati za reorganizaciju SMOM kardinali Gianfranco Ghirlanda i Silvano Tomasi, zaduženi i za ponovno unošenje mira u duboko podijeljeni red, u kojemu se teutonsko plemstvo posvadilo s latinskim i anglosaksonskim.
Prvo, Papa je izjednačio u pravima vitezove i dame. Neke članice reda si i dosad znale imati pravo glasa, neke od njih su na nekim dužnostima, ali svaki put je posrijedi bila iznimka, jednokratno odobrenje, a Papa sada posve izjednačuje oba roda.
Drugo, sljedeći veliki meštri Reda neće biti izabrani doživotno, nego na deset godina, odnosno i na kraći rok, ako ranije navršavaju 85 godina, i neće morati biti pripadnici plemstva. Morat će ipak biti fratri, braća, naime vitezovi-monasi, obavezani doživotnim zavjetima siromaštva, čednosti i poslušnosti.
Papa Frane je u subotu prihvatio novu ustavnu povelju Suverenoga Vojnoga Malteškog Reda i istodobno poništio sve dužnosti. Time je naprasno prestala vlast baruna Fra‘ Albrechta von Boeselagera, do jutros velikog kancelara. Taj njemački plemić svojedobno je nepravedno maknut, a kad je vraćen, latio se osveta. Pozicija velikog meštra je upražnjena otkako je preklani iznenada umro Fra‘ Giacomo Dalla Torre del Tempio di Sanguinetto. Namjesnik velikog meštra ostaje Fra‘ John Timothy Dunlap, koga je Papa imenovao u lipnju.
Papa je imenovao privremeno vodstvo do izvanrednog Kapitula, sazvanoga za 25 siječnja 2023. Novi veliki kancelar je Fra‘ Riccardo Paternò di Montecupo, veliki bolničar je Fra‘ Alessandro de Franciscis, a vodstvo kompletiraju Fra‘ Fabrizio Colonna i Fra‘ Emmanuel Rousseau. Ako sve bude organizirano po očekivanjima, novi veliki meštar bit će izabran do kraja ožujka 2023.
Papa već neko vrijeme nastoji popraviti Red, učiniti ga manje autoreferencijalnim, manje vezanim uz plemstvo, približiti ga duhovnoj funkciji koju je, uz humanitarnu, zamislio njegov utemeljitelj, bl. Gerardo Sasso, koji je 1099 osnovao križarski Bolničarski red sv. Ivana u Jeruzalemu, pa 1113 izabran za prvoga velikog meštra. Poslije propasti križarskih država vitezovi su, po svojim sjedištima, postali Rodski, pa Malteški, a taj su naziv zadržali i kad su se premjestili u Rim.
Papa Frane je dopustio da rasprave u Redu potraju, da sami iznjedre novu Ustavnu povelju, ali pod uvjetom da ne bude sukoba. Veli Papa: "Čekam da ne bude pritiska da razlučim. Činjenica da postoje različita gledišta je u redu. Problem je kada postoji pritisak. To ne pomaže." Budući da ga malteški vitezovi nisu poslušali – Franina ruka se u lipnju spustila ne baš nježno na njemačke aristokrate.
Kao što smo tada već pisali (ispričavamo se onima koji su zapamtili što smo pisali), ideja prvoga isusovca na Petrovu prijestolju je dakle jednostavna: razlike u mišljenjima su dobrodošle, ne valja ako postoji pritisak. Nadalje, bolje je sačekati da se vode smire, nego presjeći odmah. Ali papinski autoritet se ne dovodi u pitanje. Sinodalnost nikada neće biti demokracija (u krajnjoj liniji, ni mnoge demokracije nisu demokratičnije…). Katoličke crkve nema bez jasne i čvrste hijerarhije.
Ta hijerarhija ne može više ovisiti o aristokraciji i njezinim privilegijama. Papa smatra da je tom tipu konzervatizma vrijeme odavna odzvonilo.
Unutarnje natezanje konopa, započeto prije desetak godina, načelo je temelje Reda. U središtu spora su bile baš reforme. Nacrt Ustavne povelje koji je posljednjih godina izradila radna skupina na čelu s kardinalom Silvanom Tomasijem, Papinim pouzdanikom, nastojao je zajamčiti veću težinu zavjetovanim vitezovima, odnosno onima koji su položili vječne zavjete siromaštva, poslušnosti i čednosti, a nadahnuti su Učiteljstvom Crkve (i ne potječu nužno iz aristokracije). Na njima bi trebala počivati budućnost Reda. Taj nacrt reforme nikada nije "probavilo" njemačko krilo, koje je predvodio veliki kancelar barun Fra‘ Albrecht Von Boeselager. Ta frakcija nastoji poziciju Velikog meštra svesti na protokolarnu, bez vlasti, te redimenzionirati zavjetovane vitezove.
Von Boeselager je prije nekoliko mjeseci uputio pismo svim vitezovima na svijetu da osude tekući pokušaj slabljenja suvereniteta Malteškog reda – za što je, indirektno, optužio Papu i njegova izaslanika. Boeselageru je na ruku išla neočekivana smrt fra Marca Luzzaga, namjesnika velikog meštra, pa je veliki kancelar u tom trenu bio najviši dužnosnik. Tvrdio je da revizija prijeti slabljenjem suvereniteta i da je u suprotnosti sa samim Papinim uvjeravanjem. Kardinal Tomasi se morao odazvati, opovrgnuti tvrdnje, napisati objašnjenje, umirivati vitezove da rad njegove komisije nije doveo u pitanje suverenitet Reda. "Doista, suverenitet će biti potpuno očuvan", napisao je Tomasi.
Boeselagerovo pismo dospjelo je na Papin radni stol u Domu svete Marte. I izazvalo suprotan učinak.
U lipnju je s jedne na drugu obalu Tibra – iz Vatikana na Aventin – poslano neugodno Papino pismo, sastavljeno nakon proučavanja povijesnih i diplomatskih dokumenata.
Red ima posve jedinstven pravni status. Unutarnji pravni poredak nekih država, uključujući Italiju, priznaje njegovu izuzetost od građanske jurisdikcije. Ne smatra ga subjektom međunarodnog prava, ali mu je priznato da ima međunarodnu pravnu osobnost koja je korisna za obavljanje njegovih socijalnih funkcija. Veći dio međunarodne zajednice izjednačuje ga s međunarodnim nevladinim organizacijama, poput Crvenog križa. Red, naime, nema nikakvu teritorijalnost, ne računaju li se kao teritorij palača u ulici Condotti i samostanski kompleks na Aventinu, a pravno je gost Talijanske Republike, koja mu daje pravo na vlastite prometne tablice i izdavanje diplomatskih putovnica. Red je imao teritorij: dva stoljeća je vladao Rodosom (1309-1522), odakle su ga istjerali Turci, a zatim Malteškim otocima (1530-1798), dok ga nije istjerao Napoléon, a Britanci ga zatim nisu pustili nazad.
U Papinu pismu se vitezovim jasno poručuje da Malteški red nije suverena država, poput recimo San Marina, nego vjerski red, kanonski ovisan o Svetoj Stolici, a međunarodno priznatim "suverenim prerogativima" obdaren je isključivo za obavljanje humanitarnih misija u svijetu. Poručeno im je, dakle, da nisu ravnopravni partneri, nego red poput benediktinaca ili dominikanaca, te da Papi podjednako duguju posluh. Suverenost ostaje, dakle, baš kakva je i bila, poručuje Papa: samo za obavljanje humanitarnog rada. Geslo Reda je, uostalom: Tuitio Fidei et Obsequium Pauperum (Obrana vjere i služba siromasima).
Iza kulisa i dalje ostaje nerazjašnjen skandal 130 milijuna eura, ostavljenih Redu oporukom koji je potpisao Jehan Du Tour, francuski plemić, toliko nepoznat da se pretpostavlja da je posrijedi izmišljen identitet i da je to "nasljedstvo" plod "pranja" novca. Na tome je skrhao zube svojedobni veliki meštar Fra‘ Matthew Festing, koji je maknuo von Boeselagera kao krivca za odobrenje uporabe kondoma u nekim zaraćenim krajevima. Bilo je jasno da to nije odlučio Boeselager, tada vicekancelar. To je bio bumerang: papa Frane je 2017 smijenio Festinga, pa je sljedeće godine novi veliki meštar bio Fra‘ Giacomo Dalla Torre del Tempio di Sanguinetto, grofovski sin, ali on je umro 2020.
Frane je u spomenutom pismu za namjesnika, do punopravnog izbora velikog meštra na Općem izvanrednom kapitulu, imenovao Fra‘ Johna Dunlapa, Kanađanina, odvjetnika, pravnog savjetnika promatrača Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima. I zajamčenog plebejca. Nije rečeno da on neće u ožujku postati punopravni veliki meštar.