Nastavlja se prvo apostolsko putovanje pape Lava XIV., koji je posjetio Tursku i Libanon. U ponedjeljak, drugog dana boravka u Libanonu, hodočastio je u špilju u kojoj se nalazi grob svetog zaštitnika zemlje, maronitskog redovnika Šarbela Makhlufa, kojega je 1977. godine kanonizirao papa Pavao VI. Njemu se pripisuje više od 29 tisuća čudesnih ozdravljenja, a mnoga su se, smatraju vjernici, dogodila po ulju koje je počelo neprekidno teći iz njegova tijela odmah nakon smrti.
Lav je stigao u Bejrut nakon posjeta Turskoj koji je počeo 27. studenoga. Ondje je pozvao libanonske političke čelnike "da budu pravi mirotvorci i ostave svoje razlike po strani", što nije jednostavno u zemlji koja je isprepletena šijitskim, sunitskim i kršćanskim stanovnicima, a tu je još susjedni Izrael koji bombardira uporišta tamošnjeg Hezbolaha.
Libanonski konfesionalni politički sustav, uspostavljen tijekom francuskog mandata i formaliziran nepisanim Nacionalnim paktom iz 1943., podijelio je vlast među vjerskim zajednicama u zemlji. Iako je imao za cilj očuvati suživot, taj je aranžman izazvao sektaško rivalstvo. Libanonski građanski rat (1975. – 1990.), potaknut arapsko-izraelskim sukobom i masovnim priljevom palestinskih izbjeglica, ostavio je za sobom otprilike 150.000 mrtvih i preoblikovao politički krajolik zemlje.
Sporazum iz Taifa iz 1989. okončao je rat preuravnoteživanjem moći između kršćana i muslimana i ograničavanjem autoriteta maronitskog predsjedništva. Ali, nije riješio temeljne izazove korupcije, stranog uplitanja i sektaške fragmentacije. Jedan od ciljeva Lava XIV. bilo je slanje poruke da pripadnici različitih vjeroispovijesti mogu u miru živjeti jedni uz druge.
Prije nekoliko mjeseci nagađalo se da bi Robert Prevost mogao posjetiti i Izrael, ali to nije (bilo) realno. Izraelci se ljute jer Sveta Stolica "ponovno potvrđuje svoju potporu dvjema državama, Izraelu i Palestini, koje žive jedna uz drugu u miru i sigurnosti, unutar međunarodno priznatih granica", te "osuđuje napade na objekte Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), uključujući urede, škole i bolnice", kako je nedavno istaknuo nadbiskup Gabriele Caccia, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima.
Zato se Papa radije posvetio pozivu na ekumenizam među kršćanskim denominacijama, ponajprije katolicima i pravoslavnima, kojima je poručio da prodube svoje zajedništvo u općepriznatim načelima vjere. Lav je primijetio da "u svijetu koji je podijeljen i rastrgan mnogim sukobima jedna univerzalna kršćanska zajednica može biti znak mira i instrument pomirenja, igrajući odlučujuću ulogu u globalnoj predanosti miru".
Ali, iako će to na emocionalnoj i duhovnoj razini zvučati istinito za mnoge kršćane različitih denominacija, trenutačno stanje ekumenskih poslova predstavlja složenu sliku. Premda se Lav još nije vratio u Rim, analitičari već pokušavaju odgovoriti na pitanje mogu li se, uopće, istočna i zapadna Crkva približiti njegovoj viziji jedinstva u nadolazećim godinama.
Ekumenski patrijarh Carigrada, prvi među jednakima i globalni vođa pravoslavnih crkava, Bartolomej I., tijekom posljednja dva desetljeća sudjelovao je u brojnim gestama zbližavanja s Katoličkom crkvom, blisko i dobro surađujući s nekoliko papa. Bartolomej je, uostalom, rekao da "dijalog i pomirenje za nas nisu opcionalni, oni su zapovijedi i nalozi".
Prije dvije godine komisija katoličkih i pravoslavnih teologa postigla je dogovor o prvom novom zajedničkom dokumentu koji se posebno bavi sinodalnošću i primatom u modernom dobu. Iako je priznao "glavna pitanja [koja] kompliciraju autentično razumijevanje sinodalnosti i primata u Crkvi", dokument je također zaključio da je "međuovisnost sinodalnosti i primata temeljno načelo u životu Crkve".
No, usred velikog, a potencijalno čak i povijesnog napretka, ekumenski odnosi između Istoka i Zapada ostaju duboko komplicirani, a ruska invazija na Ukrajinu učinila ih je još složenijima. Ruska pravoslavna crkva, najveća od istočnih crkava, dugo je tvrdila da ima primat unutar globalnog pravoslavnog zajedništva, a istodobno se obvezala na eksplicitnu teološku podršku režimu predsjednika Vladimira Putina. Na drugoj strani, Bartolomej je u nekoliko navrata izjavio da se "ruska invazija na suverenu zemlju ni na koji način ne može nazvati ‘svetim ratom‘, kako tvrde Rusi, nego je zapravo ‘đavolski‘ rat!".
Uz njega su stale Grčka, Ciparska, Ukrajinska i još neke pravoslavne crkve, a Srpska pravoslavna crkva na čelu s Porfirijem, Gruzijska i neke druge poslušno slijede patrijarha Kirila i Rusku pravoslavnu crkvu. Može Lav pozivati na jedinstvo, ali toga neće biti još dugo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....