‘MOTU PROPRIO‘

Papin dekret stavio točku na ‘i‘ trećeg vala reforme vatikanskih financija

Okidač je bio skandal s kupnjom Harrodsove palače u Sloaneovoj aveniji i korištenje Papinih osobnih fondova za tu nekretninsku spekulaciju
Papa Franjo
 VATICAN MEDIA/AFP

Papin dekret motu proprio (na vlastitu inicijativu) naslovljen „Bolja organizacija“ stavio je točku na „i“ trećeg vala reformi ekonomsko-financijskog sustava Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada. Okidač je bio skandal s kupnjom Harrodsove palače u londonskoj Sloaneovoj aveniji i korištenje Papinih osobnih fondova za tu nekretninsku spekulaciju, koja je neke od upletenih vrgla u vatikansku tamnicu, a kardinala Angela Becciua koštala apsolutno svih kardinalskih prava osim onoga da i dalje odijeva kardinalski skerlet – ali daleko od konsistorija i konklava.

Odjek tog skandala i nesmiljen udarac Papine šake po svome dotad bliskom suradniku olabavili su otpore s kojima se Frane susreće od samog početka svog pontifikata.

Suštinu novih promjena je papa Frane obznanio u pismu kardinalu državnom tajniku Pietru Parolinu 25 kolovoza. Sljedeća četiri mjeseca postupno je sklapan mozaik odnosa koji je oduzeo financijsku inicijativu Državnom tajništvu i osobito njegovom Upravnom uredu, U početku studenoga najavljen je nacrt promjena te je za njihovu detaljnu formulaciju zaduženo povjerenstvo ad hoc. Objavili smo u početku prosinca da je Sveta Stolica – oparena skandalima – tih dana provela neke reforme i najavila nove. Na primjer, da fondovi kojima je dosad raspolagalo papinsko Državno tajništvo, uključujući „Petrov novčić“ (obol vjernikâ iz svega svijeta za Papina osobna milosrdna djela), prelaze u nadležnost Uprave za imutak Apostolske Stolice (APSA), te da autonomna ombudsmanska Agencija za financijsko informiranje (AIF) postaje Uprava za financijski nadzor i informiranje (ASIF).

Te promjene je u zakon pretvorio Papin motu proprio, datiran na simbolično baš na blagdan sv. Stjepana prvomučenika (Sustipan, Sustjepan, Štefanje…), ali objavljen u prvi radni dan nakon blagdana. Papa je, naime, zakonodavac univerzalne Katoličke crkve i njezine sićušne Države Vatikanskoga Grada. Objavljivanje zakona prije njegova stupanja na snagu, od Nove 2021 Godine, poslužilo je da te promjene pravodobno budu uključene u proračune Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada za 2021.

„Počev od 1 siječnja 2021 vlasništvo nad bankarskim fondovima i računima, pokretninskim i nekretninskim investicijama, uključujući i udjele u investicijskim društvima i fondovima, dosad uknjiženo na Državno tajništvo, preneseno je na Upravu imutka Apostolske Stolice, koja će se skrbiti za njihovo vođenje i upravljanje njima. Ta će vlasništva biti podvrgnuta ad hoc nadzoru Tajništva za ekonomiju“ – glasi članak prvi dekreta sa zakonskom snagom.

Tim potezom, izvojštenim nakon teške borbe i protiv žestokih otpora, papa Frane smanjuje broj faktora ekonomskog odlučivanja u sklopu Rimske kurije koncentrirajući ekonomske i financijske ovlasti, uključujući vođenje, upravljanje i odlučivanje u zato namijenjenim dikasterijima.

Uprava imutka Apostolske Stolice (APSA) tako je imovinski fond i investicijska banka, Zavod za religijska djela (IOR) štedionica i operativna banka, a Tajništvo za ekonomiju kolektivno kurijalno tijelo, „politički“ dikasterij koji određuje smjernice vatikanske ekonomske politike, stara se da ona napokon bude maksimalno u funkciji duhovnog poslanja Katoličke crkve a ne pukoga kapitalizma, te nadzire izvršavanje tih zadaća. Napokon, Uprava za financijski nadzor i informiranje (ASIF) služi kao unutrašnja knjigovodstvena revizija.

Sve to zajedno bi, po nakanama pape Frane, moralo pridonijeti bitno preglednijem i proglednijem financijskom i općenito ekonomskom djelovanje Svete Stolice, Rimske kurije i Države Vatikanskoga Grada.

Motu proprio jača poziciju Tajništva za ekonomiju. Ono je prvi energično, pa i grubo vodio kardinal George Pell (pa se pisalo da su iz Državnog tajništva sufinancirani krugovi u Australiji koji su nastojali da Pell bude osuđen kao pedofil). Zamijenio ga je daleko povučeniji i tajanstveniji isusovac Juan Antonio Guerrero Alves, koji je odbio biti biskup i kardinal. U njegovu mandatu će, kako piše u Papinu dekretu, Tajništvo za ekonomiju preuzeti „funkciju Papinskog tajništva za ekonomske i financijske poslove“.

Bitno je deklasirano Državno tajništvo, kojemu je oduzet gotovo sav novac, i crkveni i papinski, osim onoga za redovito funkcioniranje aparata (uključivši diplomaciju) i koje će i za redovite troškove morati zahtijevati odobrenje.

„Državno tajništvo odsad postaje dikasterij ravan svim ostalima“, rekao je rimskoj Repubblici „anonimni“ vatikanski sugovornik. To ipak ne znači da je deklasiran kardinal državni tajnik Pietro Parolin. On svakako ostaje Papin najbliži suradnik i ravnanju aparatom Svete Stolice, kao što kardinal Oscar Andrés Rodríguez Maradiaga ostaje Franin najbliži suradnik u projektu rekonstrukcije Rimske kurije. Diplomat Parolin je prihvatio dužnost državnog tajnika pod uvjetom da se ne bavi financijskom politikom. Tako je ona sva pala na pleća zamjenika. To je 2011-2018 bio Giovanni Angelo Becciu, također diplomat, čiji je prvi šef kao kardinal državni tajnik bio Tarcisio Bertone. ne baš oprezan u financijskim poslovima i jedan od onih nerijetkih prelata koji smatraju da im Crkva duguje udobnost i blagostanje. Becciu je preklani „promaknut da bi bio odmaknut“, postavši prefekt Kongregacije za kauze svetih. Upravo je njegova svojevolja i privatizacija u poslovanju papinskim diskrecijskim fondovima, kojima je upravljalo Državno tajništvo, bila kap koja je prelila čašu.

APSA od Nove Godine formira posebnu bilančnu stavku Papinski fondovi. Ona će odsad, radi jasnoće, biti obuhvaćena konsolidiranom bilancom (zaključnim računom) Svete Stolice, iako s odvojenim knjigovodstvom. U te Fondove odsad pripada Papin novčić (prilog koji vjernici, obično 29 lipnja o blagdanu sv. Petra i Pavla, namijenjuju papi za njegove diskrecijske milodare. Dakle, tim fondom neće više raspolagati Državno tajništvo, tj. zamjenik državnog tajnika (što je bio Becciu dok nije postao kardinal). Tu će biti i „Diskrecioni fond Svetog Oca“, iz kojega se odsad neće smjeti ništa plaćati ni zaimati bez osobne Papine odluke. Također svi naslovljeni fondovi, vezani ili namjenom njihova ostavitelja ili zakonskom dispozicijom.

To znači da će odsad i „papinski džep“ biti javan. Za razliku od mnogih biskupskih po nacionalnim crkvama.

Nadalje, svi prilozi i milodari iz crkvenih izvora, uključujući i ono što zarade IOR i Guvernerat Vatikanske Države, odlaze odsad u Opći budžet Svete Stolice, koji vodi APSA.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2022 15:49