GLAVNI UREDNIK DAILY MAILA

PAUL DACRE, NAJOPASNIJI ČOVJEK U VELIKOJ BRITANIJI 'On je bivši komunist i puno psuje. Njegove uvrede novinari i urednici trpe jer su dobro plaćeni'

 Profimedia, Press Association

Prošle godine, baš negdje u ovo vrijeme, David Cameron pozvao je Lorda Rothermerea, vlasnika dnevnih novina Daily Mail, na sastanak u Downing Street. Iako se samo koju godinu ranije i sam našao usred skandala zbog prebliskog odnosa između medijskih magnata i političara, situacija je bila isuviše riskantna da ne bi zatražio pomoć od Lorda Rothermerea. To nipošto nije bio prvi susret dvojice muškaraca; obojica pripadaju zatvorenom krugu visoke klase Londona, a Rothermereova supruga Claudia Clemence bliska je prijateljica Cameronovih. Ovom prilikom, premijer je iskazao svoju duboku zabrinutost činjenicom da se Daily Mail priklonio kampanji za Brexit. Smatrao je da su, kao daleko najčitanije novine u Britaniji, time postale prijetnja nacionalnoj budućnosti. I prije nego što je izgovorio svoj prijedlog, Lord Rotheremere mogao je pretpostaviti premijerov zahtjev, koji je ponavljano čuo od niza svojih prijatelja i od svoje supruge: ukloniti Paula Dacrea.

Kampanja protiv Camerona

Glavni urednik Daily Maila, na tome mjestu već više od 25 godina, noćna je mora političara i svih pripadnika takozvanog establishmenta Ujedinjenog Kraljevstva. Činjenicu da se Daily Mail ne suzdržava ni od čega kada je u pitanju blaćenje i sramoćenje pripadnika svijeta privilegiranih, bilo da se to čini putem fotografije na kojoj slavna glumica izgleda staro i zapušteno ili isticanju podatka da ljevičarski političar stanuje u kući od dva milijuna funti (čak i kada je ta informacija izvan konteksta) - mnogi pripisuju duhovnom ocu novina Paulu Dacreu. No, iako je ovaj bezobzirni galamdžija razljutio mnoge, neosporiva je činjenica da opetovano uspijeva u kreiranju novina koje ne samo da ostvaruju senzacionalnu nakladu od više od 1,5 milijuna primjeraka dnevno, već u velikoj mjeri određuju i sentiment nacije, a time i utječu na njezine odluke. Procjenjuje se da gotovo pet milijuna ljudi dnevno pročita Daily Mail, što je četiri puta više od Guardiana. Njihovu online verziju Mail Online svakoga mjeseca čita 52 milijuna ljudi, što ih čini najčitanijim online novinama na svijetu.

Činjenica da je Camerona zabrinula Mailova kampanja za Brexit mnogo govori o moći koju ima Daily Mail, odnosno Paul Dacre. Nije posve jasno kako je završio spomenuti sastanak, ali Paul Dacre ostao je gdje je bio. Iako je od početka s prijezirom gledao na Cameronovu 'chumokraciju', kako je nazivao njegov stil upravljanja u krugu prijatelja (chum je dobar prijatelj, pajdaš, op.a.), nakon što je čuo da ga premijer pokušava ukloniti, gotovo opsesivno je započeo s kampanjom blaćenja svega što je njegova politika predstavljala, a pogotovo ostanak u Europskoj uniji koju je prikazivao kao svojevrsnu pobjedu privilegiranih nad poštenim, radnim britanskim narodom. Upravo je Dacre tvorac pojma 'project fear' kojim je opisao kampanju za ostanak u EU, upozoravajući svoje čitatelje da se ne smiju ustuknuti pred Cameronovim projektom zastrašivanja već se odvažiti za samostalnu Britaniju. Prateći brexitovce, Daily Mail se hvatao za njihov dijalog protiv imigranata, EU birokracije i kozmopolitskog establish­menta, nerijetko temeljenom na pogrešnim činjenicama i izmišljenim brojkama. Oni koji ga analiziraju tvrde da je Dacre genijalac jer ima osjećaja za sentiment srednje klase i pritom ga dodatno diktira i amplificira. Alastair Campbell, bivša desna ruka Tonyja Blaira, jedan je od najotvorenijih kritičara Daily Maila. Kao šef komunikacija tadašnjeg premijera nebrojeno se puta našao na meti popularnog tabloida i provodio mnogo vremena u blizini njegovog nemilosrdnog urednika.

Iz predgrađa u klubove elite

Stvar je u tome da Paul Dacre uopće ne poznaje svoje čitatelje. Zašto bi ih poznavao kada se tako rijetko kreće u njihovim krugovima i, iskreno, mislim da mu se ne bi ni svidjeli. Ali on zna točno što želi da oni čitaju, misle, čega da se boje, što da mrze, čemu da se nadaju, jer je upravo na tome izgrađen njegov uspjeh.

Campbell ukazuje na činjenicu da, unatoč svojoj nepovjerljivosti prema establish­mentu, Dacre više pripada upravo njegovom svijetu, a ne svijetu svojih čitatelja - srednjeg sloja Britanije kojem se tako dobro zna približiti. Njegova godišnja plaća iznosi dva milijuna funti, uz to je vlasnik dionica medijske kompanije u čijem je vlasništvu Daily Mail, stanuje u najprestižnijem dijelu Londona Belgravia, ruča u privatnim klubovima elite, odmara se na svojim imanjima u Škotskoj i Engleskoj. Oba sina poslao je na najprestižniji internat u zemlji Eton.

No što se tiče shvaćanja medija, Paul Dacre nikad se nije odmaknuo od predgrađa Arnos Grove u Londonu gdje je odrastao, monokulturalne rezidencijalne mreže domova srednje klase, koja je pedesetih bila izrazito sumnjičava prema svemu što se ne uklapa u britanski sustav vrijednosti, a danas osjeća isto, iako to nužno ne artikulira u multikulturalnom, kozmopolitskom okruženju britanske metropole.

Jedan od kolumnista Daily Maila Peter Oborne odlično je opisao Dacreov talent:

- On artikulira snove, strahove i nade socijalno nesigurnih članova srednje klase iz predgrađa. To je svakodnevna performansa genijalca.

U tome stilu, Dacre je namirisao ono što torijevci i laburisti, vodeći svoju dosadnjikavu predreferendumsku kampanju, nisu: Brexit se osjećao u zraku. Dacreovi bivši susjedi iz Arnos Grovea bili su umorni od dijaloga elita: njih nisu zanimale globalne povlastice i snovi o ujedinjenoj Europi. Njihov fokus bio je na vlastitoj ulici, gdje su sve lokalne trgovine preuzeli Poljaci i mračne prognoze da uskoro pristiže na milijune sumnjivih imigranata s istoka. Brisel im se činio kao daleko mjesto umišljenih birokrata koji gaze po njihovom ponosu i kućnom budžetu.

Osim establishmenta, na Dacreovoj meti su feministice, socijalni radnici i imigranti, tako da su se u mjesecima koji su prethodili Brexitu čitave novine pretvorile u brošuru protiv europskih kozmopolita, izjednačavajući Brexit s tradicionalnim britanskim vrijednostima - obitelj, pub i popodnevni čaj. Campbell je jednom rekao da Dacre odabire 'najgore britanske vrijednosti i presvlači ih u najbolje'.

U jednom ranijem razgovoru Alastair Campbell rekao je da mediji imaju manju ulogu u parlamentarnim izborima nego što im se pripisuje. Tada smo razgovarali o Rupertu Murdochu čiji se tabloid The Sun jednom prilikom na svojoj naslovnici pohvalio: 'Sun je pobijedio na izborima'.

Campbell mi je tada rekao da Murdoch ima drugačiji talent, procijeniti koja je strana pobjednička i na vrijeme joj se prikloniti. Kada govorimo, pak, o utjecaju medija na Brexit, on govori:

- Ne bismo trebali niti pretjerivati niti podcjenjivati ulogu koju su imali mediji. Bez političara koji su vodili, kampanja za odlazak vjerojatno ne bi pobijedila. No bez sistematskog obmanjivanja medija o Europi tijekom godina, ne mislim da bismo ikad i imali referendum.

Vaginini monolozi

Kao bivši novinar za niz nacionalnih novina, britanski poduzetnik Neil Barnett godinama se kretao u medijskim krugovima Londona, a u svom krugu prijatelja ima mnoge bliske suradnike Paula Dacrea.

- On je bivši komunist i puno psuje - rekao mi je kad sam ga pitala za mišljenje o vođi Daily Maila.

- Osim dvojice ili trojice suradnika koji su mu dragi, ostali moraju trpjeti uvrede i psovke tijekom kolegija. To je jednostavno tako. Vjerujem da trpe jer su jako dobro plaćeni, više od kolega u drugim novinama - govori.

Poznato je da Dacre na sastancima redovito koristi vrlo prost izraz 'cunt', uvredljivu riječ za ženski spolni organ, zbog čega su novinari Daily Maila kolegijima dali nadimak 'vaginini monolozi'. Dacre ne skriva takav stil upravljanja. U jednom od vrlo rijetkih intervjua koje je dao, tom prilikom za BBC, pojasnio je:

- Deranje stvara energiju, energija stvara sjajne naslove!

Unatoč prijeziru kojim na sadržaj Daily Maila gledaju mnoge kolege iz struke i intelektualci, Neil Barnett mi govori da ne smijemo zaboraviti briljantnu novinarsku kvalitetu koja se nerijetko nađe na njegovim stranicama.

- Oni imaju najbolje istraživačko novinarstvo u Ujedinjenom Kraljevstvu i uz to imaju hrabrosti objaviti ga - govori. Bilo da su na meti političari, suci ili policija, Daily Mail ide do kraja.

Jedan djelatnik, koji je želio ostati anoniman, govori mi da se mnogi novinari ideološki ne slažu sa smjerom koju je novine zauzele po pitanju Brexita. S prikazivanjem onih koji su se zalagali za Europu kao 'neprijatelje nacije' otišli su korak predaleko, čak i za standarde Daily Maila, rekao mi je.

Paul Dacre, koji će iduće godine navršiti sedamdeset godina, ima i svoje slabosti. Prije desetak godina ismijavao je sve one koji su tvrdili da će internet preuzeti ulogu tiska. 'Bullshit.com!' - bio je njegov nadimak za online novine. Iako je vrijeme pokazalo suprotno i u velikoj mjeri utjecalo i na njegov uspjeh - zbog interneta naklada Daily Maila pala je sa 2,5. milijuna na 1,5. milijuna primjeraka - Paul Dacre niti danas se ne služi internetom i nema vlastitu e-mail adresu. No kako mi govori njegov suradnik, ako tako odluči, s njime će se još istoga dana susresti najmoćniji ljudi u zemlji.

Nakon dva i pol desetljeća upravljanja najpopularnijim tabloidom u zemlji, pitanje je može li ga više išta dokrajčiti. Kada je na čelo nedjeljnog izdanja novine Mail on Sunday stao Geordie Gregg - koji, iako ne javno, predstavlja sve što iritira Paula Dacrea - uključujući privilegirano odrastanje i školovanje na Etonu i Oxfordu - mnogi su predviđali da se nazire početak Dacreova kraja. Tome bi mogla pridonijeti supruga Lorda Rothermerea Claudia Clemence, poznata članica visokog društva Britanije, koja svakodnevno prima pozive svojih prijatelja zbog uvreda koje im je na stranicama Daily Maila nanio Paul Dacre.

Ako u bliskoj budućnosti Dacre ode u zasluženu mirovinu, to će dijelom biti i zato što će Lord Rothermere popustiti pod pritiskom svoje supruge i društvenih krugova. Bez čovjeka koji ne samo da je odmalena želio postati urednik, već je za time, prema vlastitim riječima, 'gladovao', a novinama se pridružio 1979., Daily Mail ne može biti isti. Ono što će nesumnjivo ostati u zraku njegovih prostorija u londonskom Kensingtonu jest sjećanje na zlatna vremena kada su, uslijed 'vagininih monologa', njegovi tvorci rušili sustave, hvatali nepoštene i, da… pomogli izvući Ujedinjeno Kraljevstvo iz Europske unije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. listopad 2021 08:35