Na tršćanskom Pedocinu more ne pravi razliku. Jednako se ljeska pred muškarcima i ženama, jednako miriše na sol, jednako prenosi glasove kupača, krik galebova i zvuk sandala po mokrom betonu. Ali plaža nije jednaka za sve. Na jednu stranu ulaze muškarci, na drugu žene i djeca. Između njih stoji zid. Zid visok tri metra koji bi se negdje drugdje vjerojatno već našao u muzeju, u političkoj raspravi ili barem u viralnoj objavi pod naslovom "Srednji vijek u 2026.".
I dok bi se drugdje takva podjela vjerojatno čitala kao provokacija ili dokaz da prošlost zna biti tvrdoglava, ovdje ona ne izgleda kao skandal. Više kao navika. Kao lokalni dogovor koji je preživio sve što se oko njega promijenilo: države, granice, običaji, kupaći kostimi, turizam, feminizam i naše današnje uvjerenje...
