U Šangaju je preko noći niknulo naselje s desetak kućica.
Ništa neobično, u Kini se ubrzano gradi, preko noći znaju izrasti i cijeli neboderi i kvartovi, pa nove kućice u nizu nisu trebale predstavljati nikakvo čudo, ništa na čemu bi se trebala zaustaviti pažnja.
Ali, ovo je naselje specifično. Jer, ove kućice nisu nastale tako što su vrijedni radnici - uglavnom kineski takozvani unutarnji migranti, muškarci koji dolaze sa sela u grad da bi radili teške fizičke poslove i svojim obiteljima na taj način olakšali život - miješali cement pa onda premjeravali zidove po nacrtima pod jakim suncem, jer u Šangaju je već ljeto, te radili sve one manje ili više teške poslove koje svaki graditelj zna. Za ove kućice nije se morao tražiti materijal, kopati u kamenolomima, nije se uništavao okoliš, a u Kini su okoliš i zagađenje postali tema od presudne važnosti.
Manji troškovi
Ove su kućice jednostavno isprintane. Sagrađene su od smjese građevinskog otpada koja je u slojevima izlijevana u isprintane kalupe, potom su dijelovi transportirani na gradilište i ondje sastavljeni kao da se radi o “pravoj” kući. Tako je u času nastalo novo naselje.
Kina je prva počela javno eksperimentirati s gradnjom zgrada u 3D tehnici. Nakon što su niknule kućice u Šangaju, a one su zapravo minijaturne i više bi koristile kao kućice u kojima sjede čuvari, domari, kućepazitelji ili prometna policija, Kinezi su sagradili i prvu 3D peterokatnicu kojom su se upravo pohvalili u industrijskom parku grada Suzhoua, u blizini Šangaja, koji zbog spleta kanala nazivaju i kineskom Venecijom.
Sve ove 3D kuće - oko kojih su nanizane dizalice kao i na pravom gradilištu jer treba sve te dijelove povezati i spojiti poput Lego kockica - isprintane su na jednom drugom mjestu, zatim složene i dopremljene na gradilište gdje se brzo spajaju. U tvrtki WinSun, koja je zaslužna za printanje, kažu da se čak 30 do 60 posto materijala na ovaj način uštedi, rijetko što završi u otpadu, i potrebno je znatno manje radnika da bi se kuća sastavila.
Njihov je 3D printer, koji se nalazi na tajnoj lokaciji te mu zbog sigurnosti i problema industrijske špijunaže nitko ne smije prići bez posebne dozvole, navodno je 150 metara dugačak, 6,6 visok i deset metara širok. Može isprintati cijeli jedan kat dnevno. “Mi printamo budućnost arhitekture”, ponosno ističu u WinSunu.
Osim što je potrebno manje radnika u cijelom procesu, a to je činjenica kojom nisu baš zadovoljni zaposlenici diljem Kine, te su kuće i znatno jeftinije. Naime, one koje su pokazane prve u Šangaju, koštaju oko pet tisuća eura.
Nema razlike
Isprintali su kućice, stambene zgrade peterokatnice, a zatim i neoklasičnu vilu koja djeluje kao prava. Ona je nešto skuplja - košta oko 150 tisuća eura, ali je na njoj radilo osmero ljudi i dovršilo je u mjesec dana.
Da je vila građena tradicionalnim načinom, na njoj bi radilo najmanje 30 ljudi i poslovi bi trajali tri mjeseca. “Opipajte zidove, nećete osjetiti razliku”, poručuju iz WinSuna. Možda, ali - buni se struka - što je sa svim onim opasnostima na koje arhitekti i građevinci inače moraju paziti: kako će printanje utjecati na statiku i dinamiku zgrade, što će biti u ekstremnim uvjetima, hoće li 3D isprintana vila preživjeti potres ili će se, naprosto, srušiti kao kuća od karata?
Ljudi ne razumiju, kažu kineski pobornici 3D printanja kuća, da postoje dijelovi svijeta u kojima je bilo kakva kuća, bilo kakav krov nad glavom, bolja od onoga što tamo ljudi trenutačno imaju.
Sličan se argument čuje u slučaju svih kontroverznih tema, poput korištenja GMO-a. Kineski znanstvenici koji rade na GM hrani, kada ih pitate kako komentiraju činjenicu da je velik dio Zapada, naročito Europa, protiv korištenja GMO tehnologije u prehrambenoj industriji, odgovaraju da je i GMO bolji nego glad koju stariji Kinezi itekako dobro pamte. Tako je i s 3D printanim kućama.
Ne vide problem
Ako bi se printanje koristilo da se pomogne ljudima koji su ostali bez svojih domova ne samo u Kini, nego i u drugim dijelovima svijeta, kineski 3D graditelji ne vide u tome nikakav problem, dokle god smatraju da su prednosti takvih kuća puno veće od njihovih potencijalnih mana.
A na činjenicu da su osposobljeni za 3D tehnologiju i 3D printanje svega i svačega u Kini su jako ponosni. Još prošle godine cijelo su područje oko Tiananmena u Pekingu krasile neobične velike aleje s cvijećem i voćem u gigantskim zdjelama koje su sve bile isprintane.
Kućice u pustinji
Iz daljine se činilo da se radi o nekim neobičnim instalacijama žarkih boja, ali izbliza je postalo jasno da je to sve umjetno i da se radi o hvalisanju 3D printanjem na velika zvona.
WinSun počinje s gradnjom tvornica diljem svijeta, kako je najavio Ma Yihe, direktor kompanije. Udružili su se s jednom američkom kompanijom čije ime još ne žele otkriti, ali tvrde da ima jako velik utjecaj na Bliskom istoku, i u idućih nekoliko godina napravit će 3D printer tvornice u 20 zemalja, uključujući Veliku Britaniju i Francusku. U Kini će WinSun imati gotovo stotinu tvornica. Počeli su se potpisivati i prvi ugovori pa je egipatska vlada već naručila 20 tisuća jednokatnih jedinica koje će biti postavljene u pustinji, a koristit će ih granična policija i vojska. WinSun će dati svoj printer i formulu kako bi se “tinta” napravila od pijeska, a kućice će se printati na licu mjesta.
Koliko god da se ovo 3D printanje čini revolucijom u graditeljstvu, kineska kompanija WinSun, pionir 3D printanja kuća, našla se i u pravnim problemima jer sveučilišni profesor Behrokh Khoshnevis iz južne Kalifornije tvrdi da je WinSin ukrao njegov patent na temelju kojega su napravili svoj 3D printer. Kada je čuo da su Kinezi isprintali svojih prvih deset kućica, jako se uznemirio. Profesor je, naime, jedan od pionira 3D tehnologije i 2013. godine posjetio ga je Ma, današnji direktor WinSuna. Želio je vidjeti profesorov rad, a potom je pozvao profesora u uzvratni posjet u Kinu. Tamo su obišli njegovu kompaniju i Ma je ispitivao profesora o karakteristikama određenih materijala. Nakon što su se rastali na aerodromu, profesor više nije čuo ni riječi od njega.
Struka u strahu
Međutim, saznao je da je Ma napravio izmjene na svom printeru i da je počeo printati kuće. Profesor je prepoznao svoj patent i bio time zgrožen, a WinSun na te opužbe ne odgovara, nego mirno dalje gradi svoje.
Profesor sa sveučilišta u južnoj Kaliforniji, koji radi s NASA-om na projektima printanja 3D struktura za korištenje u svemirskim ekspedicijama, kaže da je budućnost gradnje zaista u 3D printanju. U idućih pet godina, smatra, velik broj zgrada nastat će upravo na taj način. I on, kao i kineski graditelji, drži da postoji opravdan razlog za printanje kuća jer danas oko dvije milijarde ljudi u svijetu živi u slamovima ili posve neprihvatljivim stambenim uvjetima. Isprintane 3 D kuće to bi itekako mogle promijeniti.
Struka, arhitekti, nije oduševljena. Smatraju da bi 3D kuće, koje su nastale kao neobičan spoj nove tehnologije i nižih troškova, mogle uništiti arhitekturu kao struku. No, WinSun i njegov direktor Ma tvrde upravo suprotno: 3D printanje otvorit će neslućene mogućnosti za maštu arhitekata, a moći će eksperimentirati po puno nižoj cijeni nego u slučaju klasične gradnje. Zato ponavljaju primjer talijanskog inženjera i graditelja Enrica Dinija koji sam financira svoje 3D isprintano imanje s bazenom koje gradi u Americi. Dini je dao mašti na volju, gradi neobične, futurističke strukture i za to će potrošiti 250 tisuća američkih dolara. Da je krenuo na klasični način, koštalo bi ga barem tri puta više.