Godine 1944., kada je ishod Drugog svjetskog rata visio o koncu, brzo napredovanje savezničkih snaga diljem Europe iznenada je zastalo zbog nestašice goriva. General George Patton tada je dao jednu od svojih besmrtnih izjava: ‘Moji ljudi mogu pojesti svoje opasače, ali moji spremnici moraju imati benzin‘.
Pattonov citat svjedoči o ključnoj ulozi opskrbnih lanaca i logistike u vojnim operacijama. Jednostavno rečeno, opskrbni lanci pobjeđuju u ratovima i spašavaju živote. Materijali moraju biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, započinje svoju analizu Foreign policy.
Za Sjedinjene Države danas ti materijali uključuju mnogo više resursa od goriva za tenkove. Mnoštvo takozvanih kritičnih minerala neophodno je za izgradnju i održavanje modernih sustava naoružanja. U današnjem globaliziranom svijetu, Sjedinjene Države i druge velike svjetske sile alarmantno ovise o drugim nacijama - prije svega o Kini - za ove materijale. Brza izgradnja sofisticirane vojske u Kini učinila ju je najvažnijim strateškim konkurentom Amerike i postavila takozvanu ‘prijetnju brzog tempa‘ američkoj obrambenoj strategiji.
Ruska invazija na Ukrajinu pokazala je opasnosti svojstvene velikoj ovisnosti o drugoj državi, posebno neprijateljskoj. Rat je otvorio najozbiljniju energetsku krizu od 1970-ih godina prošlog stoljeća i natjerao Europu, koja je postala opasno samozadovoljna ovisnošću o ruskoj nafti i plinu, da potroši milijarde eura tražeći alternativne dobavljače i izolirajući potrošače od inflacije i astronomskih cijena energije.
Ako ste prije čuli za kritične minerale, onda je to vjerojatno bilo u kontekstu klimatskih promjena i energetske tranzicije. Litij, kobalt, nikal, grafit i mnogi drugi minerali ključni su za izradu baterija za električne automobile, vjetroturbina, solarnih ploča i drugih tehnologija čiste energije. Ruski rat u Ukrajini ubrzao je prijelaz na čistu energiju i usmjerio pozornost na dostupnost ovih minerala.
No osim implikacija energetske sigurnosti na nacionalnu sigurnost, stalna i sigurna opskrba kritičnim mineralima jednako je bitna ako Sjedinjene Države žele zadržati svoju ulogu vojne supersile.
Ovaj aspekt nacionalne sigurnosti kritičnih minerala ne privlači istu pozornost javnosti kao energetska tranzicija zbog, dijelom, nužne tajnosti koja okružuje vojnu spremnost i planiranje. Ali činjenica ostaje: Sjedinjene Države i njihovi saveznici ne proizvode ni približno dovoljno ovih minerala da bi održali tehnološku prednost vojske u nadolazećim desetljećima.
Ministarstvo obrane SAD-a također je dugogodišnji lider u znanosti o materijalima i naprednom oružju, poljima koja zahtijevaju obilje minerala i metala i gdje zahtjevi mogu iznenada i dramatično skočiti. Uzmite u obzir masivne pošiljke naoružanja koje idu u Ukrajinu ili naoružanje koje se mora uskladištiti za moguće položaje u Južnom kineskom moru.
Ali održavanje postojećih zaliha američke vojske samo je jedan izazov. Unatoč činjenici da Sjedinjene Države nisu uključene u izravni sukob, rat u Ukrajini iscrpio je američke zalihe nekih vrsta streljiva na ‘neugodno niske‘ razine. Američka vojska sada provodi istraživanje o tome kako podržati svoju trenutnu industrijsku bazu streljiva i zatražila je od Kongresa 500 milijuna dolara godišnje za nadogradnju tvornica streljiva. Razvoj naprednog oružja zahtijevat će nove kritične minerale i opskrbne lance koji ih dostavljaju. Napredni poluvodiči ključne su komponente sustava za navođenje projektila, kibernetičkog ratovanja i umjetne inteligencije. Ovi poluvodiči zahtijevaju materijale, uključujući galij, arsen i neon—od kojih se većina nalazi i proizvodi u Rusiji, Kini i Ukrajini. Sjedinjene Države ne proizvode galij, a ruska invazija na Ukrajinu prepolovila je svjetsku opskrbu poluvodičkim neonom.
Geološki institut SAD-a vodi popis ovih i drugih minerala ključnih za nacionalnu sigurnost SAD-a, gospodarstvo, infrastrukturu i energetske potrebe. U 2018. popis se sastojao od 35 minerala. Do 2020. godine narastao je na 50 minerala, od kojih su mnogi bili usmjereni na vojne primjene. Neki od tih minerala uključuju titan za zrakoplovne komponente, visokotemperaturne superlegure za turbine i hipersonične projektile, keramičke matrične kompozite i hipersonične sustave toplinske zaštite. Još jedan mineral na popisu — lantan — koristi se za naočale za noćno gledanje. Berilij se koristi za sustave za ciljanje i nadzor, kao i za borbene zrakoplove.
Neki kritični minerali koriste se za sonar, radar i sustave nadzora koji čine prvu liniju obrane američke vojske. Neodimij i samarij koriste se za snažne magnete koji mogu izdržati visoke temperature. Germanij se koristi za infracrvene uređaje i solarne ploče na vojnim satelitima. Niobij se koristi u superlegurama od kojih se izrađuju mlazni motori, a holmij je potreban za lasere u čvrstom stanju.
Iako se neki od ovih minerala mogu i dobivaju iz savezničkih izvora, drugi minerali i poluproizvodi uglavnom se nabavljaju iz Kine. Štoviše, nakon rudarenja, ti se minerali moraju rafinirati i obraditi duž međunarodnog lanca vrijednosti. Iste litij-ionske baterije koje pokreću električna vozila u predgrađima imaju i vojne primjene, uključujući taktička vozila na električni pogon, autonomne sustave i stroge operativne koncepte. U 2019., iako je Kina iskopala manje od 20 posto ukupne svjetske ponude litija, kontrolirala je više od 60 posto svojih rafinerskih i proizvodnih kapaciteta.
Grafit je još jedan ključni mineral koji se koristi u proizvodnji baterija za električna vozila. Godine 2022. SAD je uvezao 100 posto svog grafita, od čega je gotovo trećina potjecala iz Kine. Trenutno Kina kontrolira 100 posto rafiniranja i proizvodnje sferičnog grafita potrebnog za anode u proizvodnji baterija.
Sa svoje strane, Agencija za obrambenu logistiku (DLA) navodi više od 50 takvih materijala na svojoj web stranici, svi s ključnom vojnom upotrebom. Svake godine provodi stratešku prodaju, kao i akvizicije na temelju budućih potreba. A to ne uključuje goleme potrebe Pentagonovih glavnih obrambenih izvođača.
Prema posljednjem prebrojavanju, DLA je imao zalihe za hitne slučajeve od 47 roba tržišne vrijednosti veće od 1,5 milijardi dolara. Ova je zaliha prvobitno osnovana nakon Prvog svjetskog rata, kada su ‘vodeći američki znanstvenici nastojali educirati industrijalce i one u vladi o nužnosti postojanja nacionalnog plana minerala u nadi da se Amerika neće vratiti svom starom izolacionističkom načinu razmišljanja‘, tvrde povjesničari.
Prošle jeseni Kongres je odobrio milijardu dolara za Zalihe nacionalne obrane za nabavu strateških i kritičnih materijala, što je važan korak prema stvaranju dodatnih međuzaliha u slučaju kriza i poremećaja u opskrbnim lancima. Međutim, izdvajanja za fiskalnu godinu 2023. uključivala su samo 93,5 milijuna dolara za zalihe i oko 373 milijuna dolara za kupnju minerala prema Zakonu o obrambenoj proizvodnji.
Tijekom proteklih nekoliko godina Pentagon je nastojao ojačati domaću proizvodnju ključnih minerala. Okvir za ovaj plan izrađen je prema Zakonu o obrambenoj proizvodnji iz 2019., a proširen je pod Bidenovom administracijom kako bi uključio materijale za baterije. Ali Pentagon ne može raditi sam. Kako bi prevladali regulatorne i zakonske prepreke koje su desetljećima kočile američke sektore rudarstva, proizvodnje i opskrbnog lanca, izabrani dužnosnici, regulatori i ekološke skupine moraju ostaviti po strani svoje razlike i raditi zajedno.
Poticaj za ovu ključnu suradnju bio bi opravdan samo zabrinutošću za klimatske promjene. Ali kako sigurnosni i geopolitički izazovi 21. stoljeća nastavljaju rasti, sasvim je jasno da se budućnost američke vojske također oslanja na snažniji domaći lanac opskrbe kritičnim mineralima, zaključuje u svojoj analizi Foreign policy.