Mlade Iranke i mnogi njihovi sugrađani već deseti dan ne bježe od metaka i prosvjeda koje krvavo nastoje ugušiti iranske vlasti. Prosvjedi su potaknuti smrću 22-godišnje Mahse Amini koja je u bolnici umrla treći dan nakon što ju je uhitila takozvana teheranska policija za moral. Odvedena je u centar za preodgoj gdje je brutalno pretučena. Razlog? Nije se pridržavala strogih državnih pravila o nošenju hidžaba.
Od tada su prosvjedi održani u više od 40 gradova, a deseci su ubijeni u sukobima sa snagama sigurnosti.
Kako izvještavaju tamošnji državni mediji, uhićeno je najmanje 1200 ljudi.
Skupovi koji su inicijalno tražili pravdu za Mahsinu smrt postupno su prerasli u veći prosvjed koji je ujedinio različite društvene frakcije i klase. Mnogi pozivaju na pad režima. Ovo je zasigurno najveća prijetnja opstanku iranskog totalitarnog poretka u posljednjih nekoliko desetljeća. Postoji nekoliko ključnih pitanja na koje valja odgovoriti kako bi se shvatilo zašto je tome tako.
Što je drugačije u aktualnim prosvjedima?
Iranska se politička kasta i prije suočavala s različitim protuvladinim pokretima i prosvjedima, ali mobilizacijski argument ovih prosvjeda nedvojbeno je značajniji i drugačiji. Raniji valovi prosvjeda, primjerice 2019. i 2021. godine, prvenstveno su bili potaknuti ekonomskim problemima, kaže Esfandyar Batmanghelidj, osnivač i izvršni direktor Zaklade Bourse & Bazaar u Londonu, dodajući da je to bio jedan od glavnih razloga zašto prosvjedi nisu prijeći u druge segmente društva.
"Ovo je drugačije, jer ono što ljudi stvarno traže je značajnija vrst političke promjene", rekao je Batmanghelidj, dodajući da je ovaj pokret olakšao "generiranje solidarnosti među različitim društvenim skupinama".
Isto tako valja istaknuti da današnji prosvjedi okupljaju poglavito mlađe Irance koji imaju određeni pristup internetu i koji nisu poznavali onaj Iran prije Islamske revolucije.
U kojoj se mjeri iranske vlasti osjećaju sigurnima?
"Vlada se, izgleda, ne osjeća ranjivijom nego što je to bio slučaj u prijašnjim prosvjedima", kaže Trita Parsi, potpredsjednica Quincy instituta u glavnom američkom gradu. "Ali možda griješe u svojoj računici!"
Stručnjaci i promatrači Irana očekuju daljnju eskalaciju prosvjeda. U nedjelju je jedan od glavnih iranskih učiteljskih sindikata pozvao na štrajkove diljem zemlje. Štrajkovi radnika osjetljivi su u Iranu jer podsjećaju na revoluciju ‘79., kada je kolektivna radna akcija bila korisna taktika koja je pomogla i u svrgavanju šaha Reze Pahlavija.
"Mislim da je vrlo vjerojatno da ćemo svjedočiti još ovakvih štrajkova jer su se isti događali i prije ovih prosvjeda", komentira Parsi za CNN. "Štrajkovi bi mogli ojačati prosvjede i obrnuto."
Koliko je vjerojatno da će vlada učiniti ustupke i kako bi ti ustupci izgledali?
Prosvjedi će prije završiti uporabom grube sile nego eventualnim ustupcima, zaključuju analitičari. Iranske su vlasti već okrivile zapadne medije za poticanje prosvjeda, aludirajući tako, jasno, na strane zavjere. Time su otprilike i nagovijestili kako će se s prosvjedima ubuduće postupati.
"Ako se na prosvjede gleda kao na sigurnosnu prijetnju, a ne kao hitni politički problem, vjerojatnije da će odgovoriti koristeći alate svog sigurnosnog aparata", izjavljuje Batmanghelidj. "Vlada u ovoj fazi ima daleko više kapaciteta za represiju nego za reforme."
Čak i ako vlasti učine stanovite ustupke kroz manje reforme, pitanje je kako će natjerati mlade žene da ponovno stave hidžabe. Ukidanje zakona o hidžabu nije vjerojatno, a onda bi se obraz opet morao spašavati vraćanjem moralne policije na ulice. Gušenju prosvjeda mogao bi pomoći eventualni referendum na kojem bi se glasalo o pitanjima koje se odnose na hidžab, no takav scenarij nije vjerojatan.
U kojem slučaju vlada postaje ranjiva i koliko su blizu takvog slučaja?
Unatoč desetodnevnim prosvjedima koji su se proširili zemljom dok je broj mrtvih rastao, prosvjedi su i dalje bez vođa, a neki od najglasnijih i najvidljivijih zagovornika prosvjeda žive u egzilu jer je vlada kod kuće ograničila pristup internetu.
"Ovo je autohtoni iranski pokret", kaže Sanam Vakil, viši znanstveni suradnik za Bliski istok i Sjevernu Afriku u think-tanku Chatham House u Londonu. "Važno je naglasiti da su ‘obični‘ Iranci unutar Irana mobilizatori svega što vidite da se događa."
No, za vođenje pregovora s vladom, naročito za vođenje pregovora o promjenama, nužan je i neki prepoznatljivi lik, vođa. Prosvjedi imaju širok raspon pritužbi, nadilazeći obavezno nošenje hidžaba i brutalnost moralne policije.
Ono što u ovom trenutku također ostaje velika nepoznanica, a možda je i ključni element u daljnjem napredovanju prosvjeda je i eventualna osviještenost članova iranske političke elite o potrebi promjena. Postoje li i oni unutar teokratskog političkog vrha koji su voljni pogurati promjene unutar postojeće strukture moći?
Bonus pitanje - a što ako u ovom trenutku umre vrhovni vođa Ali Khamenei?
Ovo nije scenarij koji pripada žanru znanstvene fantastike. Teško je i zamisliti eventualne posljedice po homogenost iranskih vlasti da u trenutku najopasnijih prosvjeda po svoju egzistenciju ostanu bez simbola svoje vladavine.
Kako je u rujnu izvijestilo više medija, između ostalih i ugledni New York Times, ajatolah Khamenei teško je bolestan, preslab da čak i sjedi u krevetu.
Khamenei je u rujnu imao operaciju zbog opstrukcije crijeva, a posljedično otkazao i sve javne sastanke. Vrhovni se vođa čak nije vozio ni do bolnice već je u njegovu doma instalirana improvizirana klinika.
Iranska vlada rijetko komentira zdravlje svog vrhovnog vođe, a to nije učinila ni u ovom slučaju. Stanje 83 - godišnjaka i dalje se smatra kritičnim, a među oporbenim skupinama izvan zemlje rastu špekulacije da je Khamenei već neko vrijeme mrtav.