Ruski predsjednik Vladimir Putin izvšio je invaziju na Krim i anektirao ga Rusiji, na taj način nastavljajući praksu Kremlja da preko granica šalje vojne trupe pod izlikom zaštite etničkih Rusa i ruskih interesa.
Iako Putinov prodor u ukrajinski teritorij nije niti izdaleka gotov, postoje vojni koraci koje bi Rusija mogla poduzeti kako bi proširila svoju postsovjetsku sferu utjecaja na okolne države.
Konzultanti iz agencije Wikistrat, koja analizira geopolitičke i ekonomske sile, procjenjuju što bi se sljedeće moglo dogoditi u toj regiji.
U siječnju, Wikistratovi analitičari prognozirali su Janukovičevu ostavku, što je on mjesec dana kasnije i učinio, i krimski zahtjev za pripajanjem Rusiji, što se dogodilo proteklog tjedna.
Nedavno, 66 analitičara provelo je 5 dana istražujući scenarije raznih vrsta intervencija, od malih akcija protiv kriminalaca i terorista, preko izravnih invazija, pa sve do masovnih cybernapada.
Ovo je 5 mogućih scenarija prema Wikistratovom analitičaru i profesoru Marku Galeottiju.
SCENARIJ 1., 2015.: Rusija na sankcije odgovara agresivnom cyber kampanjom
EU i SAD reagiraju na rusku intervenciju protiv Ukrajine nametanjem strogih ekonomskih i političkih sankcija. Odgovarajući na njih i nadajući se da će tako odvratiti Zapad od novih mjera, Rusija započinje niz spornih cyber napada na zapadne ekonomske i medijske institucije, koje često dobrovoljno izvode "patriotski nastrojeni hakeri"; rezultat su materijalna šteta, financijski gubici i prekid komunikacije unutar zapadnih i prozapadnih entiteta.
SCENARIJ 2., 2016.: Rusija podržava državni udar protiv Lukašenka u Bjelorusiji
U studenom 2015. bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko pobjeđuje na još jednim lažiranim izborima u zemlji koju mnogi nazivaju "posljednjom diktaturom u Europi". Ohrabreni uspjehom ukrajinskih prosvjednika u Kijevu, mladi, nacionalistički nastrojeni prosvjednici zauzimaju Trg neovisnosti u Minsku.
Snage sigurnosti rastjeruju ih uz primjenu sile, ali ne mogu ugušiti širi pokret protiv Lukašenka, pokret koji će jednog dana dobiti legitimitet u narodu.
Kako ne bi ponovila grešku učinjenu u Ukrajini s Janukovičem i sve ogorčenija na Lukašenka, Rusija se slaže s međunarodnim promatračima da je počinjena masovna prevara i manipulacija glasačima. Početkom 2016., Rusija uz pomoć mreže agenata i vojnih savjetnika izvodi državni udar, u dogovoru s visokim časnicima bjeloruske vojske i službe sigurnosti. Lukašenko je uhićen, a ruske snage izvode "zajedničke vojne manevre" kako bi spriječile otpor snaga odanih predsjedniku. Na vlast dolazi vršitelj dužnosti predsjednika.
SCENARIJ 3., 2017.: Rusija šalje plaćenike u Somaliju
U Somaliji otimaju ruske civile. Umjesto da plati otkupninu, Moskva šalje plaćenike u misiju spašavanja.
Pri tome ima četiri cilja: 1. Demonstrirati sposobnost ruskih privatnih vojnih i sigurnosnih kompanija na globalnom tržištu plaćenika. 2. Odvratiti druge od potencijalnih planova otimanja ruskih državljana. 3. Osvojiti simpatije ruskih nacionalista. 4. Podsjetiti Afriku da im je Rusija mogući saveznik.
SCENARIJ 4., 2018. Rusi šalju vojsku u istočni Kazahstan
Nakon smrti kazahstanskog predsjednika Nazarbajeva 2018. i dugotrajne bitke za nasljedstvo, zemlja je politički nestabilna. Kina, koja ima dugu tradiciju vršenja vojnog pritiska na Kazahstan, postaje sve moćnija i prijeti vojnim manevrima, te Kazahstan, smatrajući Moskvu manjim zlom, prihvaća rusko osvajanje istočnog grada Oskemena (ili Ust-Kamenogorska), navodno radi zaštite ruskog većinskog stanovništva.
Pravi i prikriveni cilj je poslati jasnu poruku Pekingu da će Rusija jamčiti sigurnost Kazahstanu tijekom nesigurnih vremena. Moskva ustvari želi obnoviti vojne baze i kasnije ih proširiti.
SCENARIJ 5.: 2020. Rusija blokira izgradnju plinovoda od Turkmenistana do Azerbajdžana
Do 2020. Trans-jadranski plinovod bit će završen i omogućit će prijevoz plina iz plinskih polja Shah Deniz u Europu. Nasuprot tome, plinovodi koji bi trebali osigurati prodaju plina iz Turkmenistana i Kazahstana Kini još uvijek nisu završeni. U potrazi za alternativom, Turkeminstan odlučuje napraviti Trans-kaspijski plinovod do Azerbajdžana, i na taj način otvoriti sebi put prema Europi.
Moskva se strogo protivi izgradnji Trans-kaspijskog plinovoda, jer je riječ o konkurenciji ruskom plinu. Uz tvrdnje da je moguće zagađanje morskog dna i da Turkmenistan pokušava utvrditi granice na moru, Moskva šalje flotu u Kaspijsko jezero kako bi spriječila brodove u postavljanju cijevi. Kao posljedica toga, osiguravateljske tvrtke i vlasnici brodova zbog prevelikog rizika odustaju od projekta.