Pogrebna poduzeća u Seulu puna su tijela mladih ljudi i njihovih roditelja slomljenog srca. Na kraju dugog hodnika majka i otac sjede pripijeni na maloj sofi, nesposobni podići glavu. U jednoj od soba nalazi se tijelo njihovog 28-godišnjeg sina Jamesa Sima, u susjednoj prostoriji je Jamesov prijatelj Yoon, a u pogrebnom poduzeću na drugom kraju grada leži Jamesova djevojka, prenosi BBC.
U subotu navečer otišli su u Itaewon s još dva prijatelja kako bi proslavili Noć vještica. James je bio jedan od 155 ljudi koji su poginuli u gužvi kad je uska uličica s barovima postala opasno prenapučena. Kad su se probudili, Jamesove roditelje zatekao je prazan krevet. To je bio prvi znak kad su posumnjali da se njihovom sinu nešto dogodilo. Sina su pokušali kontaktirati, ali im se na telefon javila se policija.
- James je organizirao druženje, on je uvijek bio organizator jer je volio noćne provode s prijateljima, rekla je njegova majka. Dvojica prijatelja uspjeli su se probiti kroz gomilu i popeti se na ograde na rubu ulice, James, njegova djevojka i Yoon nisu bili te sreće.
James je volio vježbati, a većinu slobodnog vremena provodio je u teretani dižući utege. Njegova majka ne može shvatiti kako ga to nije spasilo. Jamesov otac kaže da su se preminuli sin i njegova dugogodišnja djevojka uskoro trebali vjenčati, da su preživjeli.
Radio je kao vodoinstalater i svoj je posao savjesno obavljao, a strasti su mu bile skijanje i surfanje. Oči njegove majke naboraju se od radosti dok priča što je volio raditi, a u blizini je i njegov otac koji ne može suspreći suze. - James je bio najbolji stariji brat, kako će moj mlađi sin bez njega?, pita se otac. Pored Jamesova lijesa, sjedi šest njegovih starih školskih kolega. Park Jung-su poznaje ga najduže, od njegove osme godine.
- Bila sam jako sramežljivo dijete. James mi je bio jedini prijatelj. Pozivao me na sve i poticao me da se bavim taekwondoom, pomogao mi je da postanem otvorenija, rekla je Jung-su.
Jamesovog prijatelja Yoona, čiji je lijes u susjednoj sobi, Park je opisala kao zrelog i uspješnog muškarca koji voli istraživati. Navečer je odlazio u barove i razgovarao sa strancima da nauči strane jezike, rekla je Jung-su koja se oduvijek divila njegovom samopouzdanju.
Više od polovice žrtava bilo je u dvadesetima, a cijelu generaciju već je ranije zahvatila katastrofa. U 2014. godini potonuo je trajekt na jugozapadnoj obali zemlje, poginulo je 250 srednjoškolaca koji sad imaju oko dvadeset godina.
Na velikom oltaru, postavljenom u središtu Seula, ljudi su se okupili kako bi tugovali. Devetnaestogodišnji Kim Dae-hui položio je bijelu krizantemu, korejski cvijet žalosti, u znak počasti svom prijatelju Raghu Jordaganu koji je imao dvadeset i jednu godinu. U siječnju 2021. preselio se iz Malezije u Južnu Koreju, a par se sprijateljio nakon što mu je Raghu prišao na ulici da pohvali njegov stil odijevanja.
Radio je kao građevinski radnik da bi zaradio novac za svoju obitelj u Maleziji, ali je bio kreativan i sanjao o tome da postane modni dizajner. Družili smo se, slušali hip-hop glazbu i izmjenjivali modne savjete. Učili smo jedan drugog svoje jezike, Raghu je uvijek bio strpljiviji od mene i nikad se nije nervirao, rekao je Dae-hui.
Kad je krenula gužva, Raghu ga je zvao na videopoziv. Bio je pored mlade žene koja je teško disala i pokušavao je pronaći način da pobjegnu. Ženina ruka je ohladila i Raghu je spustio slušalicu. To je bilo posljednje što je Dae-hui čuo.
Sljedećeg jutra pregledavao je videosnimke na društvenim mrežama i ugledao lice svog prijatelja u gomili. Bio je blijed i uznemiren. Uvjerio se da to nije Raghu, već netko sličan njemu. Pozvala ga je policija koja mu je rekla da je gurnut i zgažen, kaže Dae-hui.
Saznavanje imena i priča poginulih, čini ovu tragediju još težom ljudima za razumjeti. Trebaju odgovore zbog čega vlasti stavljaju pod sve veći pritisak da utvrde što je točno pošlo po zlu i tko je odgovoran. Jamesovi roditelji nisu spremni nekoga okriviti. - Naš sin je gurnut i poginuo je. Nismo razmišljali tko je kriv, ne možemo razmišljati, sve što možemo je plakati, zaključili su roditelji.