Doprinos Vladimira Putina dok je služio kao tajni agent moćne obavještajne službe KGB u Dresdenu prije pada Berlinskog zida ostaje obavijen misterijom.
Poznato je da je Putin u Dresden stigao 1985. godine. Tada je imao 33 godine i sa svojom suprugom Ludmilom uživao je u prednostima standarda Istočne Njemačke (DDR) nasuprot Sovjetskom Savezu. U dresdenskom arhivu Stasija, tajne policije DDR-a, danas se ne može pronaći ništa više od tankog fragmentiranog dosjea o Putinu. Jedan trag, pismo upućeno Horstu Böhmu, tadašnjem šefu dresdenskih Stasijevih agenata, u kojem traži uspostavljanje telefonske veze za doušnike njemačke policije koja ‘’nas podržava’’, dokazuje da je Putin imao važnu ulogu. Jer nije bilo tko mogao uputiti izravno pismo Böhmu.
šutnja. Ali o njegovoj stvarnoj ulozi nitko ne govori otvoreno.
Legendarni šef odjeljka Stasijevih agenata i bivši Putinov kolega, Markus Wolf, izjavio je da je ruski predsjednik bio ‘’jako marginalan’’ i da su čak ‘’čistačice osvojile njegovu brončanu medalju’’. Vladimir Usoltsev, kolega s kojim je Putin dijelio ured, u svojoj knjizi u kojoj opisuje svakodnevicu KGB-ovaca u Dresdenu priznaje da su imali ulogu zapošljavanja novih agenata, ali većinu vremena su provodili pišući ‘’besmislena izvješća’’. Ruska državna televizija je također tvrdila da Putin nije sudjelovao u ilegalnim operacijama.
Dresden je ionako bio u provinciji i daleko od stvarnih akcija koje su se dešavale u Istočnom Berlinu.
No, upravo provincijski karakter Dresdena omogućio je provođenje aktivnosti daleko od glavnih događanja, špijunskih očiju i Francuza, Amerikanaca i Zapadnih Nijemaca koji su motrili na situaciju u Istočnom Berlinu. Dresden je postao mjesto na kojem su se zapadne terorističke organizacije susretale s agentima KGB-a i stasijevcima. Putin je bio smješten u Dresdenu samo kako bi provodio misije kojima je bio cilj destabilizirati Zapad.
Danas, jedan bivši član Frakcije Crvene armije (RAF), također poznate kao skupina Baader-Meinhof i jedna od najutjecajnijih ljevičarskih terorističkih skupina u Zapadnoj Njemačkoj, tvrdi da su njihovi članovi susretali u Dresdenu. Putin je pružao podršku članovima grupe koja je 70-ih i 80-ih godina širila teror u Zapadnoj Njemačkoj. KGB je uspostavio veze s brojnim ljevičarskim terorističkim organizacijama, ponajviše PFLP-om, Narodnim frontom za oslobođenje Palestine koja predstavlja najradikalniju struju unutar Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) Jasera Arafata.
Kampovi
Organizacija je bila odgovorna za niz otmica aviona i bombaških napada krajem 60-ih i 70-ih, a tajni dokumenti iz arhiva sovjetskog Politbiroa dokazuju da je KGB pružao oružje vođi PFLP-a Wadieju Haddadu i imenovao ga svojim ‘’tajnim agentom”. Istovremeno stasijevci su postali glavna podrška KGB-u. Godine 1969. otvorili su tajni kamp za obuku izvan Istočnog Berlina za pripadnike PLO-a te su stvorili mrežu terorističkih kampova za obuku širom Bliskog istoka.
Kasnih 60-ih Zapadnu Njemačku obilježilo je niz napada, atentata, otmica i pljački banaka od strane militanata Baader-Meinhofa. Nakon što je policija pojačala progon i uhićenja, članovi grupe su svoje utočište našli u Istočnoj Njemačkoj gdje su im stasijevci pružili lažni identitet. Kasnija istraživanja dokazala su da je njihova suradnja bila puno dublja jer su tajni agenti bili povezani s bombardiranjem američke vojne baze u Ramsteinu 1981. i pokušajem ubojstva američkog generala. Zločini i njihova umiješanost nikada nisu istraženi, kao ni povezanosti KGB-a i RAF-a.
Zločini
Sovjeti su u to vrijeme nadzirali operacije Stasija, a kontrola KGB-a je bila toliko velika da je bivši član RAF-a rekao da Erich Mielke, šef stasijevaca optužen za zločine, ‘’nije mogao ni prdnuti bez da prvo nije dobio dozvolu iz Moskve’’. U tom okruženju radio je Putin. Bivši član RAF-a opsuje susrete prema kojima bi vlakom putovali u Istočnu Njemačku gdje su se susretali sa Stasijevim agentima.
Oni bi ih dočekali u sovjetskom automobilu Zil koji bi ih odveo do sigurne kuće u Dresdenu. Tu bi im se pridružio Putin i još jedan njegov kolega iz KGB-a. “Nikada nam ne bi dali upute direktno. Rekli bi samo: Čuli smo da to planirate, kako to želite učiniti? I dali prijedloge. Predlagali bi druge ciljeve i pitali nas što trebamo. Uvijek su nam trebali oružje i novac.” RAF nije mogao kupiti oružje u Zapadnoj Njemačkoj pa je popis trebalo predati Putinu i kolegama.
RAF-ove aktivnosti na Zapadu postale su ključni dio pokušaja KGB-a da sruši i destabilizira Zapad, tvrdi bivši član terorističke skupine koji smatra kako su oni postali Putinove marionete. Prema njegovim riječima, Putin je bio među vođama na tim sastancima, a jedan od Stasijevih generala samo je primao naredbe. Slične navode opovrgavaju mnogobrojni bliski suradnici Putina.
Priču bivšeg člana RAF-a nemoguće je provjeriti jer je većina njegovih kolega u zatvoru ili mrtva. Nakon pada Berlinskog zida Putin i ostali ljudi iz KGB-a zabarikadirali su se u svojoj vili. Putin je u jednom intervjuu rekao: “Palili smo papire noć i dan. Uništili smo sve - svu našu komunikaciju, popise kontakata i mreže naših agenata. Osobno sam spalio ogromnu količinu materijala. Zapalili smo toliko stvari da je peć pukla”.