RAT JE ČUDOVIŠTE

Pismo prijateljice iz Lavova: ‘Nadam se da ćemo se brzo vratiti u Kijev, posramljeni smo što smo ga napustili‘

Najteže mi pada njezina rečenica: "Ovo ne može potrajati". Zato što sam i sama mnogo puta pomislila to isto, a rat je trajao i trajao

Stanovnici Lavova sklonjeni u podzemnoj željeznici nakon što je dan signal za uzbunu

 Kunihiko MiuraThe Yomiuri Shimbun via AFP
Najteže mi pada njezina rečenica: "Ovo ne može potrajati". Zato što sam i sama mnogo puta pomislila to isto, a rat je trajao i trajao

Srijeda, 23. 2. 2022.,

9 sati

Jutro je sunčano, kose zrake ulaze u radnu sobu i osvjetljavaju je. Na ovakav dan proljeće kao da je već stiglo. U parku Ribnjak već su procvjetale bijele snježnice. Sa šalicom kave u ruci otvaram poruke na kompjuteru.

S uzbuđenjem čitam poruku Oksane, dobre poznanice iz Lavova:

"U zadnje vrijeme nam govore da se pripremimo, da spremimo zalihe hrane, vode i baterija, da pročitamo priručnike za preživljavanje i da pripremimo plan evakuacije... Ali ovih dana nisam baš tako raspoložena, a nisam baš ni u najboljoj formi. Iskreno govoreći, dio mene čezne da sve bude kao prije osam godina, kada sam bila sama i nisam imala dijete. Tada sam bila slobodna da se ne bojim. Sada je drugačije. U Lavovu sam, s roditeljima. Moram ti priznati da mi je bilo vrlo teško n...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. studeni 2026 02:00