Skori izbori u Srbiji (25. listopada) bit će na život i smrt. Suprotstavljene snage, koje se u osnovnim političkim narativima u suštini puno i ne razlikuju, Aleksandar Vučić i studenti, idu na sve ili ništa, a zapravo se ni nakon proglašenja rezultata neće znati ništa, odnosno pitanje je kakva će reakcija biti onih koji izgube. No Srbija je pred raspletom.
Vučić nevoljko ide na izbore, mada mora, jer su ovo prvi od 2012. godine na kojima uz sav izvjesni tradicionalni izborni mehanizam prevara, višestrukih glasanja te izbornih nomada iz Republike Srpske, Crne Gore i Kosova nije toliko siguran u trijumf nad studentima, iako je opći dojam mnogih srpskih analitičara da će on kakogod bude proglasiti pobjedu, a onda kom obojci, kom opanci.
VIDEO Novinarka pokopala Vučića: ‘Kako ide pakiranje?‘ Pogledajte odgovor
Neki iz studentskih redova već sada najavljuju da će u tom slučaju, kao onomad kada je padao Slobodan Milošević proglasivši izbornu pobjedu, izaći na ulicu. Ta izborna noć s 25. na 26. listopada bit će jedna od najdramatičnijih u novijoj srpskoj povijesti. Vučić poraz neće priznati, a studenti će njegovu eventualnu pobjedu odmah proglasiti - krađom. Dakle, na horizontu se promalja tarapana.
Prešutjeli sahranu Mladića
Izborni je adrenalin bio prisutan - obje strane nadmetale su se koja će prikupiti više potpisa, prikazivali su "kilometarske" redove ljudi koji su "satima" čekali da daju potpis podrške jednoj ili drugoj listi, jedni i drugi su teatralno i pompozno predali svoje izborne liste Izbornoj komisiji. Iako je teško predvidjeti rezultat jer ankete (i one sklone Vučiću i one sklone studentima) pokazuju da će (odnosno trebao bi) biti prilično tijesan, što se kaže, u glas-dva, jasno je da nijedna strana neće priznati poraz. To je gotovo sigurno. Naime, o tom rezultatu ovise sudbine i jednih i drugih te to hoće li Srbija doći na rub nečega što bi mirisalo na "općenarodno nasilje".
Lista Studenti pobjeđuju uzda se u to da je pokrenut proces "dosta nam je Vučića", pa da će se zapravo protiv Vučića glasati više nego za njih, koji su jedna dosta amorfna i heterogena skupina uglavnom nejasnog, odnosno prilično lakonskog programa o "boljem i pravednijem životu", koja izbjegava izjašnjavanje o mnogim bitnim pitanjima, pogotovo onih koja se tiču vanjske politike, političkih odnosa u regiji i sličnog.
Tako su, recimo, odšutjeli skandaloznu državničku sahranu ratnog zločinca Ratka Mladića, svjesni da u ogromnoj masi onih koji su balkanskog krvnika ispratili na vječni pokoj ima dosta onih koji su protiv Vučića, odnosno koji će glas dati njima, što potvrđuje teze da su ovi izbori samo suparništvo sličnih nacionalističkih opcija (izraženijih kod Vučića i malo blažih kod studenata).
Licemjerno je da je on nezadovoljan presudom Hashimu Thaçiju, a bio je ministar u vladi Srbije koja je krajem devedesetih s Kosova protjerala preko 850 tisuća Albanaca, što je bio najveći egzodus u novijoj povijesti Europe.
Studenti su dugo vagali i na kraju na prvo mjesto (vjerojatno bi on trebao biti premijer ako pobijede) postavili čak i u Srbiji relativno nepoznatog kardiologa Iliju Srdanovića, koji je u svom predstavljanju skromno i usputno kazao da je bio i ostao "cijeli život, u suštini, vojnik", najprije klasičan, s puškom u ruci, "regrutiran za vrijeme rata", bez ukazivanja kojeg i gdje, mada se onako potiho spominju ratovi devedesetih, dakle oni ključni, samo je pitanje je li bio u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu ili svugdje pomalo.
Nije to spomenuo samo zato da mu netko to ne izvuče pred izbore, pa da ispadne da je zatajio, nego očito i s namjerom da se pohvali i da se za to ipak dozna.
S liste su otpala, i to izglasavanjem (studenti su za svakog na listi glasali), dvojica do tada "vodećih" i pretpostavljenih lidera čiji su političko-ideološki profili odredili smjer - rektor Vladan Đokić, koji je dugo u javnosti egzistirao kao srpski Peter Magyar, odnosno ipak proeuropski lik, te otvoreno srpskosvetaški lider i profesor Filozofskog fakulteta Milo Lompar, koji je navodno otpao u fotofinišu.
To pokazuje da su studenti kalkulirali i otarasili se upravo onih koji su svojom pojavom deklarirali političko usmjerenje. Doduše, najavljuje se da bi njih dvojica mogli biti predsjednički kandidati.
Ključna točka programa
Njihov program od 11 točaka bježi od političkih i vanjskopolitičkih pitanja kao vrag od tamjana. Studenti su, rekli smo, izašli sa svojim programom "boljeg života" - od besplatnih udžbenika i borbe protiv korupcije (osnivanje Specijalne tužiteljske policije), preko transparentnosti javnih natječaja i oslobađanja medija (napomenimo da je Vučić pred izbore ovladao i s nekoliko preostalih ionako ograničenih neovisnih medija poput Nove.rs i N1), do dostupnosti stanovanja za mlade i možda najintrigantnijeg - najavljuju lustraciju kadrova SNS-a.
No već im neki zamjeraju "a gdje je Kosovo", mada su prije koji mjesec objavili memorandum o Kosovu koji bi "ladno" potpisao i Vučić. Stoga je Vučić kao još jedan argument u izbornoj utrci te dobitni adut izdvojio Zagreb, Sarajevo, Prištinu i Podgoricu kao one koji rade protiv Srbije, odnosno njega, a za studente, što je, prema nama, pogrešna stupica za Studentsku listu, koja također želi iskoristiti taj mamac.
SNS je dao najjače što ima - samog Vučića te njegova dva "A je to" kadra, Miloša Vučevića i Anu Brnabić, uz, recimo, sina Vojislava Šešelja Aleksandra te sina najjače medijske perjanice režima Dragana J. Vukičevića - Vukašina, glumce Lidiju Vukićević i nekadašnjeg žestokog antivučićevskog glodura Branislava Lečića, a na studentskog košarkaša Dejana Bodirogu odgovorili su svojim košarkašem Željkom Rebračom.
No po Beogradu se sada nagađa da su neuvrštavanjem Đokića razočarani građanski proeuropski krugovi, kao i izostankom Lompara nacionalistički, što bi, navodno, taj dio glasova moglo preliti ili nekim drugim listama ili u "neizlaznost".
Doduše, ankete tvrde da bi na izbore mogao izaći rekordni broj glasača, čak preko 70 posto, a takva izlaznost uvijek ide na ruku onima koji su za promjene.
No Vučić ništa neće prepustiti slučaju, a provincija, izoliranost i bildanje straha od Europe i susjeda u regiji su njegov motiv, uz asfaltiranje, basnoslovna obećanja te dijeljenje šakom i kapom socijalnih izbornih dodataka na mirovine, plaće, djecu, rodilje, bolesne, samo da kapne glas viška.
Uplitanje Rusije
S obzirom na to da nijedna od ove dvije glavne liste (a pretpostavlja se da će ih biti još najmanje četiri do šest, bez manjinskih) kao izbornu temu ne postavlja članstvo u EU, nego će, dapače, ono proći usputno, primjedbe iz Bruxellesa na veličanje Mladića neće utjecati na veliku većinu glasača i Vučića i studenata.
Čak bi im mogle i pomoći, odnosno taj antieuropski i proruski sentiment jak je u oba suprotstavljena tabora. Zanimljivo je da je čudnovati imunolog iz vremena pandemije covida Branimir Nestorović javno kazao da je koaliciju s listom Aleksandra Vulina, glavnog Vučićeva teklića za Vladimira Putina, ionako dogovarao u ruskoj ambasadi, kako prenosi beogradski list Danas.
Time je pokazao da Rusija neće stajati skrštenih ruku i da će uplesti svoje prste u izbore. Sam Nestorović je kazao da je "imao zahtjev iz ruske ambasade da se okupe sve rusofilske stranke i pokreti u Srbiji". Ivica Dačić ima svoju listu, a zna se s kim bi on koalirao, potom su tu i razni drugi nacionalistički, ali antivučićevski suparnici, koji, kao i dio studenata, optužuju Vučića da je prodao Kosovo te da će, ako pobijedi, to isto učiniti s Republikom Srpskom! Tu prednjači Miloš Jovanović, koji je ljubio Mladićev lijes i koji traži prekid pregovora s Europskom unijom, pa i kao uvjet suradnje sa studentima.
Studenti nisu jasne političke ideje, pa smo tako još ranije pisali da se po Beogradu gorko šale da Putinu, ako izgubi Donbas, ostaje beogradski Filozofski fakultet.
Prema nekim objavama na društvenim mrežama, novosadska i novopazarska sveučilišta su većinski proeuropska, dok u Beogradu Politehnička akademija, Poljoprivredni, Pravni, Ekonomski, Filozofski, Stomatološki i Prometni fakultet, uz Visoku školu elektrotehnike i računarstva strukovnih studija (VIŠER) i Matematičku gimnaziju, naginju Rusiji, pa i navodno surađuju s tamošnjom ambasadom.
Postoji i jedna proeuropska lista, koju vode Marinika Tepić i Zdravko Ponoš, a iza koje stoji kontroverzni tajkun Dragan Đilas.
Kada se sve zbroji, moglo bi biti na knap kada se budu radile koalicije, a očito će morati biti tako. Ako je sklopi Vučić, bit će nešto koherentnija i jača jer studentska će biti od liberalno-zelenih opcija do otvorenih pobornika "srpskog sveta", što već u startu takvu koaliciju ili vladu čini dosta rovitom i nestabilnom. I sami studenti su vrlo politički raznoliki, pretežno desno, a iznimno tek proeuropski.
Uz to, Vučić će za desetak dana dati ostavku na mjesto predsjednika, što znači da najkasnije 27. prosinca, a možda i nešto ranije, Srbe čekaju predsjednički izbori, nakon očekivanog kaosa i zbrke koja će nastupiti nakon skupštinskih.
U svemu ovome ne treba zanemariti još jedan adut zbog kojeg Vučić ne smije priznati poraz - a to je manifestacija drugorazrednog EXPO-a, koju on predstavlja maltene kao vrhunac svoje vladavine, a u koju je utrošeno 17 do preko 20 milijardi eura.
Tako da tu ima puno zainteresiranih kojima njegov pad ne bi odgovarao, a drugo, ni on ne želi da se netko drugi kiti njegovim "EXPO dostignućima", mada svi umreženi u izgradnju i projektiranje EXPO-a 2027. neće tako lako dopustiti da izgube uloženo ili preplaćeno. 20 milijardi eura utrošenih u EXPO Vučiću i njegovim "izvođačima radova" dodatni su motiv da izbore mora dobiti kakogod
Srbiju čeka duga, iscrpljujuća i brutalna kampanja, a ono što slijedi nakon nje može biti i još gore.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....