Gledamo li prvi veliki val kontra-reakcija na niz krupnih zelenih i socijalnih inicijativa koje su na najvišoj razini počele predodređivati javne politike?
Nedavno je, primjerice, Europski parlament u sklopu vrlo ambiciozne zelene agende izglasao kako se na teritoriju EU za samo 12 godina više neće moći prodavati automobili s dizel i benzinskim motorima jer u budućnosti vide isključivo ceste s e-vozilima kako bi zaustavili klimatske promjene. Prvo smo svjedočili gunđanjima menadžera i sindikata europske autoindustrije koji su upozoravali kako ih kratki rokovi zabrane motora s unutrašnjim izgaranjem do 2035. guraju prema investiranju u nove e-tehnologije i istodobnom napuštanju ogromnog fundusa dosadašnjih tehnoloških rješenja na kojima ionako moraju raditi do 2035., ali i nužnom drastičnom smanjivanju broja zaposlenih u europskim tvornicama koje tvore lance dobave autoindustrije.
No, sada su najednom dužnosnici Njemačke i Italije, dvije velike i moćne članice EU, ipak počeli otvoreno napadati ideju Europske komisije da se od 2035. godine zabrane sva vozila s motorima na unutrašnje izgaranje. Jesu li pod pritiskom dijelova industrije dužnosnici i političari počeli shvaćati da su dijelovi zelenih politika kontradiktorni, preuranjeni ili previše ambiciozni te stoga kontraproduktivni? Moguće. No, to još ne znači kako ćemo ubrzo gledati potpuni preokret; farbanje zelenih planova nekom drugom bojom. Vjerojatnije su prilagodbe previše radikalnih ili iracionalnih rješenja.
Primjerice, prema pisanju Bloomberga, iz Rima su nedavno stigla upozorenja kako se više ne slažu s zamislima EK prema kojima bi proizvođači automobila trebali doseći cilj od nulte razine emisija do 2035. godine. Svoju opoziciju zelenim ciljevima Italija je jasno predstavila u srijedu, na sastanku EU ambasadora. Prije nekoliko tjedana premijerka Italije Meloni je sa skepticizmom govorila o ukidanju automobila s unutrašnjim izgaranjem, a u međuvremenu je to postao službeni stav talijanskog ministarstva. Promjena službenog stava Italije dogodila se nakon što je EU parlament izglasao zabranu motora na dizel ili benzin.
Skepticizam prema zelenim rješenjima
Ovoga tjedna Italije se u skepticizmu prema brzim i radikalnim zelenim rješenjima u Europi pridružio njemački ministar transporta Volker Wissing, koji se također usprotivio zabrani motora s unutrašnjim izgaranjem od 2035. godine. U video poruci preko Twittera Wissing je poručio kako „…Komisija preferira jedino vozila pogonjena baterijama. Mi to vidimo drugačije.
Wissing je protumačio kako se Nijemci više ne žele osloniti samo na baterije, nego i, primjerice, na gorive ćelije vodika: „Osim tehnologije baterija, želimo vodikove gorive ćelije, a posebno e-goriva jer mogu osigurati klimatski neutralnu mobilnost u motoru s unutarnjim izgaranjem“, izjavio je Wissing. No, očigledno je da Nijemci počinju sumnjati u ekološke benefite zabrane motora s unutrašnjim izgaranjem, a još više strahuju za budućnost BMW-a, Mercedesa, VW-a…
Nije tajna da su sindikati u više njemačkih krupnih autoindustrija izrazito zabrinuti zbog forsiranja brzog prelaska na e-pogon. U pretjeranu žurbu kod napuštanja benzinskih i dizel motora ne vjeruje niti puno menadžer u autoindustriji. Vrlo je riskantna strategija ogromnog investiranja u proizvodnju e-vozila zanemarujući povećanje učinkovitosti motora s unutrašnjim izgaranjem, kao i hibridnih tehnologija.
Članice EU već su potpisale dogovor smanjenja štetnih emisija od 55 posto u ovom desetljeću, što je vrlo ambiciozno te predstavlja ključni korak prema klimatskoj neutralnosti kontinenta do 2050. godine. No, sada se otvaraju pitanja u kojoj je mjeri radikalna dekarbonizacija pravi put prema klimatskoj neutralnosti. Primjerice, ekološki otisak velikog SUV-a među e-vozilima je prema istraživanjima lošiji nego otisak malog modernog benzinca ili pak štedljivog automobila na hibridni pogon. Dilema glasi: Je li logično riskirati autoindustriju i zaposlene u europskoj autoindustriji iako se uz motore s unutrašnjim izgaranjem može istom brzinom do zelenih ciljeva?
Talijanska službena izjava o tom pitanju sada glasi: „Iako Italija dijeli ciljeve dekarbonizacije, oni se moraju postići ekonomski održivom i socijalno pravednom politikom“.
Triježnjenje od bespogovornih ESG politika
Usporedno s Bloombergom koji je plasirao priču o tome kako se Njemačka i Italija počinju buniti protiv radikalnih zelenih vizija budućnosti jer su u njima prepoznali dogme, Financial Times objavio je ekstenzivnu analizu promjene stava velikih fondova o tzv. ESG politikama. ESG (enviromental social governance) faktori u zadnjem su desetljeću postali sastavni dio javnih narativa o potrebi odmicanja modernih korporacija od zarada za dioničare kao glavnih ciljeva. U javnim istupima lideri velikih kompanija u svim sektorima počeli su kroz zadnja dva desetljeća sve više isticati ciljeve održivog razvoja, iako se od njih nije prestalo očekivati visoke stope rasta prihoda i profita. Moderni menadžer podjednako se tako već neko vrijeme morao brinuti ne samo o dioničarima i zaposlenicima, nego o lokalnoj i široj zajednici, potrošačima, mreži partnera, dobavljačima.
FT je sada pak primijetio kako je desetak velikih američkih kompanija – kao što su KKR, T Rowe, Blackstone i BackRock – u svoje godišnje izvještaje uvrstio upozorenja o različitim i ponekad međusobno sukobljenim ESG zahtjevima, koji mogu nauditi njihovim financijskim performansama. Nije tzv. ‘aha moment‘ u tome što ESG rješenja mogu biti skupa, nego prvenstveno to što se čini da je financijska zahtjevnost ESG postala tolika da bi bilo neodgovorno ne upozoriti dioničare o potencijalnom problemu.
FT interpretira triježnjenje od mode bespogovornih ESG politika kao buđenje oponenata „woke kapitalizma“. Novinari FT-a upozoravaju kako u Sjedinjenim Državama otpor „woke“ kapitalizmu podržavaju američki republikanci poput guvernera Floride Rona DeSantisa ili Mitcha McConnella.
Na razini pojedinih američkih država vlasti su počele pred kompanije stavljati zahtjeve da ne investiraju u biznise koji mogu uzrokovati klimatske ili rasne probleme, što je vrlo široko gledanje. Najveća private equity kompanija na svijetu, Blackstone, upozorila je u godišnjem izvješću kako ih legislativa koja ih tjera na blokadu investiranja u sve povezano s ugljikovodikom može koštati ne samo smanjenja ukupnih prihoda, nego im i srezati izvore financiranja. S druge strane, u Blackstoneu su suočeni s drugom grupom investitora koji inzistiraju na ESG principima, što je menadžerima također izvor problema, ali ipak ne toliki kao anti-ESG momentum, koji postaje sve bitniji.
O tome da upravo anti-ESG sentiment može utjecati na prikupljanje sredstava upozorili su u godišnjim izvještajima i Carlyle, TPG i Ares; sve redom velikani.
BlackRock, kao i State Street, također su se požalili na negativne učinke ESG-a na poslovanje. Šef BlackRocka, legendarni Larry Fink, konstatirao je kako su zbog raznovrsnih ESG pritisaka na razini američkih država ostali bez 4 milijarde dolara, dok su se u State Streetu pojadali kako su pod velikim pritiskom državnih administracija zbog ESG-a, čak i istraga, što im postaje ozbiljni reputacijski problem.
Nisu, naravno, samo veliki fondovi pod pritiskom ESG-a. Bancorp u izvješću također ističe probleme zbog različitih viđenja ESG prioriteta, dok je superugledni Morningstar – firma koja osigurava najbolju analitiku poslovanja fondova na planetu – izvijestio kako mora trošiti novac na političke istrage vezane uz ESG, što im se, očigledno, ne sviđa previše.
Dio menadžera posebno je pak zabrinut zbog rastućeg broja zelenih advokata koji ih javno optužuju za greenwashing tj. pokušaje profitiranja na lažnom forsiranju ekoloških praksi. Optužbe za greenwashing sve su češće, a oni koji ih lansiraju laki su na obaraču.
Sasvim zasebna bitka vodi se na američkoj federalnoj razini jer Bidenova administracija želi da oni koji za Amerikance vode investicije u mirovinske investicijske proizvode slijede striktne ESG standarde, pri čemu je nejasno je li to korisno za njihove mirovine ili nije.