Veliki lider kubanske revolucije Fidel Castro još nije ni pokopan, a već su počele spekulacije što će biti s Kubom nakon njegova fizičkog odlaska.
Na Kubi su proglašeni dani žalosti prije Castrova pokopa 4. prosinca, ali već se nagađa tko bi mogao biti nasljednik nakon odlaska Fidela te pogotovo nakon 2018. za kad je svoje umirovljenje najavio trenutačni kubanski šef Raúl Castro (84), mlađi Fidelov brat i jedan od onih koji su iznijeli borbu protiv diktature generala Batiste krajem 50-ih godina 20. stoljeća.
Raúl Castro je i službeno 2008. zamijenio brata na vlasti, a već je rekao da se neće kandidirati za novi mandat. Doduše, sad se nagađa hoće li Kuba nakon odlaska ikone revolucije, El Comandantea, izdržati još dvije godine do smjene ili će ona nastupiti nešto ranije.
Jedni ionako Raúla Castra smatraju "prijelaznim rješenjem" prema tržišnoj ekonomiji (puno je liberalniji nego što je bio Fidel) i političkom pluralizmu, a drugi, pak, tvrde da su vrijednosti revolucije na Kubi vrlo jake, da još ima puno poklonika "castrovske revolucionarne" utvrde te da za neke drastične promjene treba pričekati najmanje desetak godina.
Zaoštrenje odnosa
Doduše, rasplet umnogome ovisi o tome kako će se odvijati stvari u regiji i kakvu će poziciju zauzeti nova američka administracija. Iz nadolazeće Trumpove Bijele kuće već je najavljeno da će zaoštriti odnose s Kubom pa tako može doći u pitanje sve ono što je napravio Barack Obama.
Osim toga, latinoamerički pokrovitelj Kube (isporučivali su im naftu po povoljnim cijenama), Venezuela, nalazi se u ozbiljnim političkim previranjima i sudbina opstanka Nicolása Madura na vlasti je upitna, a time i mnogi "subvencionistički" ugovori.
Kuba je na razmeđu, ali sigurno je da se može očekivati liberalizacija režima, možda čak i dopuštenje da se emigracija - uglavnom iz SAD-a - uključi u politički život postcastrovske Kube. Oni to otvoreno očekuju.
Dobro zaleđe
No, već se vrte neka imena mogućih novih kubanskih lidera, a često se spominje kako bi vlast mogao zadržati netko iz obitelji Castro, odnosno Raúla Castra. Fidelova djeca nemaju tih ambicija, a Raúlov sin, kći i zet spominju se u raznim križaljkama o budućim vlastelinima Otoka slobode. Naime, jedan od najvećih i najznačajnijih holdinga u zemlji, Gaviota (Galeb) koji je povezan s vojskom, a kontrolira turizam (najveće hotele i ljetovališta) te civilni zračni i morski promet, uglavnom vode Raúlovi bliski rođaci. Holding je važan jer raspolaže devizama.
Kao mogući nasljednik spominje se Alejandro Castro Espín, Raúlov sin koji je zadužen za obavještajnu zajednicu i odnose s Kinom, ali neki poznavatelji Kube tvrde da njegov utjecaj neće sezati dalje od očeva mandata. "Alejandro pada s ocem", kažu ti analitičari, bez obzira na to što će mu možda moćni tata pokušati osigurati dobro zaleđe.
No, druga je stvar s pukovnikom Luisom Albertom Rodríguezom López-Callejasom, mužem Raúlove kćeri Deborah, koji je jako spretan i utjecajan. Neki ne isključuju ni mogućnost da se u političku borbu za sam vrh uključi i crna ovca obitelji, kći Mariela Castro, koja se izdvaja svojim liberalnim stavovima. Njezina je zasluga što je kubanska gay zajednica dobila prava (prije su homoseksualci završavali u logorima) te što zdravstveno osiguranje pokriva i promjenu spola.
Zabranjena glazba
Zasad, koji dan nakon odlaska Fidela Castra, među najizglednijim nasljednicima spominje se ipak čovjek izvan klana Castro - Raúlov potpredsjednik Miguel Mario Díaz-Canel Bermúdez (56) kojega smatraju "umjerenim liberalom", pogotovo u ekonomiji. Zalaže se za jačanje privatnog udjela i nema ništa protiv američkih investicija.
Smatraju ga čovjekom koji bi bio sposoban provesti postcastrovsku tranziciju jer je pragmatičan, moderan, rođen nakon revolucije, ali "cijeni njezine pozitivne dosege". Bermúdez je zamalo stradao u mladosti jer je bio ljubitelj Beatlesa, a tada, na početku kubanskog socijalizma u 60-ima, u sklopu antiameričke propagande vodila se borba protiv ljubitelja rocka i popa, tzv. roquerosa, koji su zbog slušanja te vrste glazbe mogli završiti u zatvoru.