TOČKA BEZ POVRATKA

‘Počeo je Drugi hladni rat! Spušta se nova željezna zavjesa i bit će opasnije nego ikad‘

Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je novi svjetski poredak s modernom tehnologijom koja se koristi kao oružje u vjekovnim obračunima

Ruska vojska i Vladimir Putin (u krugu)

 Handout/AFP

Britanski list The Telegraph objavio je analizu Toma Bradbyja, voditelja vijesti u programu televizijske postaje ITV i pisca špijunskih romana, čije će se najnovije djelo "Jučerašnji špijun" uskoro naći na policama tamošnjih knjižara. Kako uvodno piše Bradby, kada je prije šest godina počeo raditi na svom romanu "Tajna služba" o službenici SIS-a (britanska Secret Intelligence Service, poznatija kao MI6, op.a.) koja se našla u situaciji da se mora 'hrvati' s bombastičnim obavještajnim podacima prema kojima bi njezinu premijerku mogli ucijeniti i kompromitirati Rusi, bilo je to uglavnom zato što je bio opsjednut problemom za koji se činilo da ne privlači ni približno onoliko pažnje koliko bi trebalo - činjenicom da je svijet već bio u drugom 'Hladnom ratu', jednako opasnom kao što je bio i onaj prvi.

Navodi kako je odrastao na klasičnoj seriji s temom 'Hladnog rata' Lena Deightona "Game, Set and Match" s njezinim svijetom vječnih moralnih kompromisa i likova koji se stalno obrću ovisno o situaciji. Atmosfera prizivanja vlažnih, opasnih berlinskih ulica bila je ono što ga je prvo navelo na pisanje. No, novi "Hladni rat" činio se, ako ništa drugo, složenijim, opasnijim i još tmurnijim.

U stara vremena, Sovjeti su, kaže, morali djelovati s one strane (berlinskog) Zida, sa svim ograničenjima koja su bila im nametnuta. A potom su se pojavili neki novi Rusi. "Živjeli su među nama, slali svoju djecu u naše najprestižnije škole i sveučilišta. Njihovi čelnici pokušali su potkopati naše izbore, pokvariti naše političare i natjerati nas da osporimo samu ideju 'istine'. U Americi je rasprava o ruskom utjecaju dominirala nakon izbora 2016. godine, no čini se da nikada nije privukla toliko pozornosti ili fokusa ovdje u Ujedinjenoj Kraljevini, unatoč tome što je London bio preplavljen ruskim novcem", navodi Bradby.

Prije nešto više od dva tjedna, kaže, sve je to eksplodiralo u svijesti javnosti jer je prava priroda ambicija Vladimira Putina otkrivena na način da je svi mogu vidjeti. I otada su Britanija i Zapad, navodi, 'zalijepljeni' za televizijske prijemnike ili društvene mreže na kojima se tematiziraju apokaliptične teme, te opčinjeni, kako navodi, zadivljujućim herojstvom Ukrajinaca i srednjovjekovnim barbarskim užasom koji se nadvio nad njima.

Iranski 'poučak'

Nitko, smatra on, ne može sumnjati da se svijet sada nalazi u stanju 'Hladnog rata'. I ruski predsjednik i njegov ministar vanjskih poslova (Sergej Lavov) izričito su zaprijetili da će upotrijebiti nuklearno oružje ukoliko NATO intervenira. "Prepirka oko poljskih borbenih zrakoplova MiG ranije ovog tjedna bila je pokazatelj složenosti uključenih procjena i činjenice da smo na samom rubu eskalacije koja bi nas mogla uništiti. Što bi se dogodilo da Rusi bombardiraju pošiljku oružja namijenjenu Ukrajini unutar granica Poljske? Bi li NATO tada smatrao da je u ratu?", pita se Bradby.

Prema njegovu mišljenju, ovo su najopasniji dani za svijet još od kubanske raketne krize 1962. godine, kada je Moskva pokušala instalirati nuklearno oružje u blizini Havane. Ali ovoga puta, ističe, Rusi imaju vođu koji je vjerojatno puno manje stabilan od Nikite Hruščova. Priroda rata u samoj Ukrajini sada je jasna - ono što vidimo je, navodi, neselektivno gađanje i pokolj civila u zastrašujućim razmjerima, a k tome postoji vrlo realna mogućnost da će biti još gore kako se okupator približava glavnom gradu Kijevu. Počelo je, kaže, novo, zastrašujuće doba.

"Dakle, ako smo sada čvrsto u novom 'Hladnom ratu', ključno je pitanje koji bi oblik mogao poprimiti kako se razvija uslijed borbi u Ukrajini i po čemu će se razlikovati od prošlog. I jesmo li, kao što je nedavno tvrdio jedan od najistaknutijih svjetskih stručnjaka za Rusiju i Putina, zapravo već u Trećem svjetskom ratu, ali to još nismo prihvatili?", pita se Bradby.

Navodi kako je bio fasciniran starim 'Hladnim ratom' od kada je bio student koji se specijalizirao za povijest CIA-e prije 35 godina. Napisao je tada nešto što je prošlo kao teza o puču protiv iranskog demokratski izabranog čelnika Mohammada Mosaddegha u Teheranu 1953. godine, koji je nacionalizirao anglo-iransku naftnu kompaniju jer nisu njegovoj zemlji dali razumnu naknadu za naftu i za kojeg su Dwight Eisenhower i Winston Churchill odlučili, na temelju tankih dokaza, da je u opasnosti da 'odleti' u sovjetsku 'orbitu'.

Agent CIA-e koji je vodio državni udar, Kermit Roosevelt, bio je toliko zadovoljan svojim postupcima i njihovim očitim 'uspjehom' da je napisao knjigu o tome. On i njegovi kolege platili su prosvjednicima da izađu na ulice Teherana te su upotrijebili jedan od najranijih fotokopirnih uređaja za ispis kopija pisma koje je potpisao šah kako bi dobili lažne ovlasti za postavljanje svog kandidata, Fazlollaha Zahedija, za premijera.

Metode iz 'hladnoratovskog' priručnika

Uzdizanje šaha u status apsolutnog vladara i ravna linija koju se može povući između te i islamske revolucije četvrt stoljeća kasnije, kvalificira cijelu epizodu kao jedan od velikih primjera zakona (katastrofalnih) neželjenih posljedica. Ipak, događaji tog ljeta u Teheranu, kaže, poslužili su kao priručnik za CIA-ine udare diljem svijeta kako bi doveli do uklanjanja režima za koje se smatralo da su previše bliski Sovjetima ili jednostavno ne ispunjavaju američke zahtjeve, od Diema u Saigonu do Sukarna u Indoneziji i Allendea u Čileu.

Sovjeti su, pak, radili isto te smatra kako je pošteno tvrditi da se moglo vidjeti naslijeđe tih starih metoda tijekom proteklog mjeseca u Ukrajini. Što su drugo, navodi, incidenti pod 'lažnom zastavom' i lažne provokacije nego metode povučene izravno iz starog hladnoratovskog priručnika, čemu se možda ni ne treba čuditi jer je ipak upravo tamo Putin 'ispekao' svoj zanat, a zajedno sa svojim pomoćnicima smislili su kako ih primijeniti u doba masovnih medija.

"Posljednjih nekoliko tjedana bilo je zapanjujuće uočiti da je hashtag #Istandwithputin bio popularan na Twitteru. Osim što, dakako, zapravo i nije baš tako jer bilo je to staro internetsko trolanje u stilu Sankt Peterburga, pogoni trolova koji su ovaj put radili pod novom krinkom i geografski se proširili diljem svijeta kako bi njihove aktivnosti bile manje očite".

Dakle, ako je ovo stari rat koji se vodi novom tehnologijom i u novoj eri, Bradby se pita kako se može očekivati ​​da će se odigrati u mjesecima koji slijede.

Mnogi ljudi, kaže, tvrde da je Putinova odluka o invaziji golema strateška pogreška te se čini da je podcijenio i razmjer ukrajinskog otpora i jedinstvo odgovora Zapada. Postoje neki obavještajni podaci koji upućuju na to da se i Putin i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov počinju fokusirati na štetu koju bi sankcije mogle nanijeti ruskom gospodarstvu. No, još je prerano, smatra, prihvatiti ideju o Putinovoj vojnoj pogrešivosti. Invazija se jest odvijala sporije nego što je očekivao i nadao se, ali također se mogao prepoznati ruski taktički pristup kao u Groznom i u Alepu - gdje Putinove snage naiđu na otpor, jednostavno će uništiti gradove i mjesta i sve u njima. I doista, naglašava, oni to već čine.

'Ukrajina - plamen koji se polako gasi'

"Putin želi pokoriti Ukrajinu ili je izbrisati s karte. Jedno ili drugo će učiniti. Koliko god milijuni ljudi na Zapadu bili nadahnuti herojstvom ukrajinskog otpora i očajnički se nadaju i mole da mogu zadržati Ruse, mnogi obavještajni i vojni stručnjaci upozoravaju da ćemo vjerojatnije svjedočiti plamenu slobode koji se polako gasi. Ili se barem potiskuje sve dalje od svoje zemlje prema zapadu i granici s Poljskom. To je stvarnost. Vjerojatno ćemo biti prisiljeni sjediti i gledati kako se ova agonija odvija - grozan niz ratnih zločina počinjenih pred našim očima dok mi ne činimo gotovo ništa".

Logika je, ističe, jasna - ako se Zapad uključi, onda će se NATO naći u ratu s Rusijom, što bi imalo potencijal nuklearnog udara, sa svim njegovim nezamislivim posljedicama. "Bi li ruski čelnik doista otišao tako daleko? Ne, rekao mi je nedavno latvijski predsjednik Egils Levits. To bi bilo samoubojstvo i Putin to zna", navodi Bradby. No, s druge strane, ističe da je Fiona Hill, bivša savjetnica bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa za Rusiju - i vjerojatno, kako kaže, jedna od najistaknutijih svjetskih stručnjaka kad je u pitanju Putin - iznijela je drugačiji i 'otrežnjujući' stav u intervjuu za Politico. "Da, rekla je, mogao bi. On je čovjek jednostavnog načina razmišljanja - ako ga imate (nuklearno oružje), zašto ga ne biste iskoristili?".

Dok će se rat u Ukrajini vući dalje, možda mjesecima ili čak godinama, čini se da će se, kako zaključuje, vjerojatno oblikovati novi svjetski poredak. Istok i Zapad bit će ponovno jasno i oštro podijeljeni, kao što su bili u starom 'Hladnom ratu'. Dok sankcije nagrizaju zemlju, Rusiju će, navodi, držati na površini Kina - iako Putin, kako smatra, neće uživati ​​u toj ovisnosti, koja bi za njega mogla s vremenom postati sve ozbiljnija - te možda nesvrstane zemlje poput Indije, čiju je neutralnost, kao najveće svjetske demokracije, mnogima teško prihvatiti. Ruski oligarsi i njihov novac - ili barem mnogi od njih - bit će protjerani sa Zapada.

"Prošli su dani kada su ruske obavještajne službe mogle lako korumpirati i potkopati zapadne demokracije, što ne znači da će odustati od takvih pokušaja. 'Ruska veza' preko noći je postala najotrovnija sila u demokratskoj politici i biznisu. Spustit će se neka vrsta nove željezne zavjese. Rusko vodstvo će vjerojatno razviti sve opasniji okupatorski mentalitet. Možete vidjeti da se to već događa. Možda se vraćamo u ono rano hladnoratovsko razdoblje 1950-ih i ranih 1960-ih, za koje se očajnički nadamo da ćemo izbjeći ipak sve što bi moglo izazvati odgovor, dok se u isto vrijeme borimo s tim gdje, kada i kako bismo se trebali suprotstaviti zemlji koja je postala ekspanzionistički nasilnik".

'Razvoj događaja seizmičkih razmjera'

U međuvremenu, Finska i Švedska moraju odlučiti hoće li se pridružiti NATO-u, unatoč ruskim prijetnjama. NATO također mora odlučiti hoće li ih prihvatiti. Bivši finski premijer Alexander Stubb nedavno se oglasio na Twitteru kako bi podijelio neke prodorne komentare. "Prešli smo točku bez povratka", rekao je. "Putin je napao tri puta u 14 godina... neće nužno stati na tome".

Jedno od "dostignuća" ruskih čelnika, kako je nastavio, osim što su ujedinili Zapad, je "radikalan pomak prema podršci članstvu u NATO-u u Finskoj i Švedskoj". "Svijet se posve promijenio. Prešli smo iz posthladnoratovske ere u vrući rat", zaključio je Stubb. Sama EU ne samo da mora odlučiti hoće li prihvatiti Ukrajinu - ili ono što je od nje ostalo - nego i Gruziju, pa čak i Moldaviju, koji događaje promatraju s većom nervozom od većine zemalja. I jedno i drugo bi, navodi Bradby, moglo izgledati kao provokacija.

Izdaci za obranu vjerojatno će se dramatično povećati. Jedan od zapanjujućih događaja posljednjih nekoliko tjedana bio je način na koji je Njemačka poništila desetljeća svojevrsne neutralnosti po pitanju 'ruskog pitanja' kako bi drastično povećala troškove za obranu i jasno stavila do znanja da ima namjere modernizirati svoju vojsku kako bi mogla zauzeti svoje mjesto u srcu NATO-a kao ekonomska velesila EU. Ostavi li se sve ostalo po strani, navodi, radi se o razvoju događaja 'seizmičkih' razmjera i strateškoj katastrofi za Putina - kako bi utrljali sol u ranu, čak su i Švicarci napustili desetljeća i desetljeća politike 'neutralnosti' da bi uveli sankcije Rusiji.

"Sada nitko ne može biti u dvojbi - ovo su uistinu ozbiljna vremena. Naravno, što god da se dogodi u Ukrajini, frenetični tempo posljednjih tjedana će se usporiti. Kako Putin osvaja Ukrajinu ili, što je vjerojatnije, zapne u tamošnjim borbama, ruski će se novac početi vraćati na Zapad i bez sumnje će neki tvrditi da bismo trebali surađivati ​​s Kremljom kako bismo pokušali spriječiti buduće sukobe. Možda su u pravu, ali to nas vraća na središnje pitanje razdoblja koja sada počinje - jesmo li doista sigurni da će se ruski čelnik zaustaviti na Ukrajini? Čitajući njegove intelektualno sveobuhvatne pamflete o ruskom carstvu i sferi utjecaja - koliko itko može govoriti o pokušaju obnove carskih carstava prošlih vremena, u kojoj susjedne zemlje moraju ili biti 'preobraćene' ili uništene - to se čini savršeno uvjerljivim zaključiti da bi, ako uspije pokoriti ili uništiti Ukrajinu, Putin jednog dana doista mogao usmjeriti pozornost na Estoniju ili Latviju".

Estonija, Latvija i ukrajinski 'obrazac'

U obje zemlje živi otprilike 25 posto stanovništva koji su etnički Rusi, tako da postoje svi razlozi za pretpostavku da bi njegov priručnik i u tom slučaju sadržavao slične smjernice - koristiti tajne operativce da potaknu 'neslaganje' preko granice - što predstavlja još jednu zloglasnu 'operaciju lažne zastave' - a zatim da inzistiraju kako Putin mora poslati snage da ih 'spasi', upozoravajući Zapad da se radi o 'obrambenoj' operaciji te da će pokrenuti nuklearni rat ako Zapad intervenira kako bi pomogao svojim saveznicima iz NATO-a (što bi Zapad bio obvezan učiniti).

"Ako se ova ideja nekada činila čudnovatom, sada se čini manje takvom. Suočavamo se s vrlo realnom perspektivom da ćemo gledati kako će herojski branitelji Ukrajine biti zbrisani tijekom idućih nekoliko mjeseci da bismo za godinu ili dvije - ili više - otkrili da se ipak moramo boriti".

Na pitanje može li se to izbjeći, Bradby odgovara da se tome očajnički treba nadati. Ukrajinci će se očito boriti s nevjerojatnom hrabrošću i unatoč tome što su i brojčano nadjačani i oružano nadjačani, možda će uspjeti oduprijeti se u dovoljnoj mjeri da ovaj sukob pretvore u 'močvaru' poput Afganistana, koja bi ruskom vođi crpila ljude, novac i podršku. Koliko god taj ishod još uvijek bio užasan za Ukrajince i njihovu zemlju, neosporno bi, navodi, pomogao Zapadu.

"Već im dugujemo našu beskrajnu zahvalnost. Moramo vjerovati da će sankcije Putinu znatno otežati život kod kuće, možda čak do mjere da bi ga se moglo svrgnuti državnim udarom. Glasine da se sprema uvesti izvanredno stanje zasigurno ne sugeriraju da se vođa osjeća ugodno i da uistinu ima podršku svojih ljudi. Možda će osjetiti da pada u 'zečju rupu' pa će se iznenada povući, jednako kao što je izvršio invaziju bez upozorenja, postizanjem sporazuma koji bi bez sumnje pozdravio kao trijumf dok god će jamčiti buduću 'neutralnost' Ukrajine i u najmanju ruku ustupiti Rusiji odcijepljene samoproglašene proruske republike i Krim. No, izgledi za mir sada su više nade nego očekivanja. Sada je tu mnogo brutalne logike koja ukazuje na to da ćemo se morati pripremiti na najgore, čak i dok molimo za nešto manje katastrofalno. Moglo bi se dogoditi da će drugi 'Hladni rat' biti mnogo manje stabilan od svog prethodnika", zaključuje Bradby.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. svibanj 2022 10:23