Kriza povjerenja velikih investitora i krupnih deponenata prelila se iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje je počela kolapsom Silicon Valley Banka, u Europu, gdje se prva na udaru našla najslabija među najvećim europskim financijskim igračima; 167 godina stara Credit Suisse.
Dionice su im u srijedu izgubile 25 posto vrijednosti, a menadžment se obratio Švicarskoj centralnoj banci, zatraživši prvo samo javnu pomoć. Iako glavni izvršni direktor Credit Suissea, Ulrich Korner, ponavlja kako imaju odgovarajuću adekvatnost kapitala i dobru strukturu bilance, krajem jučerašnjeg dana pokazalo se, sasvim očekivano, da švicarska centralna banka mora uskočiti i financijski, a ne samo verbalno.
Kako bi očuvala reputaciju Švicarske kao jedne od najvažnijih globalnih financijskih destinacija, švicarska centralna banka dogovorila je s Credit Suisse operaciju u kojoj će im posuditi 50 milijardi švicarskih franaka (54 mlrd. USD) dolara te otkupiti oko 4 milijarde franaka njihova duga. Time se nadaju banci osigurati likvidnost te smiriti investitore.
Svi pogledi u jednog investitora
Rasprodaja dionica Credit Suissea inicirana je, između ostaloga, izjavom predsjednika Saudijske nacionalne banke kako su “apsolutno sigurni“ da više ne žele dokapitalizirati Credit Suisse jer bi morali povisiti svoj 9,8 postotni udio, što bi za njih značilo nove regulatorne izazove u Saudijskoj Arabiji, EU i Sjedinjenim Državama.
Pri ovome je zanimljivo da se kompletna medijska odnosno investitorska pažnja, kad se radi o spašavanju Credit Suissea, okrenula prema jednom jedinom arapskom investitoru, uz bukvalno tisuće značajnih europskih i američkih igrača. Gdje je nestala moć zapadnog kapitala? Jesu li svi previše uplašeni i nervozni zbog cijelog kompleksa okolnosti, a prvenstveno neizvjesnosti?
Važno je naglasiti: Credit Suisse prva je velika globalna banka koja je poput utopljenika pružila ruku domicilnoj centralnoj banci zatraživši spašavanje od zadnje financijske krize 2008. godine. Koliko je situacija dramatična govori i činjenica da je Europska središnja banka naložila prikupljanje podataka o izloženosti velikih banaka u poslovanju s Credit Suissom, što znači da vrlo ozbiljno računaju sa šansom da se ta ogromna financijska kuća uruši.
Nakon dogovora Credit Suissea s centralnom bankom Švicarske, mogućnost kraha doima se puno nižom. Švicarska centralna banka, kao i ostale centralne banke, može teoretski osigurati neograničene izvore likvidnosti, uz uvjet da njihova akcija nekako ne ugrozi ostatak sustava.
Preventivna zaštita
U današnjem priopćenju za javnost Credit Suisse poručuje kako su donijeli odluku “preventivno zaštititi svoju likvidnost“ korištenjem zajma Švicarske nacionalne banke. Planiraju, piše FT, ponuditi i 10 vrijednosnica denominiranih u dolarima ukupno vrijednih 2,5 milijardi dolara koje će imati senioritet kod naplate, sve kako bi prikupili dovoljno gotovine. Takve poteze rade kompanije koje imaju ili očekuju ekstreman pritisak na svoju likvidnost. Uvjeti pod kojima će dobiti na tržištu bit će vrlo skupi. Planiraju izdati i vrijednosnice sa senioritetom denominirane i u eurima, ali u manjoj vrijednosti; piše se o 500 milijuna eura.
Centralna banka Švicarske posudila je Credit Suisse novac uz kolaterale visoko vrijedne imovine banke.
Podsjetimo da je tijekom prošle godine Credit Suisse zabilježila odljev sredstava u iznosu od enormnih 111 milijardi dolara, a Korner je u prvom dijelu tjedna pojašnjavao kako se to “financijsko krvarenje“ Credit Suissa nastavilo, iako su ga ublažili. Glavni direktor uporno ponavlja: “Moj tim i ja odlučili smo krenuti brže u isporuku jednostavnije i više fokusirane banke izgrađene oko potreba klijenata“. U osnovi se radi o frazi. Credit Suisse već neko vrijeme pokušava prodati dio investicijskog poslovanja, a fokusirati se na ono po čemu je švicarsko bankarstvo postalo slavno; upravljanje osobnim bogatstvima imućnih klijenata. Nejasno je može li Credit Suisse takvim pričama obnoviti povjerenje investitora. Prije samo nekoliko mjeseci prikupili su 4 milijarde švicarskih franaka svježeg kapitala, a sad se grčevito pokušavaju dokopati još casha.
Nesretni dioničari
Dioničari Credit Suissa jako su nesretni; u ovoj godini vrijednost njihovih dionica izgubila je 39 posto vrijednosti, a u dvije godine 85 posto vrijednosti, pa se mnogima ulaganje bilo čega u nekoć respektabilnu banku trenutačno čini kao spekulacija ekstremno visokog rizika. Značajni broj suvlasnika Credit Suissa je pak bijesan jer je banka u samo nekoliko godina prošla cijeli niz skandala - od gubitaka na krupnim ulaganjima, međusobnih okršaja menadžmenta, optužbi za pranje novca u poslovanju s gangsterima, švercerima droge i ruskim oligarsima…
S obzirom na to da su američke institucije (Treasury, Federalne rezerve i FDIC) odlučile zaštiti Silicon Valley Bank tako što Federalne rezerve jamče za isplatu svih velikih neosiguranih depozita (što de facto znači da spašavaju kompanije i pojedince s milijunima na depozitnim računima), potez Švicarske centralne banke o spašavanju Credit Suissa povećava težinu dva ključna pitanja situacije u kojoj najviše paničare oni najbogatiji:
Prvo, u kojoj mjeri je spašavanje banaka s lošim tržišnim odlukama podizanje sistemskog moralnog hazarda? Podsjetimo da je predsjednik SAD-a prošloga tjedna obećao zaštitu svih deponenata u Americi, što su razmjeri javnog jamstva kakvi dosad nisu zabilježeni te znači da baš svi mogu mirno spavati. Je li tako nešto moguće?
Drugo, postaje vrlo nejasno što će biti s inflacijom. I Federalne rezerve i ESB tvrde od početka godine kako imaju dokaze da se dio inflacije previše ukorijenio te se boje da će inflacijska spirala ubuduće navoditi samu sebe. Stoga su bili spremni nastaviti dizanje kamata i proces kvantitativnog zatezanja. Međutim, nakon kolapsa trenutačno najgorih banaka u Sjedinjenim Državama i Europi, centralne banke su pod sve žešćim pritiskom da ne nastave dizati kamate ili ih čak počnu spuštati. Brojni investitori nadaju se povratku vremena niskih kamata, koje se preklopilo s bujanjem više imovinskih balona, pogotovo na dioničkom i nekretninskom tržištu. No spuštanje kamata u atmosferi visoke neizvjesnosti uz visoku core inflaciju i dalje se čini kao biranje ruleta umjesto stabilizacije. Uostalom, može se dogoditi da se zbog zaštite bogatih investitora i velikih deponenata dogodi stradanje siromašnijih slojeva zbog inflacije, što je ekstremno politički opasno s obje strane oceana.
Drugim riječima, imamo neobičnu situaciju u kojoj loš biznis dvije banke - jedne američke i jedne europske - može predodrediti smjer monetarne politike najvećih svjetskih centralnih banaka. Kako se to dogodilo samo 15 godina nakon financijske krize i svih poučaka?