OTIMAJU IH IZ DOMOVA

Pokušali otkriti kakav je život pod ruskom okupacijom. Onda su nestali: ‘Tukli su me, vezali za radijator...‘

Ukrajinski novinar koji radi za Radio France tvrdi kako su ga ruski vojnici mučili nožem i strujom te tukli čeličnim šipkama

Ruska vojna vozila u Hesonu, fotografija iz 2. ožujka

 Eyepress Via Afp/Afp/Profimedia

Otkako je Rusija napala Ukrajinu, novinare, aktiviste, političare, javne osobe, ali i obične stanovnike iz okupiranih gradova na jugoistoku zemlje agresori otimaju iz njihovih domova pa čak i s ulica. Takvu strašnu sudbinu doživjela je i novinarka Julia Olkovska iz Melitopolja po koju su došli 21. ožujka u 5:30 sati. Pred vratima su joj se pojavila petorica naoružanih muškaraca u vojnim uniformama. Morala ih je, kaže, pustiti unutra. Pretražili su sve prostorije, preplašili njezinu kćer tinejdžericu, a onda su joj samo rekli kako mora poći s njima.

Novinarku, koja radi za list Melitopolski Vedomosti (MV), ukrcali su u kombi i odvezli u njezinu praznu redakciju koju su već bile zauzele ruske snage. Posjeli su je u ured uredništva i ispitivali pet sati.

- Rekli su mi kako ovdje sad počinje novi život i htjeli su da sudjelujem u svemu tome. Dali su mi priliku da radim. Govorili su kako su im potrebni objektivni ljudi koji znaju pisati, koji će dokumentirati taj novi život - prepričala je Olkovska za CNN u nedavnom telefonskom razgovoru.

Kad im je jasno dala do znanja kako neće surađivati, Rusi - od kojih se jedan predstavio kao član nove civilno-vojne uprave - odgovorili su suzdržano.

- Rekli su mi kako razumiju da sam uplašena i zbunjena i nisu tražili da im odmah odgovorim. Ponudili su mi još malo vremena da o svemu razmislim - prisjetila se. Prošlo je tjedan dana otkako su je pustili na slobodu, a ona i dalje u strahu čeka da joj opet pokucaju na vrata. Nakon što su ona i nekoliko njezinih kolega iz MV-a oteti, generalni direktor medijske kuće odlučio je zaustaviti objavljivanje tekstova u tiskanom i internetskom izdanju. Morao je zaštititi svoje ljude. Osim toga, pristup nekim web stranicama u međuvremenu je jednostavno blokiran. Sve je zamijenila ruska propaganda.

Otmice

Nakon otmice Ivana Fedorova, gradonačelnika Melitopolja 11. ožujka, proruska političarka koja ga je naslijedila, Galina Danilčenko, rekla je kako je njezin glavni zadatak "prilagoditi sve mehanizme novoj stvarnosti kako bi se čim prije počelo živjeti na novi način".

Okupaciju koja je uslijedila obilježili su otmice lokalnih dužnosnika, imenovanja lažnih vijeća i angažiranje proruskih suradnika kako bi se stvorila atmosfera kaosa i straha. Sve to još je 2014. ruski predsjednik Vladimir Putin koristio za aneksiju Krima te u Donjecku i Lugansku, ukrajinskim regijama u kojima su proruski separatisti terorizirali dijelove lokalnoga stanovništva i uspostavili marionetske režime.

No u Melitopolju, Hersonu i drugim područjima koja su sad pod ruskom kontrolom, Ukrajinci uzvraćaju udarac - izlaze na ulice u znak prosvjeda, dižu uzbunu zbog pritvaranja i širenja dezinformacija. Ukrajinci koji su se okupili u prodemokratskoj revoluciji 2014. očvrsnuli su protiv Rusije tijekom proteklih osam godina i sad ne pokazuju nikakve znakove povlačenja. No oni koji se opiru ruskoj okupaciji za to plaćaju nevjerojatno visoku cijenu.

- Mnogi su morali promijeniti mjesta stanovanja jer je sad jako opasno biti kod kuće. Njihove adrese poznate su okupatorima koji vam u svakom trenutku mogu banuti na vrata. Traže i otimaju ljude. Neke puste brzo nakon ispitivanja, primjerice mene, ali drugi ostaju zatočeni na duže vrijeme. Odvedeno je puno običnih ljudi. Ne znamo ni sva imena. Ljudi su uplašeni i ne obraćaju se medijima kako bi prijavili otmicu svojih najmilijih - rekla je novinarka Julia Olkovska.

Herson na rijeci Dnjepar u blizini Crnoga mora bio je jedan od prvih većih gradova koji su 2. ožujka zauzeli Rusi. U tjednima nakon toga, njegovi stanovnici okupljali su se na Trgu slobode kako bi prosvjedovali protiv okupacije. Dana 22. ožujka, supružnici Oksana i Dmitrij Afanasjev s odraslom kćeri pridružili su se demonstracijama. No skup se brzo pretvorio u nerede, a Rusi su ispalili i gumene metke te koristili suzavac kako bi rastjerali gomilu.

Banuli im vojnici u kuću

Kad je situacija postala nasilna, obitelj Afanasjev brzo je napustila mjesto događaja i sklonila se u sporednu ulicu. Ruski vojnici kombijem su se dovezli do njih i pokušali zgrabiti Oksanu. Dmitrij, inače poznati ukrajinski taekwondo sportaš i trener reprezentacije, dobio je udarac nogom u lice, ali nekako im je uspio pobjeći.

Nekoliko sati kasnije, dok je njegovala ozlijeđenog supruga, u kuću su im banula desetorica uniformiranih Rusa. Pronašli su Dmitrijeve dokumente, njegove vijećničke iskaznice i materijal iz njegove stranke Europska solidarnost, a onda su ga odveli. Vratili su se sljedećega dana kako bi ponovno pretražili kuću, čak su obećali kako će te iste večeri pustiti Oksanina muža, no od toga je prošlo gotovo tjedan dana, a njega i dalje nema.

- Bila sam u lokalnoj bolnici i zatvoru ne bih li pokušala saznati što mu se dogodilo. Sad sam kod kuće i čekam vijesti sjedeći uz telefon. Bojim se za svoj život, bojim se uopće izaći van - rekla je za CNN.

Misija UN-a za praćenje ljudskih prava u Ukrajini priopćila je kako je od početka invazije zabilježila najmanje 45 slučajeva nestanaka i privođenja lokalnih dužnosnika, aktivista, novinara i civila. Obiteljima se često uskraćuju bilo kakve informacije o sudbini zarobljenih, a većina je previše uplašena da bi progovorila o nestanku članova obitelji.

Iste večeri kad je Dmitrij Afanasjev nestao, potpredsjednica ukrajinske vlade Irina Vereščuk u televizijskom obraćanju rekla je kako će Rusi koji su uključeni u otmicu i mučenje Ukrajinaca odgovarati za svoje zločine.

- Proteklih dana dobila sam puno poruka od ljudi koji su uspjeli pobjeći iz ruskog zarobljeništva. Svi oni prijavljuju masovne slučajeve mučenja zarobljenika. Želim naglasiti kako ćemo pronaći svakog ruskog vojnika koji je počinio ratni zločin i privesti ga pravdi. Nemojte misliti da ne znamo vaša prezimena - izjavila je.

image

Irina Vereščuk

Stringer/Sputnik via AFP

Zastrašujući slučaj mučenja

U međunarodnom medijskom centru u Lavovu, Reporteri bez granica i ukrajinski Institut za masovno informiranje dokumentiraju slučajeve pritvaranja kako bi ih predali Međunarodnom kaznenom sudu. Nedavno su objavili zastrašujući anonimni izvještaj ukrajinskog novinara koji radi za Radio France i tvrdi kako su ga ruski vojnici mučili nožem i strujom, tukli čeličnim šipkama i uskraćivali mu hranu.

Oleh Baturin, novinar novina Novyi Den iz Hersona, iz osmodnevnog zarobljeništva pušten je 20. ožujka. U razgovoru za CNN rekao je kako su ga oteli na autobusnoj stanici u lučkom gradu Kahovka gdje se trebao sastati s pouzdanim aktivističkim izvorom. Taj izvor, bivši ukrajinski vojnik, koji je bio uključen u lokalne prosvjede protiv okupacije, kontaktirao ga je jer je bio zabrinut zbog informacije da ga Rusi traže - zato se i htio naći s novinarom.

- Pristao sam, ali osjećao sam da nešto nije u redu. Bio sam tjeskoban toga dana. Na stanici me okružila skupina Rusa, odvukli su me u minibus i odvezli u nekoliko regionalnih upravnih zgrada koje su sad pod ruskom kontrolom. Prvoga dana ispitivanja, premlaćivanja i prijetnje trajali su oko dva sata. Bio sam sam u ćeliji, vezan lancima za radijator. To je bio čisto psihološki pritisak. Ispitivali su me svaki dan. Htjeli su znati tko su najistaknutiji aktivisti u hersonskoj regiji, kako se zovu organizatori proukrajinskih skupova... Tek nakon što su me pustili, saznao sam da je moj izvor također nestao istoga dana kad su i mene oteli. On se još uvijek nije pojavio - ispričao je Baturin.

Viktoria Roščina, novinarka radija Hromadske, nestala je 12. ožujka iz okupiranog Berdjanska, a puštena je deset dana kasnije nakon što je bila prisiljena snimiti video u kojemu kaže kako su joj ruski vojnici "spasili život" i kako se s njom "dobro postupalo".

Alternativna stvarnost

Progon novinara ključan je dio ruskog okupacijskog plana, smatra Sergij Tomilenko, predsjednik ukrajinske Nacionalne unije novinara.

- Njihov strateški cilj je stvoriti alternativnu stvarnost. Ruski okupatori predlažu lokalnim novinarima i medijima da budu njihovi protagonisti. U ovoj fazi, nakon tenkova, borbi i okupacije, pokušavaju uključiti novinare u svoju kampanju. Ali mnogi ne žele surađivati, pa je drugi dio njihova cilja ušutkati i zaustaviti kritičko medijsko praćenje - kaže Tomilenko.

Oteta je i Svitlana Zalizetska, urednica glavnih melitopoljskih novina Holovna Gazeta Melitopolya i portala RIA-Melitopol. Njezina 75-godišnjeg oca također su oteli 23. ožujka, nakon što je ona odbila surađivati s okupatorima.

- Pokupili su me iz moje kuće i odveli u industrijski pogon na sastanak sa ženom koju je Rusija postavila na čelo grada. Galina Danilčenko osobno je razgovarala sa mnom. Rekla mi je kako trebam raditi za njih, surađivati s njima, obećavala mi je karijeru u Moskvi... I rekla je da me zapovjednik želi osobno upoznati. Odgovorila sam im kako neće biti nikakve suradnje. 'Volim Ukrajinu i želim živjeti u svojoj rodnoj Ukrajini. A ne u Rusiji'. Nekoliko dana kasnije, nazvali su me Rusi i rekli kako imaju moga oca te da me žele u blizini. Opet sam odbila suradnju, a tatu su mi, srećom, nakon tri dana ipak oslobodili - ispričala je Zalizetska za CNN.

Ona i dalje želi dokumentirati otmice i privođenja pod ruskom okupacijom u Melitopolju, no mnogi njezini kolege stali su s radom, uplašeni za svoje živote i sigurnost svojih obitelji. Nakon 20 godina rada u medijima, Julia Olkovska, reporterka Melitopolskih Vedomosti, prekida svoje izvještavanje - previše se boji da će se Rusi vratiti po nju.

- Mislim da će vjerojatno opet doći. Ali dosad, hvala Bogu, nisu. Nadam se da su me već zaboravili - zaključila je.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. lipanj 2022 04:09