Umirovljeni papa Benedikt XVI sjedio je jučer zajedno s kardinalima koncelebrantima, a novinari su mogli paradirati dosjetkama o jedinstvenom događaju: dvojica papa na oltaru, još dvojica za oltarom, što se ama baš nikada dosad nije dogodilo (i neki drugi su živi odstupali, ali nijedan nije ili htio ili smio zadržati papinski naziv).
Štoviše, umirovljenom papi su prišli mnogi od onih koji su imali pristup u taj ekskluzivni sektor. Prije mise č. s. Tobiana, povijesna voditeljica kućanstva sv. Ivana Pavla II, pa predsjednik Napolitano, a napokon i više kardinala koji su ušli u procesiji.
Papa Frane se s papom Benediktom pozdravio i zagrlio čak dvaput: na početku mise i na njezinu kraju. Prvi zagrljaj - koji se dobro vidio i na maksiekranima - pozdravljen je općim pljeskom. Vjernici su pokazali da žele zajedništvo žive Crkve, nada sva gloženja koja su karakterizirala posljednja doba.
FOTO: POVIJESNI DAN U VATIKANU Papa Franjo Ivana Pavla II i Ivana XXIII proglasio svecima
Benedikt je tako još jednom javno pokazao svoju lojalnost crkvenom zajedništvu i, naravno, sadašnjem Papi, iako je papa Frane jučerašnjom kanonizacijom pošao uz dlaku onome što je htio Benedikt XVI: papa Ratzinger pripremao je svečanu apoteozu svoga prethodnika Ivana Pavla II, naprednoga u prosedeu a konzervativnoga u suštini, dok je papa Bergoglio to relativizirao, zapravo prevrnuo ploču, pridruživši i papu Ivana XXIII, daleko bližega svojoj viziji papinstva.
To nema veze s osobnim poštivanjem. Ivan Pavao II je silno poštivao osobu Pavla VI, nije dao na njega, o njegov modernistički pastoral se oslanjao, a svejedno je demontirao Montinijev prosede u vođenju Crkve. I Frane poštuje Benedikta, iskazuje mu javno počast (iako je pomalo dvoznačno kada 77-godišnjak naziva 87-godišnjaka “dobrim djedom”), ali ustrajno demontira prethodnikovu konstrukciju, možda i brže negoli je Ivan XXIII demontirao okamine svog prethodnika Pija XII. S time što je Benedikt XVI živ i gleda, znajući da je nemoćan: sam je, svjesno, obećao budućem papi, i prije konklava, “apsolutnu vjernost i poslušnost”.
Znao je da alternative nema, da bi inače Katolička crkva bila izložena razdoru. Da mora biti “diskretan”, kako kaže kardinal Walter Kasper, umirovljenik koji bez problema putuje, piše i iritira većinu kardinala svojim liberalnim stavovima, bliskima Franinima. Zato se Benedikt povukao u klauzuru, sa svojim molitvama, klavirom i knjigama. I četvorim laičkim redovnicama koje ga dvore.
To je imao biti skroman smještaj, u usporedbi s veličanstvenom Apostolskom palačom. Ali sada se doima luksuznim, u usporedbi s dvosobnim apartmanom koji papa Frane koristi u Domu sv. Marte, izbjegavši sjajnu izolaciju Papinskog apartmana u Palači.
Istina, Benedikt je odbacio pastoral Pavla VI i vratio u uporabu zlatni Pija XII, a Frane je vratio u opticaj Pavlov; Pavao VI je odbacio tradicionalne elemente papinskog ruha s purpurom i hermelinom, koje je Benedikt izvukao iz zaborava, a onda ih je Frane bacio nazad u naftalin, zajedno s bijelim hlačama i crvenim cipelicama. Ali to su samo vanjski simboli. Piše Paul Elie u The Atlanticu da je u igri puno dublja promjena: da su konzervativci, kojima su tri i pô desetljeća Ivan Pavao II, pa Benedikt XVI funkcionirali kao otac i zaštitnik, sada ostali siročad, dok dižu glavu siročići Ivana XXIII i Pavla VI, uključujući i “teologe oslobođenja”.
Točno, bez sumnje - ali nikada Katolička crkva nije sebi dopustila (niti smjela dopustiti) da bude manihejska, crno-bijela. Glavna taktička tajna njezina opstanka bila je u tome da nikada nije trpala sva jaja u jednu košaru, samo jedne promovirala a druge do kraja odbacivala. Ne. I kada je progonila (a vazda je to činila) nastojala je biti suptilna i bolna.
Hoće li onda Frane potpuno potaracati Benediktovo nasljeđe? Teško da može, sve da i hoće utrpati sva jaja u jednu košaru. Premda je papa apsolutni autoritet i apsolutni monarh - u zbilji ne može sve što hoće. Netom izabranome Ivanu XXIII, koji mu je obećao veoma brzu intervenciju za neke redovnice, cinični Giulio Andreotti je rekao: “Svetosti, ne znate Vi Vatikan”.
Vrh Crkve, oličen u Rimskoj kuriji, funkcionira vlastitom inertnom logikom. Stoga je Elieu, na upit miješa li se Benedikt XVI u Franine papinske poslove, odgovoreno: “Šalite se? Pa nije se miješao ni dok je bio Papa!”
Frane je to uočio i imenovao osmočlano povjerenstvo sa sedam ekstrakurijalnih kardinala da sugerira reorganizaciju Kurije. Ali pitanje je ima li ikoga kadroga reorganizirati svijest onih iz čijih se redova popunjava Kurija i vrh Crkve.
Kardinal Kasper je optimist, prenosi Elie. Veli da pod Franom ima više kolegijalnosti, da je Crkva bliža ljudima. “Oni na različit način čitaju znake vremena. Benedikt je dobar s idejama ali loše procjenjuje ljude. Frane zna ljude, kako misle.” Benedikt ne vozi, ne koristi Internet - a Frane je, eto, normalan - pomalo grubo veli iskreni Kasper.
Ne treba zaboraviti ipak da je Kasper, zauzimajući se za pričest preoženjenima, stjeran u manjinu u posljednjem konsistoriju… Kardinali jesu izabrali Bergoglia, ali zato da sredi upravu, a ne crkveni nauk, u kojemu su još s Ratzingerom.