Od bliskoistočnih vladara do ukrajinskih oligarha i jemenskih šefova tajne policije, mnoge su problematične osobe imale račune u glasovitoj švicarskoj banci Credit Suisse, osnovanoj još u 19. stoljeću. U odgovoru na medijske napise o suradnji s korumpiranim autokratima i osumnjičenim kriminalcima, banka je ustvrdila da su računi većine tih osoba "stvar prošlosti".
"Optužbe se odnose na suradnju iz prošlog vremena", navodi u priopćenju Credit Suisse, optužujući medije za napise temeljene na "polovičnim, netočnim ili odabranim informacijama izvađenim iz konteksta".
Poslovna politika i etika
Credit Suisse navodi da je 90 posto računa zatvoreno prije ili u vrijeme kada su od medija dobili upite o njima, a da je 60 posto problematičnih računa zatvoreno do 2015. godine.
Što se tiče preostalih deset posto, banka je poručila kako je sigurna da su klijenti provjereni u skladu s aktualnim propisima. Odnos s pojedinim klijentima nisu željeli komentirati zbog poslovne politike i etike.
Većinom je riječ o osobama iz zemalja u razvoju koje su notorne po korupciji. Među poznatijim političarima su jordanski kralj Abdulah II. i kazahstanski predsjednik Kasim-Žomart Tokajev. Tu je, kako navodi Le Monde, i nekoliko dužnosnika iz arapskih zemalja koji su u toj švicarskoj banci pohranili velike iznose novca dok je njihovu regiju treslo tzv. Arapsko proljeće.
Podaci koje je prvi dobio Süddeutsche Zeitung, i provjerio ih s mrežom istraživačkih novinarskih kuća, odnose se na 37.000 osoba i tvrtki te na bogatstvo od oko stotinu milijardi dolara. Najmanje osam milijardi dolara povezuje se s problematičnim osobama ili poslovanjem, navodi Le Monde.
Među istaknutim je imenima i Armen Sarkissian, bivši predsjednik Armenije, koji je od 2006. do 2016. u banci imao četiri računa. Na jednom je bilo oko deset milijuna franaka. Sarkissian je tajio i da ima državljanstvo porezne oaze St. Nevis & Kitts. Na jednom od računa kralja Abdulaha II., čija se nepomućena vladavina Jordanom smatra jednim od faktora stabilnosti na Bliskom istoku, nalazilo se oko 164 milijuna franaka. Račune je otvorio najkasnije 2008. godine, a prema nekim izvorima, dio njih i dalje je otvoren. Njegovi odvjetnici tvrde da novac nije ilegalan.
Samir Rifai, još jedan od klijenata, bio je premijer Jordana, a kralj ga je otpustio zbog uličnih prosvjeda. Govorilo se o njegovoj korumpiranosti, no on tvrdi da sav njegov novac dolazi od prodaje naslijeđene zemlje i legalnih poslova. U banci je imao tri računa s 15 milijuna švicarskih franaka. Abdulaziz Buteflika, bivši predsjednik Alžira, račun je otvorio otprilike u vrijeme kada je dobio izbore. Račun, na kojem je na vrhuncu bilo 1,5 milijuna franaka, imao je od ožujka 1999. do listopada 2011. godine. Taj alžirski političar, koji je nedavno umro, bio je poznat po korupciji. Ostavku je dao 2019. godine, a alžirska vlada navodno još traga za milijardama koje je sakrio diljem svijeta.
Zvučna imena
Pavlo Lazarenko, bivši premijer Ukrajine, otvorio je 1997. godine dva računa za svoje tvrtke. Na jednom je 2003. godine bilo gotovo osam milijuna franaka. Lazarenko je potvrdio postojanje računa navodeći da su neki zatvoreni 1998. godine, a neki su blokirani. Lazarenko je bio prisiljen na ostavku. Tvrdilo se da je od biznismena tražio proviziju u iznosu od 50 posto njihovih profita. Taj ukrajinski političar osuđen je na osam godina zatvora i devet milijuna dolara zbog pranja novca.
Abdul Halim Kadam, bivši ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Sirije, na svojim je računima od 1994. do 2006. imao 90 milijuna franaka. Bio je poznat po životu na visokoj nozi, a umro je u Parizu 2020. godine. Aliaksej Aleksin, bjeloruski biznismen povezan s predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom, dvije je godine imao račun s više od 36 milijuna franaka. Danas ga se smatra jednim od najbogatijih ljudi u toj zemlji. Deset godina ranije nitko za njega nije čuo. Ukrajinski oligarh Igor Kolomojski, blizak trenutačnom predsjedniku te zemlje, bio je na američkoj listi sankcioniranih i nekoliko je godina imao račun u toj banci.
Isto vrijedi za Rinata Ahmetova koji je putem svojih tvrtki imao 50-ak računa banci. Dvije trećine su bile otvorene još 2016. godine. Ahmetov se spominjao u pričama o državnom udaru i nije u dobrim odnosima s aktualnim predsjednikom Ukrajine. Rodoljub Radulović, još jedan klijent, narkobiznismen iz Srbije, imao je dva računa s više milijuna franaka između 2007. i 2010. godine. Još devedesetih je Radulović optužen u SAD-u za prijevaru. Vjeruje se da je 2009. godine prokrijumčario dvije tone kokaina iz Južne Amerike u Španjolsku. U Beogradu je prije četiri godine osuđen u odsutnosti zbog trgovine drogom.
Zvučna imena uključuju još i Eduarda Seidela, bivšeg direktora u Siemensu u Nigeriji. Prvi je račun u Credit Suisseu otvorio 1985., a posljednji 2005. godine. Na jednom je imao više od 50 milijuna franaka, a dva računa je potencijalno imao otvorena i nakon 2016. godine. Do početka 2000. bio je poznat kao "kralj Nigerije", a onda se doznalo o mitu i korupciji radi dobivanja lukrativnih poslova. O njemu se pisalo u novinama, ali je minimalno do 2016. ostao klijent banke.
Među klijentima su bili i Ronald Li Fook-shiu, šef burze u Hong Kongu, koji je naplaćivao uvrštavanje tvrtki na burzu, te Šveđanin Stefan Sederholm, kažnjen doživotnim zatvorom zbog krijumčarenja ljudi na Filipinima. Spominju se i Helen Rivilla, odvjetnica osuđena za pranje novca za bivšeg predsjednika Filipina Ferdinanda Marcosa, Hišam Talat Mustafa koji je osuđen da je dao ubiti svoju bivšu djevojku te Mubarakov šef špijuna Omar Suleiman, optužen za kršenje ljudskih prava i mučenje.