POVORKA U LISABONU

Portugal obilježio 48. obljetnicu Revolucije karanfila: ‘Iz tih teških vremena proizašla je vrijedna ostavština‘

Oko 40 civilnih udruga, političkih stranaka i sindikata organiziralo je povorku Avenijom Slobode

Povorka u Lisabonu

 Nuno Cruz/AFP

Zrela demokracija, sigurna i mirna zemlja, ostavština su Revolucije karanfila kojom je nenasilno svrgnut autoritarni režim i taj put u slobodu mogao bi poslužiti kao međunarodni primjer, rečeno je u ponedjeljak u portugalskom parlamentu na 48. godišnjicu.

U glavnom gradu Lisabonu, gdje je bilo središte revolucije, oko 40 civilnih udruga, političkih stranaka i sindikata organiziralo je povorku Avenijom Slobode.

"Iz tih teških vremena proizašla je vrijedna ostavština - zrela demokracija, sigurna i mirna zemlja te društvo otvoreno drugima. To može poslužiti kao međunarodni primjer", rekao je predsjednik parlamenta Augusto Santos Silva.

Prvih sati 25. travnja 1974. kolone pobunjenih vojnika ušle su Lisabon, a u zoru su im se pridružile tisuće građana.

"Svrgnuli su premijera Marcela Caetana i tako priveli kraju diktaturu Antonija de Oliveire Salazara započetu 1932. godine", govori turistička voditeljica na "Ruti Revolucije" kroz grad, premda su događaji više živi u sjećanju stanovnika nego na zgradama.

U 00.25 sati na Radio Renascençi bila je puštena "Grandola, Vila Morena", pjesma koju je bio zabranio režim a koja je bila ustanicima znak da nastave ići prema Lisabonu. Pjesma je puštena iz studija u ulici Rua de Ivens 14 čija je zgrada potpuno premodelirana te se u njoj nalazi hotel s pet zvjezdica.

Glavni trg Praça do Comércio bile su zauzele trupe kapetana Salgueira Maie, od kuda su u zoru nastavile prema sjedištu vlade.

Na trgu su se tada nalazila ministarstva obrane i mornarice, te je on bio jedan od centara "Nove države", režima kojeg je uspostavio António Oliveira de Salazar. Njega je zbog zdravstvenih problema na vlasti naslijedio Marcelo Caetano godine 1968.

Na trgu Praça Dom Pedro IV, poznatom kao Praça de Rossio, mnoštvo se pomiješalo s pobunjenicima. Trgovci i prodavači cvijeća dijelili su crvene karanfile i cigarete vojnicima. Ondje su pristigli građani poput Antónia Ferrere, uzbuđenog zbog događanja.

"Nitko nije znao što je to uopće revolucija jer je zemlja bila zatvorena zbog diktature. Nitko nije znao niti raspravljati o politici", rekao je Ferrera za novinsku agenciju EFE.

Tog jutra on i njegova supruga išli su na posao kad su se stopili s masom. "Narod je bio euforičan, sloboda je bila najbolja stvar koja je mogla doći", rekao je.

Oko podneva su kapetan Salgueiro Maia i njegovi vojnici okružili garnizon Carmo gdje je posljednje trenutke na vlasti proveo Caetano. Njegova predaja otvorila je vrata prvim slobodnim izborima od 1925. godine.

Tog dana su, međutim, poginule četiri osobe.

Na nekadašnjoj zgradi Državne obrane (PIDE), koja je za ustanike bila simbol diktatorske represije, na pločici piše da je "popodne 25. travnja 1974. PIDE otvorio vatru na narod Lisabona". Ispisana su i imena žrtava.

PIDE danas ne postoji, a u garnizonu Caro se smjestilo zapovjedništvo Republikanske Civilne Garde.

Nasuprot garnizona, španjolska voditeljica Teresa objašnjava turistima što je značila revolucija.

"Na sentimentalan način im objašnjavam što je bio 25. travnja kako bi shvatili da Portugal nije samo bakalar ili žuti turistički tramvaj", kaže Teresa. "Nego da ima priču iz koje možemo naučiti da postoje stvari koje se mogu postići mirnim putem".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. lipanj 2022 18:50