Posljednje kruzere s putnicima koji su još na moru samo sati dijele od pristajanja. Magnifica, jedan od posljednjih koji je pristao, prošao je zadnjih tjedana pravu odiseju, piše BBC.
MSC Magnifica napustio je Europu u siječnju, a kad su se luke počele zatvarati bio je na drugom kraju svijeta. Kako nije mogao nigdje pristati, brod u švicarskom vlasništvu započeo je dug put kući. Njegovi putnici, koji su pristajali u drugu luku svakih par dana, nisu stupili na kopno već šest tjedana.
No u ponedjeljak su ti putnici napokon stigli do Marseillea.
Njihovo putovanje uključivalo je političke oluje, predsjedničke apele, jednu smrt i – unatoč svemu – pregršt zabave.
Kad je kruzer Magnifica isplovio iz Genove 5. siječnja, svijet je izgledao poprilično drugačije. Nepoznata 'upala pluća', kako se bolest tada zvala, nije još imala ime. Nitko nije umro, kako je kazala Svjetska zdravstvena organzacija, a zaraženo je bilo tek 59 ljudi, svi u Wuhanu.
Slobodno se može reći da većina od 1.760 putnika s Magnifice – uglavnom Talijana, Francuza i Nijemaca – prije ukrcavanja nije čula za virus. Dok su gledali zalazak sunca s terase Bara del Sole ili jeli u restoranu Quattro Venti, raspoloženje je bilo dobro.
Za kormilom je bio kapetan Roberto Leotta iz malenog mjesta Riposto na Siciliji. Na kruzerima radi već 32 godine, nakon što je tri godine proveo na tankerima i jednu u talijanskoj mornarici.
Kao i mnogi ljudi iz Riposta, i njegovi otac i djed bili su moreplovci.
'To mi je u krvi', kaže kapetan.
Brod je isplovio iz Čilea 21. veljače, a tri dana kasnije bio je na otoku Pitcairn u južnom Pacifiku. Do tog vremena, kruzeri su već bili u vijestima.
Luke su se zatvarale. Putnici s brodova u karanteni, počeli su umirati. A pacifički otok Aitutaki, tek malo istočnije od Međunarodne datumske linije i s dvije tisuće stanovnika, bio je zabrinut.
Magnifica je trebala 2. ožujka pristati na Aitutaki, poznat po svojim tirkiznim lagunama i bijelom pijesku. No kako se koronavirus približavao, zabrinutost lokalnog stanovništva je rasla.
Otok ovisi o novcu s kruzera, no ipak su zatražili od nadležnih s otoka Cook da zabrane sve kruzere. Brod, na kojem nije bilo zaraženih, dobio je dopuštenje za pristanak u glavnom gradu Rarotonki, ali ne i na Aitutakiju.
Tako je po prvi puta, Covid-19 promijenio planove putnika s MSC Magnifice.
Jedan od tih putnika bio je Andy Gerber (69) iz Berna u Švicarskoj. Magnifica je bilo njegovo dvadeseto krstarenje.
U Aucklandu, sljedećoj stanici nakon otoka Cook, uživao je u pivu i suncu; u Napieru se divio art decou; u Wellingtonu se vozio žičarom. No najiščekivanija destinacija bio je Sydney gdje je Gerber trebao proslaviti svoj okrugli, sedamdeseti rođendan.
'Prije dosta vremena sam rezervirao stol u jednom restoranu kako bih proslavio s prijateljima', kazao je BBC-ju.
Sve do Australije, plan putovanja bio je pravi blagoslov. U siječnju, kad se koronavirus pojavio u Aziji, brod je bio na drugom kraju svijeta, u Južnoj Americi gdje je virus prvi put detektiran tek krajem veljače.
Kad su stigli na Novi Zeland, bilo je prijavljeno tek pet slučajeva – svi su bili putnici ili njihovi rođaci.
No kad je Magnifica stigla do Tasmanije 14. ožujka, koronavirus ih je sustigao. Na otoku je bilo šest slučajeva i situacija se pogoršavala.
Brod je dobio dozvolu da pristane u Hobartu, no kapetan Leotta je znao da će se neki putnici vratiti s puno više od samih suvenira.
'Odlučili smo da je za nas bolje da ostanemo na sigurnom na brodu', kazao je kapetan.
Svijet – koji se tijekom isplovljavanja iz Genove u siječnu činio tako velikim – sad je djelovao jako malen.
'Bilo je jasno da ne možemo nigdje', rekao je kapetan Leotta.
U Sydneyu je kapetan obavijestio putnike da je krstarenje svijetom završeno i da idu kući. Putovanje života odjednom je postalo pola putovanja života.
Umjesto u restoranu, Andy Gerber je proslavio 70. rođendan na kruzeru dok su se u daljini mogla vidjeti svjetla Sydneya. Kako se osjećao?
'U početku – grozno! No nakon prvotnog šoka, bili smo zahvalni kapetanu što nas nije pusto na kopno pa je bilo 99,9 posto sigurno da nismo zaraženi', kaže Gerber.
Kad je krstarenje otkazano, putnicima je dopušteno da se pod strogim mjerama sigurnosti iskrcaju u Sydneyu i Melbourneu i da se pokušaju sami vratiti svojim kućama. Nekoliko stotina ljudi to je i učinilo, no većina se odlučila na plovidbu koja će trajati pet tjedana, biti duga 19.000 km i koja će dati posve drugo značenje izrazu 'duga plovidba'.
Brod je trebao ići na sjever prema Novoj Kaledoniji. No umjesto toga, krenuo je na jug i uplovio u središte političke oluje.
Kad neki brod želi pristati, mora lučkim vlastima podastrijeti medicinsku dokumentaciju putnika kako bi dokazao da nema zaraženih.
Kako se Magnifica približavala Freemantleu u zapadnoj Australiji, podaci su pokazali da je oko 250 ljudi u posljednja dva tjedna posjetilo brodsku ambulantu. Uglavnom su tražili nešto protiv bolova i bili su to rutinski posjeti. Ništa što bi upućivalo na zarazu koronavirusom.
Magnifica je u Fremantleu trebala samo natočiti gorivo i ukrcati namirnice – ne iskrcati putnike. Stoga je kapetan Leotta nakon isplovljavanja bio vrlo iznenađen kad je na vijestima čuo premijera Zapadne Australije, Marka McGowana.
'U ovom trenutku, više od 250 putnika prijavilo je simptome respiratorne infekcije. Nećemo dopustiti da posada i putnici lutaju gradom. Ono što se dogodilo u Sydneyu, ovdje se neće dogoditi!'
Nekako, McGowan je dobio krivu informaciju. Došlo je do kratkog spoja. Magnicifa je svugdje bila prva vijest, a s obzirom da su putnici bili zdravi – ionako se nisu željeli iskrcati.
Kompanije je inzistirala na tome da nitko od putnika ili članova posade nije zaražen, no Zapadna Australja je optužila MSC Magnificu za 'nekonzistentno izvještavanje' – nešto što je kruzer opovrgnuo.
U svakom slučaju, kad je brod stigao do Fremantlea, dočekala ih je policija, ograda i demonstracije.
'Recimo da to nije bilo lijepo', rekao je kapetan Leotta. 'Bilo je prilično razočaravajuće prvenstveno zato što je to bila lažna vijest. To je bilo pogrešno. A kao što možete zamisliti, vijest se proširila čitavim svijetom.'
Unatoč nesuglasicama, Magnifici je dozvoljeno da se opskrbi u Fremantleu prije nastavka plovidbe. No kruzer će se uskoro opet naći u vijestima.
Dok su televizijske ekipe snimale Magnificu i političari držali svoje govore, Anura Herath je ispod palube, podalje od svih pogleda, naporno radio kao i prije.
Biti kuhar na brodu je i inače naporno. Još je napornije kad se putnici ne iskrcavaju da bi otišli nešto pojesti. No Anura, inače sa Šri Lanke, naučen je na težak rad.
Ovaj 31-godišnjak je kuhar već sedam godina, otkako je završio ugostiteljsku školu na Šri Lanki. Neko je vrijeme radio u svojoj zemlji, zatim u hotelima u Abu Dhabiju i Dubaiju, a posadi Magnifice pridružio se u kolovozu 2017.
'U Dubaiju sam imao dobro plaću, ali nisam uspijevao ništa uštedjeti. Zato sam odlučio otići na kruzer jer tako mogu i štedjeti i putovati svijetom', kazao je Anura.
Nakon Australije, Magnifica je trebala pristati u Dubaiju zbog tehničkih razloga. No i to je također postalo nemoguće, pa su odlučili otići u Colombo, glavni grad Šri Lanke.
Kad su stigli, Anura više nije želio ploviti do Europe. Hoće li tamo morati biti u karanteni i, ako hoće, koliko dugo? Kako će se vratiti kući?
Zato je šefovima predložio plan: pustite me s broda u Colombu.
Iako se činilo da taj plan ima smisla, Šri Lanka nikome nije dopuštala iskrcavanje. Kroz prozorčić ispod palube, vidio bi kako se približava domovini i onda opet kako se od nje udaljuju.
Stoga je 4. travnja – dva dana prije dolaska u Colombo – Anura snimio video od 94 sekunde namijenjen predsjedniku i premijeru Šri Lanke. Pustite me da se iskrcam, rekao je. Ja sam jedini Šrilančanin na brodu i bit će mi nemoguće doći kući iz Italije.
Nakon što je njegova poruka objavljena, Anura se vratio na posao. Poruku je podijelio s prijateljem novinarom sa Šri Lanke, no nije očekivao mnogo.
Kad je u sitne sate bio gotov s poslom, otišao je u svoju kabinu.
'Pokušao sam zaspati, no onda me nazvala moja obiitelj i rekla mi da pogledam Facebook. Jako puno ljudi je podijelilo moju poruku.
Na Ape Rati – portalu sa Šri Lanke koji je preuzeo njegovu poruku – video je pogledan više od pola milijuna puta. Sada su svi željeli razgovarati s njime.
'Političari, mornarica, vojska, svi su me zvali. Bilo je to poput sna, sve se odvilo tako brzo', kazao je Anura.
Predsjednik Šri Lanke odlučio je olabaviti pravila i kako se Magnifica približavala Colombu da natoči gorivo, mornarica je prevezla Anura do kopna.
'Molio sam za ovaj trenutak, ali nisam vjerovao da će se dogoditi', rekao je Anura. 'Svi su mi pomogli, svi ljudi Šri Lanke!'
Za kapetana Leottu – koji je imao zadnju – to je bilo tek još jedno iskrcavanje na putovanju na kojem će takvih trenutaka biti mnogo.
'Bili smo jako ponosni na njega. Učinio je nemoguće kako bi se iskrcao', kazao je kapetan.
S Anurom se na Šri Lanki iskrcala još jedna 75-godišnja Njemica koja je hitno trebala u bolnicu radi stanja nepovezanog s Covidom-19. Ona je, nažalost, kasnije umrla.
Što se Anura tiče, on je još uvijek u karanteni u mornaričkom centru Boossa, no nada se da će uskoro moći vidjeti majku u gradiću Kandy.
Magnifica pristaje u Marseilleu
I druga dva broda će kroz nekoliko sati iskrcati putnike: Pacific Princess u Los Angelesu i Costa Deliziosa u Barceloni koja će nakon toga ostaviti neke putnike u Genovi.
Za Andyja Gerbera, koji je 70 godina napunio u Sydneyskoj luci, život na brodu nazvanom 'posljednji kruzer na svijetu', bio je ugodan, bez obzira što se nisu iskrcavali u predviđenim lukama.
'Na brodu možeš svašta raditi. Postoji fitness, razne igre, predstave, tečajevi plesa... Imamo dva bazena i savršeno vrijeme, i više nego dovoljno za jelo i piće, a stekli smo i brojne prijatelje.'
Covid-19 nikada nije ulovio Magnificu, a, kako se čini, ni putna groznica.
Iako je bilo nekih prigovora – uglavnom na druge putnike – na krstarenju je nastalo i mnogo snimaka i fotografija rasplesanih i raspjevanih ljudi. Uz snimku jedne izvedbe od 10. travnja stoji: 'Ovo je možda posljednje još uvijek otvoreno kazalište na svijetu'.
I – unatoč svemu – čovjek za kormilom s ovog putovanja nosi sretne uspomene.
'Našli smo se u situaciji u kojoj je Covid-19 izolirao ljude i prisilo ih na distanciranje', kaže Leotta.
'No ovdje je bilo drugačije. Postali smo kao obitelj – gosti i posada. Raspoloženje je bilo sjajno.'
No što će se dogoditi s industrijom krstarenja? Može li se oporaviti od svog lošeg publiciteta, otkazanih rezervacija i ostalih problema koje je donio Covid-19?
'Opet ćemo krstariti. Vratit ćemo se bolje pripremljeni i s više iskustva. Puno smo naučili i vratit ćemo se jači nego ikad prije.'