AMERIKANCI U ŠOKU

‘Potpuno smo ovisni o Putinu i Rusima! Oni su najjeftiniji, a naši poremećaji samo rastu...‘

Povijesna pogreška u koju je uvučena i Europa

Vladimir Putin

 Mikhail Metzel/Tass/Profimedia/Mikhail Metzel/tass/profimedia

Iako je SAD, uz neke europske zemlje, bio predvodnik u inicijativi da se Europa oslobodi ovisnosti o ruskim energentima - čak i prije početka ruske invazije na Ukrajinu, a pogotovo nakon toga - činjenica je da se i SAD i neke druge zemlje Europe i svijeta i dalje dijelom energetski ovisne o Rusiji, i to kada je nuklearna energija u pitanju.

Kako piše The New York Times, u jednom objektu veličine Pentagona smještenom u dolini Appalachian na istoku SAD-a, tisuće praznih rupa nižu se na golom betonskom podu, a samo u njih 16 smještene su centrifuge koje obogaćuju uran, pretvarajući ga u ključni sastojak koji pokreće nuklearne elektrane. Ali, i onih 16 sada miruju.

Kad bi u svaku od njih bila smještena centrifuga i kada bi bile puštene u pogon, to bi postrojenje moglo izvući SAD iz teškog položaja ima implikacije i na rat u Ukrajini i na američku tranziciju s fosilnih goriva na čiste energije. Naime, američke tvrtke u ovom trenutku plaćaju oko milijardu dolara godišnje ruskoj državnoj nuklearnoj agenciji Rosatom za gorivo koje proizvodi više od polovice energije bez emisija u Sjedinjenim Državama.

image

Postrojenje centrifuga za obogaćivanje urana/Ilustracija

Jeff Pachoud/Afp

To je jedan od najznačajnijih preostalih tokova novca iz SAD-a u Rusiju i nastavlja se unatoč golemim naporima američkih saveznika da prekinu gospodarske veze s Moskvom. Plaćanja za obogaćeni uran obavljaju se u podružnicama Rosatoma, koji je usko povezan s ruskim vojnim aparatom.

Oslanjanje SAD-a na nuklearnu energiju će samo rasti jer je cilj smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima, a istovremeno niti jedna tvrtka u američkom vlasništvu ne obogaćuje uran. Sjedinjene Države nekoć su dominirale tim tržištem, sve dok splet povijesnih čimbenika, uključujući ugovor o kupnji obogaćenog urana između Rusije i SAD-a koji je osmišljen kako bi se promicao ruski miroljubivi nuklearni program nakon raspada Sovjetskog Saveza, nije omogućio Rusiji da osvoji polovicu svjetskog tržišta. A SAD su u potpunosti prestale obogaćivati ​​uran.

Rusija najjeftiniji proizvođač na svijetu

SAD i Europa uglavnom su prestale kupovati ruska fosilna goriva u sklopu sankcija zbog ruske invazije na Ukrajinu, no izgradnja novog opskrbnog lanca obogaćenog urana trajat će godinama i tražit će znatno više državnih sredstava nego što je trenutačno na raspolaganju.

To što spomenuto golemo postrojenje u Piketonu u Ohiju stoji gotovo prazno više od godinu dana nakon ruskog pokretanja rata u Ukrajini, svjedoči o poteškoćama. Otprilike trećina obogaćenog urana koji se koristi u SAD-u i danas se uvozi iz Rusije, koja je najjeftiniji proizvođač na svijetu. Većina ostatka uvoza dolazi iz Europe, a najmanji dio proizvodi britansko-nizozemsko-njemački konzorcij koji djeluje u SAD-u. Otprilike desetak zemalja diljem svijeta ovisi o Kremlju za više od polovice svog obogaćenog urana.

Tvrtka koja upravlja tvornicom u Ohiju kaže da bi im moglo trebati više od desetljeća da proizvedu količine koje bi bile konkurentne Rosatomu. Ruska nuklearna agencija angažirana je i u Ukrajini za kontrolu nuklearne elektrane Zaporižja, najveće u Europi, koja je pod ruskom okupacijom i što je izazvalo strahove da bi bitka za nju mogla dovesti do curenja radioaktivnog materijala ili čak taljenja jezgri. "Ne bi smjeli biti taoci nacija koje ne dijele naše vrijednosti, ali to se dogodilo", kaže senator Joe Manchin III, demokrat koji vodi energetski odbor Senata. Manchin je pokrovitelj prijedloga zakona za obnovu američkih kapaciteta za obogaćivanje, kojim bi se promicalo savezne subvencije za industriju koju su SAD privatizirale u kasnim 90-im.

Nuklearna energetska ovisnost također čini sadašnje i buduće nuklearne elektrane u SAD-u ranjivima na rusko obustavljanje prodaje obogaćenog urana, za što analitičari kažu da je prilično zamisliva strategija za ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji često koristi energiju kao geopolitičko oruđe - ili čak oružje.

U međuvremenu, rat je ušao u drugu godinu i ne nazire mu se kraj, Washington je pokazao vrlo malo spretnosti u pokretanju obogaćivanja urana kod kuće, a milijarde dolara u potencijalnom saveznom financiranju zapinju u birokratskim procesima. "Neobjašnjivo je da se više od godinu dana nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu čini da Bidenova administracija nema plan za okončanje ove ovisnosti”, kaže James Krellenstein, direktor GHS Climatea, konzultantske tvrtke za čistu energiju. "Mogli bismo eliminirati gotovo svu američku ovisnost o ruskom obogaćivanju dovršetkom tvornice centrifuga u Ohiju", ističe on.

Kako je SAD sam sebe izbacio iz igre

Američka tvornica centrifuga u Ohiju također bi bila važna za proizvodnju još jednog, koncentriranijeg oblika obogaćenog urana ključnog za razvoj manjih, sigurnijih i učinkovitijih reaktora iduće generacije. U tu evoluciju nuklearne energije, koja se razvijala desetljećima, uložene su milijarde dolara u saveznim fondovima za razvoj, a unatoč tome u SAD-u su reaktori iduće generacije i dalje u fazi projektiranja.

image

Centrifuge za obogaćivanje urana/Ilustracija

Pavel Lisitsyn/Sputnik/Profimedia/Pavel Lisitsyn/sputnik/profimedia

Američka tvrtka TerraPower, koju je osnovao milijarder Bill Gates, morala je odgoditi otvaranje postrojenja koje je moglo predstavljati prvu američku nuklearnu elektranu nove generacije, djelomično jer se obvezala da neće koristiti ruski obogaćeni uran. Postrojenje ove tvrtke bit će izgrađeno na mjestu elektrane na ugljen u dalekom Kemmereru u Wyomingu, koja će biti zatvorena 2025. godine. TerraPower je obećala posao i prekvalifikaciju za sve radnike elektrane na ugljen. No, odgoda je neke u Kemmereru ostavila u nedoumici.

Piketon i Kemmerer, gradovi s otprilike ​​2400 stanovnika smješteni u američkoj ‘zemlji ugljena‘, nadaju se da će se ova kriza s kojom se suočava američka vlada transformirati u dobrobit za njihova gospodarstva.

Američko oslanjanje na inozemni obogaćeni uran odražava njegove konkurentske nedostatke u pogledu mikročipova i ključnih minerala koji se koriste za izradu električnih baterija i dvije su bitne komponente globalne energetske tranzicije.

No, u slučaju obogaćivanja urana, Sjedinjene Države su nekada imale prednost i odlučile su odustati od toga. U 50-im godinama, kada se ozbiljno počela zahuktavati nuklearna era, Piketon je postao dom jednog od dva golema postrojenja za obogaćivanje urana, pri čemu je korišten proces nazvan plinska difuzija.

U međuvremenu je SSSR razvio centrifuge u sklopu tajnog programa, oslanjajući se pritom na tim njemačkih fizičara i inženjera zarobljenih pred kraj Drugog svjetskog rata. Sovjetske centrifuge pokazale su se 20 puta energetski učinkovitijim od plinske difuzije. Tako su do kraja ‘Hladnog rata‘ SAD i Rusija imale približno jednake kapacitete obogaćivanja, ali i velike razlike u troškovima proizvodnje.

Godine 1993. Washington i Moskva potpisali su sporazum, nazvan ‘Megatona u Megavat‘, po kojem su SAD kupile i uvezle velik dio goleme količine proizvedenog ruskog urana za oružje, koji su potom osiromašili za upotrebu u elektranama. To je omogućilo SAD-u da dođe do jeftinog goriva, a Moskvi da dođe do gotovine, a sve se smatralo i gestom deeskalacije neprijateljstava. No, to je također uništilo profitabilnost američkih odjednom neučinkovitih postrojenja za obogaćivanje, koja su na kraju zatvorena, a umjesto ulaganja u modernizirane centrifuge u SAD-u, sve su administracije nastavile kupovati obogaćeni uran iz Rusije.

‘Dobro pričaju, no posve su nesposobni‘

Postrojenje za centrifuge u Piketonu, kojim upravlja Centrus Energy, nalazi se u sklopu starog postrojenja za plinsku difuziju. Izgradnja u punom potencijalu, prema procjenama Centrusa, omogućila bi otvaranje tisuća radnih mjesta, a moglo bi proizvoditi vrste obogaćenog urana potrebne u sadašnjim, ali i novim nuklearnim postrojenjima. U nedostatku tamošnje proizvodnje, postrojenja poput onog tvrtke TerraPower morala bi tražiti strane proizvođače, poput Francuske, koji bi mogli biti politički prihvatljiviji i pouzdaniji dobavljač od Rusije, ali bi također bili i skuplji. TerraPower sebe vidi kao sastavni dio postupnog ukidanja fosilnih goriva.

S druge strane, američko ministarstvo energetike procjenjuje da će postizanje američkog obećanja o smanjenju emisija zahtijevati više od udvostručenja kapaciteta nuklearne energije. Bez konkurencije SAD-a u obogaćivanju i iduće generacije postrojenja, dužnosnici TerraPowera i Centrusa kažu da će se jaz između Washingtona i njegovih suparnika samo povećati kako Rusija i Kina posebno budu napredovale i dobivale dugoročne nuklearne ugovore sa zemljama kojima se SAD također žele dodvoriti.

"Administracija jako dobro govori o korištenju američke tehnologije za pomoć u postizanju svojih geopolitičkih ciljeva, kao i o brzini kojom je potrebno krenuti u rješavanje klimatskih promjena", kaže Jeff Navin, direktor vanjskih odnosa TerraPowera. "Ali njihova nesposobnost da pomaknu ovaj temeljni proces naprijed u tako dugom vremenskom okviru je zbunjujuća".

Ovoga je tjedna ministarstvo izdalo dugo očekivani nacrt zahtjeva za prijedloge za povećanje domaćeg obogaćivanja urana, posebno za postrojenja poput TerraPowera. Kathryn Huff, pomoćnica tajnika ministarstva za nuklearnu energiju, rekla je da je nacrt "važan korak" u zaustavljanju američkog "oslanjanja na Rusiju".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. veljača 2024 06:58