Potrebno nam je više energije proizvedene u Europi kako bismo postali neovisni

Američki humorist Will Rogers rekao je da postoje tri vrste ljudi: oni koje uče čitajući, oni koje uče promatranjem i svi ostali, koji moraju dotaknuti električnu ogradu da bi naučili.

Mi Europljani dosad smo učili na teži način.

Ruska invazija na Ukrajinu i posljedična previranja zadali su jak udarac našem energetskom sustavu. Nedavno je sukob u Zaljevu izazvao nove šokove, koje je Europa zahvaljujući iskustvu s energetskom krizom 2022. dočekala spremnija. Međutim, ne može se poreći da smo ipak bili izloženi vanjskim poremećajima. EU je od početka sukoba potrošio više od 100 milijardi EUR više na uvezenu naftu i plin nego u istom razdoblju prošle godine. Stoga ne samo da učimo na teži način, nego nas to i košta.

Poruka ne može biti jasnija: moramo se što prije i što više osloboditi uvoza fosilnih goriva. Što više čiste energije proizvedemo iz domaćih izvora kao što su obnovljivi izvori energije te nuklearna i geotermalna energija, to će nam računi biti niži. Osim toga, tako ćemo povećati svoju energetsku sigurnost i neovisnost i smanjiti emisije.

Dakle, to je smjer u kojem se krećemo. Prošle smo godine u naš energetski sustav dodali 89 gigavata energije iz obnovljivih izvora. Jedan gigavat može električnom energijom opskrbiti do milijun kućanstava! Usto, EU je prvi put više električne energije proizveo iz solarne energije i energije vjetra nego iz fosilnih goriva. Drugim riječima, sve se veći udio naše energije proizvodi u Europi pa smo manje ovisni o uvozu fosilnih goriva. Na primjer, od 2022. znatno smo smanjili potrošnju plina, oko 17 %.

Distribucija energije

No osim proizvodnje električne energije, unapređujemo i način na koji je dijelimo. Države članice EU-a tijekom proteklih su desetljeća povezale svoja tržišta električne energije u mjeri koja nije nigdje drugdje zabilježena. To znatno olakšava uzajamnu pomoć u opskrbi, kao i prekograničnu kupnju i prodaju električne energije po najboljoj cijeni.

Taj je napredak učvrstio temelje našeg energetskog sustava. No mogu li se oni održati u ovim neizvjesnim vremenima? Vjerujem da mogu i hoće, sve dok se držimo pouzdane strategije. Kvalitetni planovi i preuzimanje obveza tek su prvi korak – treba uslijediti stvarna provedba na terenu. Za taj sljedeći korak odgovorni su brojni dionici: od Europske komisije i država članica do regija i poduzeća.

Prije svega, kontinuirano povećanje domaće opskrbe energijom mora pratiti diversifikacija vanjske opskrbe. Već dugi niz godina, čak desetljećima, 40 % prirodnog plina koji smo uvozili potjecalo je iz Rusije. Danas je to tek nešto više od 10 %, a uskoro će pasti na nulu jer je zabrana uvoza ruskog plina ugrađena u propise EU-a. S prekidom uvoza ruske energije otvaramo vrata širem rasponu pouzdanih dobavljača, koji znaju da smo pouzdani kupci. EU se zalaže za slobodnu trgovinu – naše je tržište pravedno, stabilno i otvoreno za poslovanje. Osim toga, budući da nafta i plin gube na važnosti u trgovini energijom, Europa nastoji diversificirati izvore energije i pritom povećava elektrifikaciju i postupno širi nove nositelje čiste energije.

Drugo, energetski sustav obuhvaća mnoge aktere iz javnog i privatnog sektora, što bi moglo dovesti do razlika u interesima, ali u Europi djelujemo kao tim. Države članice blisko surađuju kako bi uspostavile postupke za izvanredne situacije i pokrenule upotrebu rezervnih zaliha nafte i plina. Važnu ulogu imaju i europska poduzeća, koja su vrlo aktivna na globalnim tržištima pa mogu po najboljoj cijeni nabavljati energiju koja nam je potrebna. Osim toga, Europa je privlačna ulagačima koji cijene našu stabilnost i predvidljivost.

Nikad veća ulaganja u obnovljive izvore

Zbog toga se zadnjih godina mnogo ulaže u energetsku infrastrukturu EU-a: od 2023. obnovljivi izvori energije privlače najveći udio privatnih ulaganja u europsku infrastrukturu, koja su 2024. dosegnula vrijednost od 15,5 milijardi EUR, što je povećanje od više od 150 % u odnosu na 2020. U godinama koje dolaze bit će neophodno zadržati dobru suradnju među akterima u našem energetskom sustavu. Ukratko, bolje funkcioniramo kad surađujemo.

Naposljetku, moramo krenuti u sljedeću fazu prelaska na čistu energiju – fazu ubrzavanja. Stoga jačamo europsku energetsku mrežu tako što skraćujemo vrijeme čekanja za projekte čiste energije, jačamo prekogranične veze i unapređujemo planiranje mreže. Istodobno radimo na elektrifikaciji gospodarstva EU-a kako bismo u našim domovima, industrijama i prijevoznim sredstvima mogli koristiti jeftinu i čistu energiju koju proizvodimo. Uz obnovljive resurse, za pouzdano pokrivanje baznog opterećenja možemo se osloniti na postojeće nuklearne elektrane, a razvijamo i sljedeću generaciju nuklearne energije. Zahvaljujući boljoj suradnji u području novih tehnologija, kao što su mali modularni reaktori i fuzija, Europa preuzima vodstvo u nuklearnom napretku.

U narednim mjesecima utvrdit ćemo kako želimo da europski energetski sustav izgleda u sljedećem desetljeću. Postavljanje konkretnih ciljeva za obnovljive izvore energije, učinkovitost i elektrifikaciju do 2040. pružit će nam sigurnost i orijentir za ulaganja u naš energetski sustav.

Cilj nam nije samo klimatska neutralnost, nego i povećanje naše gospodarske konkurentnosti i postizanje energetske neovisnosti. To je ključna pouka iz naših prošlih kriza: energetska tranzicija i energetska sigurnost usko su povezane. Ako budemo postupali u skladu s tim, moći ćemo zaštititi naš sustav od budućih šokova.