Lee Ok-seon imala je samo 15 godina kada su je pokupili na ulici na putu kući s posla i odveli na novi 'posao'. Danas 87-godišnja starica, prisjetila se trenutka kada su je odveli u vojni bordel u kojem je bila prisiljena pružati seksualne usluge japanskim vojnicima.
Postala je seksualna robinja od koje se očekivalo da zadovolji i po 50 vojnika dnevno. Njezina je agonija trajala tri godine, a ona je samo jedna od mnogih, prema procjenama čak 200.000 žena i djevojaka, koje su morale proći istu strahotu.
Najvećim su dijelom u bordele dovođene mlade Korejke, a čitava vojna industrija seksa egzistirala je od 1932. pa sve do kapitulacije Japana u Drugom svjetskom ratu 1945. godine.
Kako piše Daily Mail, Lee je protiv japanske vlade pokrenula parnicu kojom traži milijunsku odštetu zbog seksualnog napastovanja kojem ju je podvrgnula japanska imperijalna vojska. Tužbu je pokrenula na sudu u američkoj saveznoj državi Kaliforniji zajedno s još 11 preživjelih žrtava. Iako traži i novčanu odštetu, ponajprije želi priznanje da je bila žrtva.
Od japanskih vlasti zahtijeva i ispriku za pretrpljene traume.
'Zgrabili su me za ruke toliko snažno da se sljedeći dan nisam mogla pomaknuti. Silom su me strpali u auto i vezali', prisjetila se dana kada su je Japanci oteli.
Završila je u Yanjinu, kineskom gradu na granici s današnjom Sjevernom Korejom, koji je tada bio pod japanskom okupacijom. Živjela je s još pet djevojaka i žena i sve su ih svakodnevno silovali i zlostavljali.
'Oteli su me kao 15-godišnjakinju, ali bilo je čak i 14-godišnjakinja koje su tjerali da prime po 40 ili 50 vojnika dnevno', priča Lee.
'Bilo je toliko bolno i teško živjeti da su mnogi počinili samoubojstvo utapljanjem ili vješanjem', dodaje.
Njezina je životna tragedija, doduše, počela osam godina prije otmice kada su joj roditelji rekli da nemaju novca da joj plate školovanje. O njoj je brigu tada preuzela jedna obiteljska poznanica. Obećala joj je platiti školovanje, ali umjesto toga ju je natjerala da radi u njezinom restoranu.
Kasnije se zaposlila u jednom pubu, a oteta je jednog dana dok se vraćala kući s posla.
Osim seksualnog zlostavljanja, Lee je opisala i česta premlaćivanja kojima je bila podvrgnuta od strane vojnika, posebice višerangiranih oficira. Prisjetila se kako su joj prijetili nožem.
Lee danas živi u okolici južnokorejske prijestolnice Seula u posebnom centru za preživjele seksualne robinje. Kaže da su silovanja ostavila teške posljedice na njezino psihičko zdravlje, a nakon izlaska na slobodu shvatila je da neće moći imati djecu jer su joj u zatočeništvu često davale lijek protiv sifilisa, koji za nuspojavu često ima neplodnost.
'Izgubila sam vid, sluh i zube od premlaćivanja', rekla je.
Jednom je nakratko uspjela i pobjeći, ali je brzo uhvaćena. Bijesan što se uopće drznula bježati, jedan ju je vojni policajac napao nožem, ožiljke i danas nosi.
'Pitali su me zašto sam hjtela pobjeći. Rekla sam im da sam bila gladna, prehlađena i iscrpljena jer nisam imala ni odjeću. Posjekli su mi ruku i eto ožiljka', prisjetila se.
Japan je formalno priznao da je tijekom Drugog svjetskog rata prisiljavao žene na seksualno ropstvo tek prije 20 godina. Tada se vlada ispričala svim žrtvama, no aktualni premijer Shinzo Abe lani je rekao da će preispitati tu ispriku tvrdeći da vlasti nisu imale ništa s tim.
Službeni Tokio također tvrdi da je međudržavnim sporazumom s Južnom Korejom potpisanim još 1965. godine platio svu odštetu pa da je zahtjev na sudu u Kaliforniji bespredmetan. No, žrtve kažu da je Seul taj novac potrošio na infrastrukturne projekte, dok seksualnim robinjama nije otišlo ništa.