Ruska i turska zastava spuštene su u petak kako bi se obilježilo zatvaranje centra uspostavljenog radi praćenja prekida vatre u Nagorno-Karabahu, azerbajdažnskoj pokrajini koju je Armenija tijekom raspada Sovjetskog Saveza stavila pod svoju kontrolu jer je ondje živjelo većinski armensko stanovništo. Ruske mirovne snage završile su višegodišnje raspoređivanje u strateškoj regiji Južnog Kavkaza, piše Reuters. Nagorno-Karabah je tako u potpunosti vraćen Azerbajdžanu.
“Armenija nema, izvan međunarodno priznatih granica, aspiracija ni potraživanja i nadamo se da će se u procesu razgraničenja obnoviti teritorijalna cjelovitost Republike Armenije”, kazao je premijer Nikol Pašinjan prošlog tjedna. “Stanje u Armeniji i Azerbajdžanu i dalje je napeto nakon azerbajdžanske vojne akcije u Nagorno Karabahu prošlog rujna. Vojni uspjeh Azerbajdžana i neuspješna uloga Rusije kao jamca primirja promijenili su regionalnu ravnotežu moći. Važno je napomenuti da je Rusija odbila pomoći Armeniji tijekom azerbajdžanske ofenzive, što je dovelo do znatnog razdora između Armenije i Rusije te je Armeniji dalo snažan poticaj da se približi Zapadu. Kao rezultat toga, USEUCOM (američko zapovjedništvo snaga u Europi) jača vojne odnose s Armenijom, a 2023. godine prvi put nakon mnogo godina je provelo vježbe osposobljavanja u Armeniji. USEUCOM pozdravlja napore za postizanje mirovnog sporazuma između Azerbajdžana i Armenije. Smatramo da je to prilika da se uspostavi stabilnost u regiji i istodobno državama pruži prilika da izađu iz ruske orbite koju karakterizira prisila”, tumačio je general Christopher Cavoli, zapovjednik USEUCOM pred američkim Senatom 11. travnja.
Počelo je utvrđivanje granične crte
U utorak su timovi Armenije i Azerbajdžana postavili prve granične oznake nakon što su se dužnosnici složili razgraničiti dio temeljen na kartama iz sovjetske ere.
General Cavoli je detaljno objasnio, Armenija je shvatila da bi daljnji sukob s Azerbajdžanom, koji ima naftu i plin te moćnu Tursku iza sebe (ne treba zaboraviti i Izrael), dok je njoj ostao destabilizirani Iran, bio poguban. Rusija nije pokazala interes obraniti ju ne samo zbog usredotočenosti na rat s Ukrajinom nego i zbog signala iz Erevana o skretanju prema Zapadu te procjene da je potrebno održati dobre odnose s Bakuuom. Azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev je nedavno izjavio kako njegova zemlja nije isporučiola oružje Ukrajini, iako je to traženo. Sugerirao je da se rat mogao izbjeći da su ukrajinski čelnici tijekom godina razvili "normalne odnose" s Rusijom. Armenija je solidarna s Ukrajinom.
Zbog svega navedenog ruski obrambeni savez, CSTO (engleski akronim, Organizacija Ugovora o kolektivnoj sigurnosti), nije djelovao. Imangali Tasmagambetov, glavni tajnik CSTO čije su članice Bjelarus/Bjelorusija, Kirgistan, Kazahstan, Tadžikistan, poručuje da Armenija slobodno izađe iz članstva, ali CSTO bi, ako Erevan tako odluči, bio prisiljen nanovo procijeniti sigurnost u južnom Kavkazu.
Vlada u Erevanu je bila prihvatila povratak Nagorno Karabaha Azerbajdžanu jer se i nalazi unutar njegovih međunarodnih granica. Premijer Pašinjan je 19. ožujka rekao da Armenija riskira rat s - moćnijim - Azerbajdžanom ako ne vrati četiri azerbajdžanska sela (Bağanis Ayrum, Aşağı Əskipara, Xeyrimli i Qızılhacılı) koja drži od ranih 1990-ih nakon što ih je okupirala. Odluka je izazvala prosvjede u Erevanu, ali se može očekivati da se s vremenom smire jer bi i javnost trebala shvatiti da ulazak u rat donosi poraz.
Alijev tvrdi da im ne treba medijator za mir
Baku je odluku o vraćanju četiri sela, u praksi samo dva i pol jer je Azerbajdžan već djelomično kontrolirao pridružena naselja, proglasio "dugo očekivanim povijesnim događajem". Erevan je objavio da dobiva “smanjenje rizika povezanih s razgraničenjem granica i sigurnošću". Riječ je o uistinu povijesnom potezu jer se mirnim putem - dobro, nakon što je Azerbajdžan prošle godine pregazio Nagorno Karabah - ide prema rješavanju sukoba koji je pratio raspad Sovjetskog Saveza. Ilham Alijev, azerbajdžanski predsjednik, najavljuje da je mirovni sporazum sve bliže te da su dvije strane potvrdile da im ne treba treća strana u ulozi medijatora. Sve to na osjetljivom ozemlju kavkaske regije gdje se prelamaju interesi Rusije, Irana i Turske, a sada je i Zapad dobio točku s koje može utjecati na zbivanja - Gruzija je i dalje kolebljiva i pitanje je kamo će se okrenuti.
Neće sve biti bez prepreka, Azerbajdžan je u ponedjeljak od Međunarodnog suda pravde (ICJ) u Den Haagu zatražio da odbaci tužbu Armenije koja ga optužuje za etničko čišćenje i kršenje UN-ove konvencije za borbu protiv rasne diskriminacije. Armenija je tužbu zbog diskriminacije ICJ-u podnijela 2021. godine optuživši Azerbajdžan da je prekršio UN-ovu Konvenciju o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije. Optužila je Azerbajdžan da glorificira rasizam protiv Armenaca, dopušta govor mržnje protiv Armenaca i uništava armenska kulturna dobra, što Baku niječe. Azerbajdžan je potom podnio tužbu protiv Armenije optuživši je za diskriminaciju i etničko čišćenje Azera i kršenje iste konvencije. Otvoreno je pitanje pokrajine Nahičevan, dijela Azerbajdžana, odvojenog od zemlje armenskim teritorijem te posljedične želje Bakua da uspostavi održivu prometne veze.