Žene i djeca prvi.
Jedna je to od rečenica koje su najupečtavljivije kada se govori o spašavanju putnika tijekom jedne od najvećih pomorskih havarija svih vremena, potonuću "nepotopivog" Titanica, a koja je zabilježena i u istoimenom holivudskom blockbusteru.
No, povjesničar Claes-Goran Wetherholm tvrdi kako je obična izmišljotina te da nije istina da su žene i djeca preživjeli zahvaljujući galantnosti muškaraca, javlja Daily Telegraph.
Ističe da je većina preživjelih u posljednjim čamcima za spašavanje bilo muškog spola.
U intervjuu je rekao kako je potrebno demistificirati akciju spašavanja na Titanicu.
Wetherholm upravo na izložbi u Londonu predstavlja čak 200 predmeta koji su pripadali posadi i putnicima s Titanica. U sklopu izložbe bit će rekonstruirane i neke od kabina na brodu kako bi posjetitelji imali jedinstvenu priliku doživjeti raskoš tog golemog broda.
Titanic je potonuo prije 110 godina, 15. travnja 1912., na ruti od britanskog Southamptona do američkog New Yorka. Publika diljem svijeta uživala je u filmskom spektaklu s Kate Winslet i Leonardom DiCapriom u glavnim ulozama, no ovaj povjesničar smatra kako postoje još zanimljivije, neispričane priče o potonuću legendarnog broda. Švedski kustos izložbe rekao je novinarima kako je "važno osvrnuti se na tragediju i razbiti neke mitove koji su se stvorili, poglavito onaj o ženama i djeci".
Rečenica koju je navodno izrekao kapetan pogrešno je shvaćena s raznih strana broda.
- Od preživjelih bila su 323 muškarca, od čega je 80 posto njih u čamce za spašavanje ušlo spuštajući se po bočnim stranama tonućeg broda. Oni su preživjeli zato što im prvi časnik William Murdoch, koji je osiguravao evakuaciju s lijeve strane broda (starboard), to nije zabranio. S desne strane je bio drugi časknik Charles Lightoller, koji je doslovno shvatio kapetanovu naredbu te je ukrcavao isključivo žene i djecu. Naravno, nastao je kaos.
- Jedan čamac koji je mogao primiti 65 osoba otišao je sa samo 28 putnika, muškarci su ostali na brodu. Na desnoj strani situacija je bila drugačija. Posljednji čamci za spašavanje otišli su puni uglavnom muškaraca - rekao je povjesničar za Telegraph.
Wetherholm ističe i kako je druga velika pogreška, kada se govori o Titanicu, nacionalnost njegovih putnika. Prema njegovim istraživanjima, peta najveća skupina putnika bili su Arapi, naročito iz Sirije i Libanona, koji su krenuli u Ameriku u potrazi za boljim životom.
Švedski povjesničar u istraživanju je dokazao i kako je u takvim havarijama 18.7 posto veća šansa da će kapetan i posada preživjeti nego putnici, kao i da se u takvim situacijama često primjenjuje geslo "svatko za sebe", a ne "žene i djece naprijed".
Dokazao je to istragom 18 primjera pomorskih katastrofa od 1852. do 2011. u kojima je ukupno poginulo oko 15 tisuća ljudi. Među preživjelima su 17.8 posto činile žene, dok je u havarijama prosječno preživjelo 34.5 posto muškaraca.
U još jednoj knjizi postavlja se teza kako je pogrešno vjerovati da je telegrafist na 60 milja udaljenom brodu Californian mogao spasiti živote, čak i da je primio poziv upomoć. Cyril Evans 14. travnja 1912. otišao je na počinak u 23 sata i 30 minuta, a službeni podaci kažu da bi, da je ostao na radnom mjestu samo nekoliko minuta dulje, zaprimio Titanicov poziv u pomoć te bi, kako je zaključila američka istraga u to vrijeme, Californian mogao pomoći putnicima i posadi". To demantira čak i Parks Stephenson, povjesničar koji je napisao knjigu o Titanicu zajedno s redateljem filma Jamesom Cameronom.
- Po dnevnoj svjetlosti Californianu bi trebalo najmanje dva sata da se probije kroz led i dođe do poprišta katastrofe, a u noćnim uvjetima i mnogo više. Ukratko, da je Evans i uspio zaprimiti Titanicov poziv u pomoć, dok bi stigli do njih većina ljudi bi već umrla od hladnoće - kaže Stephenson za Telegraph.