Snage libijske vojske i pobunjenog generala Kalife Haftara sukobile su se u nedjelju oko zračne luke u Tripoliju. Granate su padale po stambenim četvrtima, prenose agencije. Dok iz svijeta stižu pozivi na mir, računa se da je ubijeno 29 osoba, a broj ranjenih popeo se na 90.
Europska unija i SAD pozvale su na obustavu borbi uoči mirovne konferencije koja je najavljena za idući tjedan u libijskom gradu Gadamesu. Konferencija pod patronatom UN-a ima cilj postizanje političkog dogovora kako bi se omogućilo raspisivanje izbora.
Nakon razbuktavanja sukoba međunarodne snage počele su povlačiti svoje ljude iz te zemlje, radnike na naftnim poljima poput talijanske naftne kompanije ENI, ili svoje vojnike, poput SAD-a ili Indije, koja je pripadnike mirovnih snaga evakuirala u Tunis. Odluka o povlačenju američke vojske prvo je javno priznanje da SAD imaju vojsku u Libiji, piše britanski The Guardian.
Američke vlasti nisu objavile koliko su ljudi imali raspoređene u Libiji ni s kakvim zadatkom, ali su najavili da bi ih mogli vratiti. Američki državni tajnik Mike Pompeo pozvao je na trenutno zaustavljanje sukoba, poručujući da nema oružanog rješenja za sukob u Libiji.
Kalifa Haftar
Tko ratuje protiv koga?
S jedne je strane međunarodno priznata vlada u Tripoliju na čelu s premijerom Fajezom al Seražom. On vodi vladu formiranju na osnovi političkog sporazuma postignutog 2015. pod pokroviteljstvom UN-a. Na drugoj strani je general Kalifa Haftar, s uporištem na istoku zemlje, kojeg podupiru Rusija, Francuska, Egipat, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Haftar vodi Libijsku narodnu vojsku (LNA), koja je prvotno osnovana kao dio mirovnog plana UN-a da bi zamijenila bivšu Gadafijevu vojsku.
Haftar se odmetnuo 2014. kako bi očistio uporišta ISIL-a oko Bengazija i udaljio ih od naftnih polja koja su držali pod kontrolom. Amerikanci optužuju Ruse da pomažu Haftara, da ga godinama financiraju, a sad su mu poslali 300 svojih plaćenika.
Oko Libije u zategnutim su odnosima dvije članice EU, Italija i Francuska, čije tvrtke crpe naftu na libijskim naftnim poljima. Guardian piše o višemjesečnim tenzijama između Rima i Pariza zbog “nekadašnje podrške Emmanuela Macrona generalu Haftaru”. Libijski premijer al Seraž uložio je službeni prosvjed francuskoj veleposlanici u Tripoliju zbog francuske podrške Haftaru.
Kad je sve počelo?
Nemiri u Libiji počeli su s arapskim proljećem, a zemlja je potonula u krvavi kaos 2011. kad je uz pomoć NATO-a svrgnut i ubijen dugogodišnji vođa Muamer Gadafi. General Haftar je 2014. okupio bivše Gadafijeve snage i u tri i pol godine osvojio Bengazi, najveći grad na istoku zemlje. Od početka ove godine osvojio je jug zemlje s najvažnijim naftnim poljima, al Shararom i al Feelom, koje proizvode 400.000 barela nafte dnevno.
Od 2016. kad je preuzeo kontrolu nad istokom zemlje, Haftar drži većinu libijskih naftnih nalazišta: sada kontrolira proizvodnju više od milijuna barela nafte dnevno, procjenjuje agencija Bloomberg.
Međunarodna javnost se uzbunila sad kad je došao nadomak Tripoliju, s jasnom namjerom da osvoji glavni grad oko kojeg je koncentrirana većina stanovništva te zemlje. U veljači su UN i Ujedinjeni Arapski Emirati organizirali pregovore između premijera i generala Saraja s namjerom da se postigne politički dogovor i organiziraju izbori do kraja godine, no nije im uspjelo.
Tko su glavni likovi?
U ovom trenutku to je sukob između generala Kalife Haftara i premijera Fajeza al Seraža, ali u svakom trenutku može buknuti opći rat s bezbroj posvađanih frakcija i skupina. General Kalifa Haftar američki je državljanin, koji je godinama živio u Virginiji prije nego što se vratio u Libiju.
On je 1969. pomogao pukovniku Gadafiju da osvoji vlast, ali je pao u nemilost. Vratio se u zemlju 2011. Procjenjuje se da ima 85.000 vojnika pod oružjem. Haftar ima veliku vojnu snagu, ali ne i političku, odnosno međunarodna podrška mu je upitna. Pokušao je u lipnju 2018. samostalno na međunarodnom tržištu prodati naftu, ali je naišao na opće protivljenje, piše Foreign Policy.
Zašto je sukob opasan?
U Libiji živi 8 milijuna stanovnika, većinom muslimana. Svi su suniti. Libija je jako podijeljena zemlja, u kojoj je u jednom trenutku nakon Gadafijeva ubojstva ratovalo čak 1700 vojski i naoružanih bandi. Stanovništvo je podijeljeno u dvadesetak plemenskih klanova, toliko je i suprotstavljenih političkih opcija. Zemlja je bogata naftom i plinom, oko čega se ukrštaju brojni interesi.
Nakon Sirije, Libija je drugo potencijalno žarište indirektnog sukoba Rusije i SAD-a na Bliskom istoku. Preko te zemlje tisuće afričkih izbjeglica traže put za Europu: samo u kaosu 2013. iz Libije je u EU ušlo 200.000 izbjeglica.
