Osim našeg Luke Modrića, u povijest je ušla i 23-godišnja norveška nogometašica Ada Hegerberg. Ona je prva žena u povijesti kojoj je dodijeljena najprestižnija nagrada u nogometu - Zlatna lopta. Iako se ta prestižna nagrada dodjeljuje od 1956. godine, tek je sada uvedena ta kategorija. Trebalo je proći “samo” više od pola stoljeća kako bi svijet priznao da i žene znaju igrati nogomet.
Norveška nogometašica ima bolju statistiku od ponajboljih nogometaša današnjice, a na dodjeli je dobila samo podsmijehe. Hegerberg je osvojila četiri uzastopna državna prvenstva, čime se ni Modrić ni Mbappé ne mogu pohvaliti te tri uzastopne Lige prvaka. Prošle sezone je zabila 42 pogotka u 33 nastupa za svoju momčad, po čemu je bila učinkovitija od Messija, Cristiana Ronalda te Mohameda Salaha.
Nažalost, taj povijesni trenutak dodjele ostat će zapamćen po neugodnom seksističkom ispadu. Naime, francuski DJ i voditelj ceremonije dodjele Martin Solveig uništio je trenutak Norvežanki upitavši je zna li twerkati. Hegerberg je, zgrožena, odmah odgovorila s kratkim i jasnim “ne”. Učinilo se da je bila spremna napustiti podij, no situaciju je spasio drugi voditelj, David Ginola koji ju je zamolio za ples.
Korisnici društvenih mreža promptno su osudili dodjelu, a Solveiga nazvali seksistom i optužili za kvarenje tako velikog povijesnog trenutka nedoličnim ponašanjem. Solveiga je prozvao i škotski tenisač Andy Murray koji je komentirao da je razina seksizma u sportu nevjerojatna.
“Kakva su pitanja postavili Mbappéu i Modriću?” napisao je Murray na Instagramu. “Pretpostavljam da je bilo vezano uz nogomet. Svi koji mislite da pretjerujem jer je to bila samo šala... Nije bila. Cijeli svoj život sam uključen u sport i razina seksizma je nestvarna”, zaključio je tenisač. Solveig se na koncu sinoć ipak odlučio ispričati pa je na Twitteru napisao da je samo htio ispričati šalu, ali očito lošu.
Oprosti, Ada
“Objasnio sam Adi i rekla mi je da razumije da se radilo o šali. Ipak, ispričavam se svima koji su se možda našli uvrijeđeni. I najvažnije, čestitam Adi”, napisao je Solveig. Hegerberg se, pak, nije upuštala u kontroverzu koja se razvila na društvenim mrežama, a cijeli je događaj kratko komentirala za medije.
- Poslije mi je prišao i bio je jako tužan zbog načina na koji se sve odvilo. Ja to stvarno u tom trenutku nisam shvatila kao seksualno uznemiravanje ili bilo što drugo. Bila sam sretna što sam zaplesala i osvojila Zlatnu loptu - rekla je Norvežanka, objasnivši da se nije uvrijedila. No nakon što je Hollywood pokretom #MeToo podignuo glas, postavlja se pitanje je li svijet sporta ostao posljednji bastion šovinizma.
Osim ovakvim seksističkim ispadima, rodna neravnopravnost u sportu vidljiva je i u financijskom nesrazmjeru plaća i naklonosti sponzora muškim i ženskim natjecateljima u istom sportu, zapostavljanjem ženskog sporta te stereotipnim uvjerenjima da ženama nije mjesto, primjerice, u nogometu nego u, kao što smo mogli vidjeti, na plesnom podiju. Nemojmo zaboraviti i oskudne opravice koje se u nekim sportovima podrazumijevaju kao dresovi. Dok su igrači američkog nogometa zaštićeni opremom nalik na oklope, sportašice u disciplini poznatoj kao američki nogomet u dvorani za žene probijaju se u sportskom grudnjaku i gaćicama. Isto je i s odbojkom na pijesku: igrači nose majice bez rukava i hlače do koljena, a igračice bikinije.
Da je seksizam naveliko prisutan u sportu potvrdile su i hrvatske bivše i aktualne sportašice. Maja Golub Fijačko (33), bivša atletičarka i rekorderka na 100 m, zbog čega je prozvana “najbržom Hrvaticom”, često se, kaže, znala suočiti sa seksističkim ispadima koje smatra ljubomorom.
Maja Fijačko sa kćerkom Rijom
Pružila otpor
- Atletika je individualan sport pa toga nema na terenu, no znalo mi se dogoditi izvan terena, kada bih se uredila za neki večernji izlazak, da bi mi zbog razvijene građe muškarci svašta neumjesno dobacivali, pozivali me na odmjeravanje snage i obaranja ruku. Ja bih im samo rekla: “Hajde, da te vidim”, brzo bi se povukli - prisjetila se Golub Fijačko, koja se pita zašto se neki sportovi, poput nogometa, doživljavaju striktno muškim te zašto je i danas neobično vidjeti trenerice muških ekipa ili, pak, sutkinje.
Neugodna iskustva ima i umirovljena hrvatska tenisačica Jelena Kostanić-Tošić (37), koja je najbolje rezultate ostvarivala u igri parova.
- Doživjela sam ta neumjesna dobacivanja u Australiji. Igraš tenis i čuješ ih kako glasno komentiraju izgled, međusobno si dobacuju “vidi kako guza radi” i slično. No prešutjela bih uvijek iako me smetalo. Najgore od svega je bilo što su to bili naši navijači koji bi nas došli bodriti - rekla je Kostanić-Tošić. Njezina mlađa kolegica, tenisačica Ana Konjuh (20), srećom, kaže, dosad nije doživjela nikakva neugodna iskustva.
Ana Konjuh i Jelena Kostanić Tošić (lijevo)
- Ženski tenis je u Hrvatskoj dosta cijenjen i dobro gledan, no iako sama nisam imala neugodnih iskustava, čula sam razne priče od kolegica - rekla nam je Konjuh.
Maida Arslanagić (34), bivša hrvatska rukometašica, nekadašnja članica danskog rukometnog kluba KIF Vejen i Hrvatske rukometne reprezentacije, priznaje da je imala sreće jer je veći dio svoje karijere provela u Danskoj.
Razvijeni feminizam
- Nisam se susrela s ispadima takvog tipa, no ja sam sa 22 godine otišla u Dansku gdje gaje potpuno drugačiji odnos prema sportašicama. Imala sam sreće što sam se bavila sportom u državi u kojoj je feminizam izrazito razvijen. Smatram da je položaj žena u sportu općenito inferioran. Sportaši se mnogo više cijene, a to se vidi i iz financijske perspektive jer oni imaju i veće plaće, ali i više sponzora - ističe Arslanagić.
Jedna od naših najboljih odbojkašica, Barbara Jelić Ružić (41) koja je nastupala za zagrebačku Mladost, već sa 17 godina zaigrala je u japanskoj ligi, a poslije u talijanskoj i turskoj ligi.
- Ovakvo nešto u svojoj karijeri nisam nikada doživjela, ali tko zna, situacija se vjerojatno promijenila u posljednjih 15-ak godina - objašnjava Jelić Ružić koja je tri godine zaredom, 1999., 2000. i 2001., bila proglašena najboljom odbojkašicom svijeta, najboljom odbojkašicom Europe 2000. te najboljom igračicom Olimpijskih igara 2000. godine stoga ima iskustva s ceremonijama dodjele nagrada.
- Čini mi se da je ovo bila neumjesna šala. Namjera nije bila ružna, ali je ispala neukusno i pogrešno. Treba se držati one poslovice, ispeci pa reci - ističe Jelić Ružić.
Kako bi reagirala na ovakav seksistički ispad naša osvajačica olimpijske bronce u taekwondou u Pekingu 2008., Martina Zubčić (29), kaže, ne može ni zamisliti.
- Treba otvoreno razgovarati o tom problemu i upirati prstom u njega, a ne ga gurati pod tepih. Taekwondo je kod nas uspješniji u ženskoj kategoriji, a zapostavlja se. Trebamo biti svjesni i da je sama praćenost ženskog sporta također jedna vrsta nejednakosti - naglašava Zubčić.
Martina Zubčić i Igor Boraska