Iako je na tronu provela više od 70 godina, Hrvatsku je Elizabeta II. posjetila samo jednom: prije skoro točno 50 godina, u listopadu 1972. godine. U pratnji supruga, princa Filipa, te kćeri princeze Ane tijekom opsežnijeg posjeta tadašnjoj Jugoslaviji obišla je Zagreb, Dubrovnik, Đakovo, Pulu i otočje Brijuni.
HAZU se nedavno povodom obilježavanja kraljičinog platinastog jubileja, odnosno njezinih 70 godina na vlasti u lipnju 2022., prisjetio njezina posjeta Zagrebu. Kraljica je u hrvatsku prijestolnicu doputovala 20. listopada 1972. vlakom iz Đakova, odakle je prethodno došla iz Beograda i susrela se s Josipom Brozom Titom. Na zagrebačkom glavnom kolodvoru priređen joj je svečani doček tijekom kojega su intonirane britanska, jugoslavenska i hrvatska himna, naveo je HAZU.
Nakon što se otvorenim automobilom prevezla u središte Zagreba pozdravila je okupljene građane i nastavila prema Banskim dvorima gdje je za nju priređen svečani ručak. Njezin domaćin bio je Jakov Blažević, predsjednik Sabora tadašnje SRH, što je tad bila najviša politička pozicija u Hrvatskoj, prenio je HAZU.
"Impresivan razvitak Zagreba u posljednjih 25 godina odražava energičnu odlučnost svih njegovih građana da izgrade sretnu i naprednu naciju. Kao pomorska nacija, Britanija je vjekovima vjerojatno imala čvršće veze s Hrvatskom i njezinom dugom obalom, nego s bilo kojim drugim dijelom Jugoslavije. Danas se stvaraju novi kontakti, kako sve više i više Britanaca dolazi uživati u gostoprimstvu i suncu vaših ljetovališta", poručila je Elizabeta II. Dodala je kako se nada da će Britanci mnogo doprinijeti Hrvatskoj.
"Želim neprekidan uspjeh i svaku sreću svim građanima Hrvatske", zaključila je kraljica.
Nakon ručka, Elizabeta je posjetila palaču Akademije na Zrinjevcu, gdje ju je na ulazu dočekao predsjednik akademik Grga Novak sa suradnicima. Grga Novak joj je kao dar uručio bibliofilsko izdanje "Balade Petrice Kerempuha" Miroslava Krleže te svoju knjigu "Prethistorijski Hvar".
Kraljica je ostavila potpis u Akademijinoj spomen-knjizi (Elisabeth R, October 20th 1972), a posebno ju se dojmila Baščanska ploča u atriju palače, jer se radi o kraljevskom dokumentu, darovnici hrvatskog kralja Zvonimira, koji je stotinjak godina stariji od engleske Magna charte libertatum, naveo je HAZU.
Potom se uputila prema zračnoj luci, odakle je nakon oproštaja odletjela prema Puli i Brijunima.
Veze britanske kraljevske obitelji i Hrvatske, inače, sežu daleko u povijest. Tijekom posjeta kraljičina sina princa Charlesa i vojvotkinje od Cornwalla Hrvatskoj 2016. godine, javnost se prisjetila još jednog detalja iz njihova obiteljskog stabla.
Naime, pradjed Elizabete II. rođeni je Osječanin imena Franz Paul Karl Ludwig Alexander von Teck. Svojom ženidbom za sestričnu tadašnje kraljice Viktorije, četiri godine stariju Mary Adelaide od Cambridgea (zbog izgleda poznatu i kao Debela Mary) ušao je u kraljevsku obitelj.
Franz nije baš bio najbolji izbor. Njegov otac je bio plemić, ali majka nije te se zbog toga brak smatrao morganatskim tj. bračni partneri nisu bili jednakog društvenog statusa te je Franz lišen plemićkih privilegija.
Njihova kći Mary postala je spletom okolnosti zaručnica i potom supruga budućeg kralja Georga V., a jedno od njihovo djece, George VI., bio je Elizabetin otac. Vojvoda od Tecka ostao je udovac sa 60 godina te njegova smrt nije nimalo priličila kraljevskom dostojanstvu. Umro je u Beču u bordelu, a tijelo je potajice preneseno u London koji se navodi službeno kao mjesto smrti.
Obitelji Windsor pripada i princeza hrvatskog podrijetla Paola Doimi de Lupis Frankopan Šubić Zrinski, ili jednostavnije Paola Windsor. Ona se udala za princa Nicholasa Windsora, najmlađeg sina princa Edwarda i prapraunuka kralja Georga V.
Nije u potpunosti jasno tko su preci Paole. Njezina je majka Ingrid Detter, Šveđanka koja se još predstavlja kao Ingrid de Frankopan, odnosno Ingrid Doimi de Lupis Frankopan, koja je plemkinjom postala udajom za Louisa Doimija de Lupisa, podrijetlom s otoka Visa.
No povjesničari su danas podijeljeni o podrijetlu ovog britanskog izdanka Frankopana jer između njihove pojave i posljednjeg člana obitelji Frana Krsta Frankopana koji je dekapitiran 1671. postoji razmak od više od 400 godina.