Kako je za HDZ mjerilo hrvatstva kaže li se Banija ili Banovina, tako je Kosovo u Srbiji pojam oko kojeg se iscrpljuje politička i nacionalna odanost. Vladimir Kostić, predsjednik Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), u mnogo čemu diskreditirane institucije zlokobnim Memorandumom koji je potkraj 80-ih godina bio temelj miloševićevske velikosrpske ratne politike, našao se zbog svojih (opetovanih) izjava o nepripadnosti Kosova Srbiji na udaru tamošnjih režimskih, ali i oporbenih medija, a kako se stvar razvija, sve više postaje pravi rašomon, što je Kostić zapravo htio reći, kome je i zašto poruka upućena i za čije interese on sve to govori i "radi".
Vladimir Kostić svojim pet godina starim stavom (prvi put izgovorenim još 2015. godine) o tome da Kosovo de facto i de jure više nije "u našim rukama" u nedavnom je intervjuu News Max Adriji podigao novu buru u Srbiji, ali sada u novoj konstelaciji snaga, te poprima i neke druge obrise unutarsrpske političke borbe. Reputacija prznice Kostić ima reputaciju prznice i osobenjaka jakog profesionalnog, a time i političkog integriteta i autonomije, ali drugi će mu prigovoriti da previše pametuje i docira, voli latinske poslovice u originalu, a zapravo se iza svega krije priprosto političko odrađivanje i trgovina s vlašću. Kostić je svima sumnjiv.
Podsjetimo da su te iste, 2015. godine predsjednik Vučić, tadašnji patrijarh SPC-a Irinej te dr. Kostić uime SANU-a imali zajedničko priopćenje u kojem odriču mogućnost da Srbija ikad prizna neovisnost Kosova, a povod je bio sprečavanje primanja Kosova u članstvo u UNESCO. Jedni ga sada napadaju da nitko ne bi mogao postati šef francuske ili španjolske Akademije a da kaže kako Korzika nije francuska ili Baskija španjolska, nazivajući ga izdajnikom, drugi pak tog uvaženog profesora neurologije na beogradskom medicinskom fakultetu nazivaju tek "produženom rukom" Aleksandra Vučića.
Stvar nije tako banalna i jasna kako izgleda na prvi pogled, a začudo i sam predsjednik Vučić (pa i njegovi prorežimski tabloidi uvijek spremni da iscipelare nekog njegova oponenta), suprotno očekivanjima, pokazali su veliku tolerantnost prema Kostićevim stavovima. Vučić benevolentno kaže da je Kostić "pokazao hrabrost i odgovornost da iznese stav koji nije većinski". Kostić je jedan od najcitiranijih srpskih znanstvenika u međunarodnim medicinskim časopisima, na čelu SANU-a je od 2015. godine, svoju staru izjavu o Kosovu podgrijao je kao reakciju na izjave vladike Grigorija, episkopa düsseldorfskog i cijele Njemačke, koji se odnedavno kao SPC-ov disident pojavio s velikim antivučićevskim političkim ambicijama te je stoga meta bjesomučnih napada provučićevskih medija i političkog režimskog okruženja. Naime, dr. Kostić se osvrnuo na izjave vladike Grigorija kako on nije u pravu jer je Kosovo "i de jure i de facto naše".
Vladika Grigorije isplivava kao ujedinitelj oporbe, a sam o Kosovu ima vrlo tvrd stav: "Bolje izgubiti oko nego Kosovo", te kaže da Crkva nikada neće predati ni izdati Kosovo. Stoga mu je Kostić poručio da se "ostavi parola pod kojima se Srbi osjećaju herojski" te da "nitko, pa ni Crkva, nema tapiju nad istinom kad je Kosovo u pitanju".
Tako da ovu najnoviju aferu s Kostićem i Kosovom mnogi u Srbiji povezuju upravo s političkim angažmanom neposlušnog vladike koji je pokrenuo inicijativu o okupljanju cjelokupne oporbe protiv Vučića, po crnogorskom modelu, kada je upravo SPC objedinio u nekoliko koalicija antiđukanovićevsku oporbu te ga tako pobijedio. I jasno je da će Kosovo biti majka svih izbornih dilema.
- Ako nešto mogu učiniti za svoj narod i ako to narod očekuje, ja želim okupiti trideset, ako je moguće i tristo ljudi koji su spremni da se žrtvuju za Srbiju. Ne postoji nijedan čovjek koji može biti spasitelj, potrebno je napraviti sustav da ne moramo svaki put ponovo tražiti spasitelja - kaže vladika Grigorije.
"Ubijte glasnika" I dok jedni u Kostiću vide "svjetlo na kraju tunela" i glas razuma koji je Srbima spreman otvoreno reći neugodnu vijest, mada je svi znaju ali ne žele priznati, pa režim reagira po onoj "Ubijte glasnika!", drugi pak idu dalje optužujući Kostića da Vučiću "priprema teren" za (lakši) konačni "oproštaj" od Kosova te da je Vučićev sudionik u "uvjeravanju Srba da se odreknu Kosova".
Činjenica jest da je Vučić pod velikim pritiskom da prizna Kosovo i da mu vrijeme curi, stalno govori kako se vode pregovori o statusu Kosova, premda je jasno da je sve definirano i da je cilj dijaloga u Bruxellesu međusobno priznanje, pogotovo jer se pregovori o članstvu Srbije u EU vode bez Kosova, odnosno kada jednom uđe u EU, bit će to bez Kosova. Kostić će o svom stavu prema EU parafrazirati velikog pjesnika Branka Miljkovića ("i ja ću povraćajući u raj ući"):
- Bojim se da ćemo i mi povraćajući morati ući u taj raj.