Dr. Srđan Matić, predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i šef ureda u Češkoj, upozorava da bi Hrvatska trebala hitno poduzeti ozbiljne epidemiološke mjere u borbi protiv koronavirusa.
Postoji li konsenzus među znanstvenicima, je li lockdown neizbježan?
- Ne, ne bih rekao da postoji konsenzus. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) smatra strogi lockdown krajnjom mjerom jer ima značajno negativan utjecaj na mentalno zdravlje ljudi, na pristup esencijalnim službama, posebno najranjivijih skupina kao što su siromašni, beskućnici i starije osobe, uz teške posljedice za gospodarstvo. Strogi lockdown je zapravo priznanje da nam je pandemija potpuno izmakla kontroli i da ništa drugo ne bi imalo neophodan učinak na smanjenje transmisije virusa. To bi trebalo izbjeći ako je ikako moguće. Većina zemalja traži neki srednji put. Češka je uvela gotovo potpuni lockdown, ali ljudi i dalje idu na posao, na snazi je policijski sat od 21 do 5 ujutro, ali možete izaći i prošetati psa. Nema masovnih okupljanja, zatvorene su gotovo sve trgovine, ali frizeri i brijači rade. Oni su važni za osjećaj dobrobiti kod ljudi, a epidemiološki rizik je gotovo nikakav. Drastične mjere, uvedene tijekom listopada, praćene su gospodarskim programima direktne pomoći samozaposlenima, malim i srednjim poduzetnicima, uslužnom sektoru i kulturnim ustanovama i djelatnicima kojima je rad bio ograničen ili zabranjen. Ne može se očekivati podrška građana strogim i teškim epidemiološkim mjerama ako se istovremeno ne uvedu i mjere koje će ih zaštititi od financijske i poslovne propasti.
Postoji li suglasnost koje epidemiološke mjere imaju najbolji efekt?
- Najvažnije je radikalno smanjiti broj kontakata i cirkulaciju stanovništva, naravno uz osobne mjere zaštite kao što je ispravno nošenje maski odgovarajuće kvalitete kada nije moguće osigurati fizički razmak među ljudima te higijena ruku i površina. Morate donijeti odluku što vam je važnije, škole ili kafići, svadbe ili preživljavanje starijih građana, održavanje bolničkih kapaciteta i usluga za pacijente koji imaju ili nemaju covid ili noćni klubovi. Sve je stvar izbora. To su političke odluke, ne epidemiološke.
WHO je preporučio da škole ostanu otvorene.
- Preporuka WHO-a je da se izbjegne zatvaranje škola ako je to ikako moguće jer je djeci u razvoju jako važna socijalizacija. Međutim, odluka o zatvaranju ili ponovnom otvaranju obrazovnih ustanova mora biti temeljena na ozbiljnoj analizi lokalne epidemiološke situacije. U Češkoj su škole zatvorene, osim nižih razreda i vrtića za djecu roditelja u neophodnim službama, kao što su liječnici, medicinske sestre i policajci. Država mora odrediti svoje prioritete, a mislim da oni u Hrvatskoj nisu dovoljno promišljeni i da je moguće da su pogrešno postavljeni. Na primjer, kad donosite mjere zabrane javnih okupljanja, dozvolite kao izuzetak blagdane i proslave, a zabranite demonstracije, dakle javno izražavanje mišljenja. U Češkoj mnogi nisu razumjeli zašto je zabranjena konzumacija alkohola na otvorenom. Kafići i restorani su bili zatvoreni, mogli su raditi samo dostavu, i tako se htjelo spriječiti da se veće grupe ljudi okupljaju na ulici. Dobra je svaka mjera koja smanjuje broj kontakata i stopu miješanja, vidjeli smo neki dan što je učinila samo jedna svadba u Međimurju. Znanost je pokazala da je oko 20 posto zaraženih odgovorno za 80 posto novih zaraza. Većina zaraženih zarazi možda jednu osobu, najčešće u vlastitom kućanstvu. No, nikad ne znate što će biti tzv. superspreading situacija, pa su zato važne sve mjere koje drastično ograničavaju okupljanja, smanjuju broj kontakata i stopu miješanja stanovnika.
Kako se u Češkoj dogodila takva katastrofa?
- Češka je imala dugo toplo ljeto nakon što je drastičnim i brzim mjerama uspješno stavila pod kontrolu proljetni val, a građani su proglasili pobjedu nad koronavirusom. Gotovo sve javnozdravstvene mjere i ograničenja su ukinuti, a ljudi su se opustili i zaboravili na pandemiju. Tek se krajem kolovoza zemlja počela suočavati sa širenjem zaraze, naročito u nekoliko superspreading situacija. Dok su se institucije uspjele dogovoriti što sve treba napraviti i uvjeriti građane da to podrže, epidemija se dramatično razbuktala. Budući da su kapaciteti za praćenje i izolaciju bliskih kontakata bili nedovoljni, epidemija je ostala van kontrole sredinom rujna. Češka je nažalost dosegla najgore brojke, kakve dotad nitko nije imao, s po 15.000 novozaraženih dnevno na 10,7 milijuna stanovnika. Prošlog tjedna je svakodnevno umiralo 200-250 ljudi, što je više nego od svih karcinoma zajedno.
Uvjeravaju nas da brojke rastu, ali ne opasno brzo.
- Gledajući 14-dnevni broj novozaraženih na 100.000 stanovnika, Hrvatska je sa 100 na 300 došla za 14 dana, a Češka za 22 dana. Da se popne sa 100 na 764, Hrvatskoj je trebalo 30 dana, a Češkoj 35. Austriji je trebalo čak 46 dana do te brojke. U odsustvu djelotvornih mjera većih razmjera, zaraza ovim koronavirusom širi se geometrijskom progresijom. To je za mnoge teško razumljiv koncept. To se mjeri tzv. reprodukcijskim brojem. U ovoj epidemiji je taj broj oko 2,4 u odsustvu preventivnih mjera. To znači da svaki zaraženi u prosjeku zarazi još 2,4 druge osobe, a te 2,4 osobe zaraze drugih 5,76 u daljnjih 3-6 dana, koliko traje inkubacija. Zatim ponovo nakon 3-6 dana odjednom imate 14 novozaraženih. Dakle, od prvog slučaja za dva tjedna već imate ukupno 24 slučaja. Važan pokazatelj je i stopa pozitivnih testova koja je došla do 30 posto, što znači da gledamo planinu u magli i pojma nemamo koliko je visoka iznad oblaka jer to nije moguće mjeriti u sadašnjim okolnostima. WHO smatra da je više od pet posto pozitivnih PCR testova točka iznad koje je obim testiranja nedovoljan za efikasno praćenje epidemije. Hrvatska od početka premalo testira, ima dana kad se u nekim županijama uopće ne testira.
Što preporučujete?
- U situaciji eksplozivnog rasta kakav ima Hrvatska – reproduktivna brojka je ovog časa u Hrvatskoj oko 1,34 - trebalo bi maksimalno primijeniti javnozdravstvene mjere koje značajno smanjuju broj kontakata i miješanje stanovništva kako bi se uspio vratiti nadzor nad epidemijom. Izbor je između efikasnog testiranja puno većih razmjera, temeljitog i opsežnog praćenja i izolacije kontakata, i lockdowna, nema trećeg. Danas su globalne okolnosti znatno drugačije nego u proljeće, kada je znanje o covidu-19 bilo vrlo ograničeno i kada je globalna dostupnost zaštitnih sredstava, dijagnostičkih testova ili odgovarajuće bolničke opreme bila jako ograničena. Danas to više nije problem. Sve su zemlje imale deset mjeseci da se pripreme za ovaj jesenski val, a mnoge nisu dovoljno investirale u razvoj osnovnih kapaciteta za odgovor na pandemiju.
Mi mislimo da imamo vremena.
- Kad se borite s ovom epidemijom, trebate biti odlučni. Bolje su kratkotrajne striktne mjere nego dugoročne blaže, koje će smanjivati broj zaraženih u jakom drugom roku, jer će to jako opteretiti zdravstveni sustav koji se više neće moći brinuti o drugim pacijentima. Mnogi ekonomisti se slažu da je cijena tih, kako ih Česi zovu 'kobasičastih' mjera puno viša jer gospodarstvo odumire, ljudi prestaju trošiti, počinju mijenjati ponašanje. Nije pitanje treba li spasiti živote ili gospodarstvo. Ako ne obuzdate epidemiju, nema ni gospodarstva.