Indijac David Moothappan pronašao je na oglas na Facebooku gdje se nudi posao zaštitara Rusiji. Obećana mjesečna plaća bila je preko dvije tisuće dolara, te mu se kao ribaru iz južne indijske države Kerala, koji je odustao od školovanja, učinila poprilično zadovoljavajućom. Nekoliko tjedana kasnije, 23-godišnji gospodin Moothappan, našao se na ratištu kod Donjecka u istočnoj Ukrajini, piše BBC.
- Smrt i razaranje posvuda - rekao je opisujući vrijeme koje je tamo proveo.
On i još jedan muškarac iz Kerale uspjeli su se vratiti kući prošli tjedan. Njega i druge Indijce agenti su prevarom doveli na frontu da se bore za ruske snage u ratu s Ukrajinom. Nekolicina je uspjela pobjeći, dok su neki još uvijek zarobljeni u Rusiji ili Ukrajini. Većina njih dolazi iz siromašnih obitelji i zavedeni su obećavajućim poslovima, a pretpostavlja se da su u ratu dosad poginula najmanje dva Indijca.
Indijsko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da "vrši snažan pritisak na ruske vlasti" kako bi vratilo svoje državljane koji su prevarom natjerani da se bore u ratu. Prošli tjedan, ministar vanjskih poslova S Jaishankar nazvao je ovo pitanje "vrlo, vrlo zabrinjavajućim" za Indiju.
Izbezumljen, počeo je povraćati i gotovo se onesvijestio
Gospodinu Moothappanu je laknulo što se vratio kući u rodno mjesto, ali kaže da još uvijek ne može zaboraviti sve što je vidio u ratu. "Dijelovi tijela su razbacani posvuda", rekao je. Izbezumljen, počeo je povraćati i gotovo se onesvijestio. "Ubrzo nakon toga, ruski vojnici su mi zapovjedili da se vratim u kamp. Satima sam se oporavljao."
Nogu je, kaže, slomio oko Božića dok se borio u "nekom zabačenom mjestu", njegova obitelj nije imala pojma što mu se sve događa. Proveo je dva i pol mjeseca u različitim bolnicama u Lugansku, Volgogradu i Rostovu prije nego što se djelomično oporavio. U ožujku mu je grupa Indijaca pomogla da dođe do veleposlanstva u Moskvi, koje mu je zatim organiziralo povratak kući.
‘Eksplodirala je još jedna boma, teško sam ozlijedio nogu‘
60-ak kilometara dalje, u Anchuntengu, još jednom ribarskom selu u Kerali, Prince Sebastian prošao je slično traumatično iskustvo.
Prevaren od strane agenta, raspoređen je u grupu od 30 boraca u istočnoukrajinskom gradu Lisičansku koji je okupirala Rusija. Nakon samo tri tjedna obuke, kaže da je poslan na bojišnicu.
Samo petnaest minuta nakon što je stigao na bojište, metak koji je ispaljen u njegovoj neposrednoj blizini odbio se od tenka i okrznuo mu lijevo uho. Pao je - shvativši da se ja završio na tijelu mrtvog ruskog vojnika. "Bio sam šokiran i nisam se mogao pomaknuti. Nakon sat vremena, kad je pala noć, eksplodirala je još jedna bomba. Teško sam ozlijedio lijevu nogu."
Noć je proveo u šatoru, krvareći. Pobjegao je sljedećeg jutra i provodio je tjedne u brojnim bolnicama. Tijekom vremena dok se odmarao, svećenik mu je pomogao kontaktirati indijsko veleposlanstvo koje mu je potom izdalo privremenu putovnicu i osiguralo povratak kući. Kaže da se dvojica njegovih prijatelja koji su išli s njim, također ribari, još uvijek vode kao nestali. Ni on ni njihove obitelji tjednima se nisu čuli s njima.
Oduzeli su im putovnice i mobitele
Dužnosnici u Kerali do sada su primili pritužbe obitelji četvorice muškaraca koje su agenti prevarili - Moothappana i Sebastiana i njihova dva prijatelja. Gospodin Sebastian kaže da su on i njegovi prijatelji otišli do lokalnog agenta u svom selu kako bi provjerili mogu li pronaći posao negdje u Europi. Agent, koji je danas u bijegu, predložio im je Rusiju, rekavši da je "zlatna prilika" raditi kao zaštitar za takvu plaću, na što su oni odmah pristali.
Platili su mu 700,000 rupija za vizu. Početkom siječnja stigli su u Moskvu gdje ih je dočekao indijski agent koji se predstavio kao Alex. Proveli su noć u stanu, nakon čega ih je muškarac odveo do vojnog časniku u gradu Kostromu, gdje su morali potpisati ugovor na ruskom, jeziku koji nisu znali čitati, ispričao je Sebastian.
Tamo su im se pridružila i tri novaka iz Šri Lanke. Potom su šestorica muškaraca odvedena u vojni kamp u regiji Rostov, koja graniči s Ukrajinom. Policajci su im uzeli putovnice i mobitele.
Par dana kasnije počela je njihova obuka koja je trajala desetak dana.
‘Djevojci sam obećao sagraditi kuću od plaće‘
"Tamo su nas čekale sve vrste naoružanja", rekao je gospodin Sebastian. "Počeo sam uživati u oružju kao u igračkama."
Ali ubrzo ga je pogodila surva ratna stvarnost...
Danas se nada da će nastaviti s ribolovom. "Moram vratiti novac koji sam posudio i ponovno započeti život", kaže.
Tome se nada i gospodin Moothappan. "Započeo sam vezu s djevojkom u svom selu kada sam otišao. Obećao sam joj da ću se vratiti s dovoljno novca da nam izgradim kuću", rekao je. Sada je ta kuća na čekanju...
Ipak, sretan je što barem nije nikoga morao ubiti na bojištu. "Jednom prilikom, Ukrajinci su bili udaljeni 200 metara. Naređeno nam je ići u ofenzivu, ali nisam ispalio ni jedan metak", rekao je. "Ne mogu nikoga ubiti."