Prije nekoliko dana u hrvatskim medijima se pojavila vijest da je gotovo 700 blokova s otpadom iz nuklearne elektrane Krško krenulo put Trgovske gore, na granicu s BiH, gdje su trebali biti uskladišteni. Općina Dvor u Hrvatskoj je prošle godine utvrdila prostorni plan u kojem je vojarna Čerkezovac na Trgovskoj gori označena kao buduće skladište radioaktivnog otpada niskog i srednjeg intenziteta, čije vlasništvo Hrvatska dijeli sa Slovenijom i koje mora uskladištiti do 2023., piše Deutsche Welle.
Iako se ispostavilo da je vijest o početku prebacivanja otpada bila lažna, iz udruženja koja se bave zaštitom životne sredine u BiH poručuju da je bila smišljena, jer je stanovništvo uz rijeku Unu uznemireno, a BiH ništa ne poduzima po tom pitanju.
'Smišljene provokacije'
"Takve provokacije imaju za cilj slomiti otpor građana kako bi se stekao dojam da je to već gotova stvar. Iako daleko od gotovog, briga više je nerad BiH institucija. Koliko je diplomacija zakazala vidimo po tome što niti jedna zemlja nije otvoreno stala uz nas, tako da smo praktično prepušteni samovolji Hrvatske”, upozorava za DW Mario Crnković iz nevladine organizacije Green team, koja je od početka uključena u cijeli proces.
I zaista, diplomacija BiH je u slučaju Trgovske gore pokazala da, ne samo da ne postoji, već da su ljudi koji su na ključnim mjestima uglavnom nesposobni za bilo kakvu zaštitu, u ovom slučaju prirode - od entitetskih ministarstava, do Vijeća ministara, smatraju ekolozi. To, kako ističu, pokazuje i nedavni posjet premijera Hrvatske Andreja Plenkovića Bosni i Hercegovini, gdje se pokazala sva nesposobnost i nezainteresiranost vlasti za ovo pitanje.
"Ovo pitanje trenutno nije problematično, ali u budućnosti može stvoriti veliki problem. Imamo dobre razgovore i dogovore, da će naši stručnjaci sudjelovati u razgovorima u Hrvatskoj, kako bi se smanjio prisutni strah. Moj poziv Vladi Hrvatske je da pokuša pronaći drugu lokaciju”, rekao je prvi čovjek Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija nakon sastanka s hrvatskim premijerom Plenkovićem, piše Deutsche Welle.
No, odmah potom je Plenković, u nazočnosti Tegeltije, potvrdio ono što se znalo i ranije, da je vojarna Čerkezovac, već ranije izabrana kao lokacija za odlaganje radioaktivnog otpada i da se to po svemu sudeći neće mijenjati.
Puno priče, malo rada
"Riječ je o vojnom objektu, gdje nema nikoga u blizini. Nema nikakve opasnosti za ugrožavanje zdravlja ljudi u Hrvatskoj, a još manje za građane s druge strane, u BiH”, rekao je Plenković.
No aktivisti naglašavaju aktivisti da se ta lokacija nalazi tek nekoliko stotina metara od Une i granice s BiH. Ugrožavanje biološke raznolikosti sliva od Bihaća preko Novog Grada pa dalje imat će ogromne posljedice ako dođe do bilo kakve havarije, upozoravaju iz ekoloških udruženja.
Zbog toga je BiH bila “odlučna”, pa je prije više od dvije godine formirala dva tima koja bi se trebala baviti ovim pitanjem: jedan stručni i jedan pravni. Međutim to nije bilo dovoljno, pa je Vijeće ministara formiralo i Koordinacijsko tijelo koje nadgleda i koordinira ovu borbu BiH za očuvanje prirodnih resursa. No sva ova tijela nisu učinila ništa do sada na svega dva sastanka koja su imali u zadnjih više od godinu dana.
"To sada postaje prostor koji je nepoželjan kao mjesto življenja. Strah stanovništva, raseljavanje i proizvodi s tog terena, koji će biti označeni da dolaze s lošeg geografskog terena. Čitav niz problema se otvara, čak i da se ništa ne dogodi u deponiju. A ako se pak nešto dogodi, poput nedavnih potresa u Glini i Zagrebu, tek bi onda imali problem”, kaže Neđo Đurić iz Stručnog tima, čijim članovima nije dozvoljeno prisustvo na Trgovskoj gori kako bi zajedno s hrvatskom stranom obavljali istraživanja.
Nema plana B
Situacija se hitno mora mijenjati, upozoravaju iz udruženja za zaštitu životne sredine, ako BiH ne želi postati svjetski presedan, dopuštajući da se na granici dviju država skladišti nuklearni otpad.
"Ne znam izdaje li netko zbog financijskih ili drugih benefita interese građana, ali izvjesno da mi nećemo stati u ovoj borbi”, kaže Mario Crnković, indirektno aludirajući da postoji dogovor između BiH i Hrvatske na najvišim razinama, koji se prepliće kroz političke interese unutar BiH. To je potvrdio i neimenovani izvor DW-a.
“Stvar je završena što se tiče Trgovske gore. Svaka odluka košta, bilo da se radi o političkoj ili financijskoj naplati. Tako će biti i u slučaju Trgovske gore”, kaže naš izvor, na taj način objašnjavajući nedavnu izjavu hrvatskog ministra gospodarstva Tomislava Ćorića da je stvar praktično završena.
“Mi ćemo se na lokaciji Trgovska gora voditi najvišim ekološkim i sigurnosnim standardima, ne zbog 250 tisuća građana koji se nalaze s druge strane granice, već zbog naših građana u Hrvatskoj, a samim tim i zbog naših prijatelja s druge strane granice. Dakle, ne dolazi u obzir da na bilo koji način ovaj proces bude kompromitiran”, rekao je Ćorić. Time je istaknuo da u ovom slučaju ne postoji plan B za izbor lokacije, jer je Čerkezovac već izabran za skladištenje, ne samo dijela radioaktivnog otpada iz Krškog, već i ostalih s teritorija Hrvatske.
'Vratiti Dubrovnikom'
S pravne strane gledano, smatra Vitomir Popović, član Pravnog tima iz BiH, država ne može mnogo učiniti, čak i da se otvori mogućnost arbitraže u ovom postupku, jer je Hrvatska pripreme počela još prije nekoliko godina, a prema dostupnim podacima, radovi na pripremanju bivše vojarne uveliko traju. Iako postoji odluka Predsjedništva BiH od prije nekoliko godina, da se ovo pitanje hitno riješi s Hrvatskom, do danas je sve ostalo samo na apelima za koje nisu imali sluha s druge strane.
"Ako Hrvatska ne uvaži naše zahtjeve, onda nam slijedi obraćanje Međunarodnom sudu pravde. Druga mogućnost je da građani iz BiH podnesu tužbe protiv Hrvatske. Ona bi vjerojatno odbila to, tako da bi nakon toga bilo prostora da se tužbe podnesu Europskom sudu za ljudska prava”, kaže Popović, navodeći da postoji i mogućnost reciprociteta, što bi bila zadnja opcija, u ovom trenutku možda najrealnija.
"Ako se ne budu okanili Trgovske gore, jednog dana mogu dobiti nuklearni otpad iznad Dubrovnika, na najbližoj točki s BiH. Jer ništa za nas nije manje vrijedan Novi Grad i Bihać, nego za njih Dubrovnik. To su legalne metode reciprociteta”, zaključuje Popović.