SILA U POVOJIMA

Problem o kojem se u Europi ne priča: ‘Htjeli bi na Pacifik, a nemoćni su kod kuće, evo primjera‘

Iako ima inicijativa za drugačiji pristup i zajedničkih operacija, EU se uglavnom oslanja na SAD pri zaštiti svojih pomorskih interesa

Vojna vježba u Mediteranu/Ilustracija

 Francesco Militello Mirto/Nurphoto Via AFP

Europski kontinent ima globalne pomorske interese, no pitanje je može li izgraditi pomorsku silu koja će te interese braniti, navodi u velikoj analizi ove tematike Foreign Policy. Na južnoj obali Španjolske, između Gibraltarskog tjesnaca i granice Portugala, kako se ističe, nalazi se Rota. Radi se o gradu koji je većim dijelom povijesti bio mirno ribarsko mjesto, da bi 50-ih godina prošlog stoljeća postao dom španjolske pomorske baze sa značajnom američkom vojnom prisutnošću.

Administracija tadašnjeg američkog predsjednika Dwighta Eisenhowerova Rotu je smatrala strateški vrijednom lokacijom na otvorenom Atlantiku smještenom blizu ključnog tjesnaca, s lakim pristupom Sredozemnom moru. U vrijeme kada je ‘Hladni rat‘ dominirao zbivanjima na svjetskoj pozornici, Washington je bio više nego voljan povezati vojnu u prisutnost s odlučnom antikomunističkom diktaturom Francisca Franca u Španjolskoj.

Gotovo 70 godina nakon što je postala operativna pomorska vojna baza, tijekom kojih se Španjolska transformirala u modernu demokraciju, Rota je ostala kamen temeljac španjolsko-američke vojne suradnje. Španjolski brodovi privezani su nedaleko od četiri američka razarača, a pripadnici španjolske i američke mornarice prisno se druže u gradovima i na plažama u okolici Rote. Ovi dugogodišnji saveznici čak su podijelili stražarske dužnosti u bazi - španjolska vojska provjerava posjetitelje, a Amerikanci su ti koji ih ispraćuju.

U mnogim aspektima, Rota je fizička manifestacija europskog još uvijek snažnog oslanjanja na američku vojnu zaštitu. Španjolska mornarica, koja je nekoć dobrim dijelom dominirala svjetskim morima, sada je skromnih proporcija i sposobnosti. Kao i većina europskih mornarica, nastoji djelovati blizu svojih obala i daleko od osjetljivih područja. Čak i kada pomorske tenzije rastu na Baltiku, u Crnom moru, na Mediteranu i u Južnom kineskom moru, Europa se i dalje oslanja na američku mornaricu da zaštiti međunarodne plovne putove i da se suprotstavi protivnicima kao što su Kina i Rusija. Sama Rota je ključni dio tog američkog sigurnosnog ‘kišobrana‘ - četiri američka razarača koja su ondje stacionirana nose sustave protubalističkih projektila, koji bi pomogli u zaštiti Europe od napada.

Uspjeh operacije Atalanta

Ipak, postoje inicijative za drugačiji europski pristup, a sama Rota je središnja točka pomorske inicijative koja ne ovisi o Sjedinjenim Državama. Europska unija još nema mornaricu, kao ni zajedničku vojnu silu uopće, ali je Bruxelles sve više svjestan da ima izrazite pomorske interese, a članice EU-a grade naviku suradnje ​​na moru.

Na španjolskoj strani baze, u neuglednoj poslovnoj zgradi, nalazi se sjedište zajedničke pomorske operacije pod europskim zapovjedništvom s europskim pomorskim resursima. Operacija pod imenom Atalanta započela je 2008. godine kao jedna od nekoliko multilateralnih inicijativa za borbu protiv neobuzdanog piratstva u blizini obala Somalije. Zaštita plovila koja prevoze robu u Somaliju u sklopu Svjetskog programa za hranu, ključna je zadaća od početka operacije, a Atalanta se može pohvaliti savršenim rezultatima u tom pogledu. Ratni brodovi u sklopu operacije Atalanta dopremili su više od 3 milijuna tona hrane i pomoći u Somaliju te sudjelovali u hvatanju više od 150 pirata.

Predvođena španjolskim admiralom, operacija Atalanta obično pod svojim zapovjedništvom raspolaže s dva ili tri ratna broda te patrolnim zrakoplovima baziranim u Somaliji susjednom Džibutiju. Francuska, Italija i Španjolska obično su te koje ustupaju ratne brodove za potrebe operacije, no i druge europske zemlje povremeno sudjeluju u tome. Izvorno sa sjedištem u Northwoodu u Engleskoj, operacija je 2019. godine premještena u Rotu, kao reakcija na izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a. Većina članica europskog bloka poslala je u nekom trenutku svoje časnike da služe u sjedištu operacije u Roti, a trenutačno osoblje čine časnici i civili iz 16 zemalja EU-a. Nekoliko časnika koji dolaze izvan europskog političkog bloka, uključujući one iz Kolumbije i Južne Koreje, također sudjeluju. Jezik sporazumijevanja u operativnom centru je engleski.

U operativnom centru časnici i analitičari nadziru promet brodova, koji se uglavnom kreću prema i iz pravca Sueskog kanala i Indijskog oceana. Skup golemih ekrana prikazuje položaj, brzinu i smjer svakog broda, a algoritam svakom plovilu dodjeljuje razinu rizika označenu bojom na temelju čimbenika koji uključuju njegov teret i sigurnosne mjere na brodu. U operativnom centru također prate položaj drugih ratnih brodova, što uključuje nekoliko kineskih plovila koja su redovito stacionirana u tom području.

Ako bi se borba protiv piratstva uzela kao mjera, operacija Atalanta je postigla veliki uspjeh. Broj piratskih napada u regiji naglo je opao s više od 200 u 2011. godini na tek nekoliko njih posljednjih godina. NATO je prekinuo vlastitu misiju borbe protiv pirata 2016. godine, no Atalanta je nastavljena i u sklopu operacije preuzet je niz dodatnih zadataka.

Europske pomorske strategije

EU se sada hvali svojim uspjesima ne samo u suzbijanju piratstva, već i u borbi protiv prijevoza narkotika preko dijelova Indijskog oceana. U travnju je francuska fregata, koja je djelovala pod zapovjedništvom Atalante, presrela gotovo šest tona hašiša na zapadnom dijelu Indijskog oceana. Ilegalni ribolov također je privukao pozornost zapovjedništva operacije, a njezino osoblje pomaže regionalnim ribarskim organizacijama u identificiranju plovila prekršitelja zakona. Brodovi i časnici Atalante posljednjih su se mjeseci angažirali i u pomorskoj diplomaciji, gradeći odnose s partnerima diljem Indijskog oceana, uključujući Indiju, Sejšele, Indoneziju i Madagaskar.

Atalanta nije jedina zajednička europska pomorska operacija. Na Mediteranu EU provodi program podizanja svijesti o moru, koji je osmišljen kako bi se spriječilo da oružje stigne u Libiju kršeći rezolucije Ujedinjenih naroda. EU je također kreirala nekoliko programa "koordiniranih pomorskih prisutnosti" kako bi osigurala da neka europska plovila - iako pod nacionalnim zapovjedništvom - uvijek budu prisutna u određenim područjima od interesa. Jedna od tih lokacija je Gvinejski zaljev, žarište piratstva posljednjih godina.

Sve ove inicijative dio su širih napora EU-a da se razvije "zajednička sigurnosna i obrambena politika". Pomorski aspekti tog pothvata postali su posljednjih godina sve uočljiviji. Godine 2014. Bruxelles je izradio svoju prvu Strategiju pomorske sigurnosti, u kojoj je navedeno da EU ima "strateške interese u cijelom globalnom pomorskom području, u identificiranju i rješavanju sigurnosnih izazova povezanih s morem". Prošle je godine blok izradio strateški dokument za Indo-Pacifik i ažurirao svoju strategiju za Arktik, a uskoro se očekuje potpuno nova verzija strategije pomorske sigurnosti.

Prazne priče su jedna stvar, a sposobna i konkretna tonaža raspoređena na moru nešto posve drugo. Kada se promatraju kao skupina, čini se da 27 zemalja članica EU-a raspolažu potrebnim sredstvima za redovite globalne operacije. Francuska, Italija, Grčka, Portugal i Španjolska imaju osposobljene mornarice i slavnu pomorsku tradiciju. Francuska se može pohvaliti i nosačem zrakoplova na nuklearni pogon, a nedavno je predstavila planove za visokotehnološku zamjenu. Italija ima dva konvencionalna nosača, a Španjolska ima u svojem pomorskom arsenalu amfibijski jurišni brod Juan Carlos I, koji je uveden u službu 2010. godine, a baza mu je upravo u Roti. Njemačka, Nizozemska i Danska imaju manje, ali ipak sposobne pomorske snage.

S obzirom na ove resurse, neke od tradicionalnih pomorskih sila EU-a mogu si predočiti europske operativne skupine koje redovito djeluju u Indijskom oceanu, na Arktiku, pa čak i u Južnom kineskom moru. Baš kao što Atalanta pomaže u zaštiti trgovačkih ruta koje dolaze iz Indijskog oceana i vode k njemu, neka buduća flotila EU-a mogla bi preuzeti pomorske sigurnosne zadatke u drugim regijama. Francuska sa svojim brojnim pacifičkim posjedima ima najveću želju i motiv da EU djeluje u udaljenim vodama.

‘Šum u komunikacijskom kanalu‘ i nedostaci u sposobnosatima

No, europske pomorske sposobnosti većinom nisu osmišljene tako da se međusobno nadopunjuju. Postoji višestruki ‘šum u komunikacijskom kanalu‘ i ključni nedostaci kada su u pitanju sposobnosti djelovanja. Relativno mali broj europskih mornarica posjeduje plovila sposobna dugotrajno djelovati daleko od svojih obala. Unatoč svoj energičnosti, operacija Atalanta sama ipak je skroman pothvat, a uskoro bi mogla postati još ograničenija. Njemačka je, naime, odustala od operacije ranije ove godine, navodeći kao razlog pad slučajeva piratstva u blizini obale Somalije. "Posljednji piratski napad dogodio se 2019., a posljednji uspješan 2017. godine", rekao je glasnogovornik njemačke mornarice. "Cilj misije je postignut", zaključio je.

Ova odluka sugerira da postoji nevoljkost Berlina u pogledu korištenja operacije Atalanta kao odskočne točke za ambiciozniji pomorski projekt EU-a. Neke članice Unije smatraju da i u domaćim vodama ima i više nego dovoljno posla. Sabotaža plinovoda Sjeverni tok pokrenula je zabrinjavajuća pitanja o tome odgovaraju li europske pomorske sposobnosti čak i lokalnim prijetnjama s kojima bi se mogle suočiti. Prema analitičaru Christianu Buegeru, "Europa nema uspostavljenu politiku koja bi omogućila nadzor i zaštitu takve podvodne infrastrukture".

Djelujući pojedinačno, neke europske mornarice ipak su spremne ići i dalje. Francuski ratni brodovi redovito plove u Tihom oceanu, a jedna od njezinih nuklearnih podmornica prošle je godine prošla kroz Južno kinesko more. Pariz također nastoji ojačati svoju prisutnost i na Arktiku. Nizozemska fregata pridružila se skupini od nekoliko drugih zapadnih brodova koji su djelovali u blizini Južnog kineskog mora, a prošlog prosinca čak je i Njemačka poslala fregatu u regiju, što je predstavljalo prvo takvo putovanje u posljednjih nekoliko desetljeća.

Međutim, u doglednoj budućnosti takve će misije ostati tek epizode i odvijat će se pod nacionalnim zastavama, a ne pod zastavom EU-a. Europa je prepoznala da njezina sigurnost i prosperitet u budućnosti velikim dijelom ovise o oceanima, ali još je daleko od toga da postane pomorska sila.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. srpanj 2024 23:10