Njemačka politička javnost u nedjelju navečer, nakon izbora za 19. saziv Bundestaga, analizira rezultate i priprema se za razdoblje u kojem će po prvi put nakon Drugog svjetskog rata u Bundestagu sjediti predstavnici jedne desno populističke stranke.
Uspjeh Alternative za Njemačku (AfD), koja se nametnula kao treća politička snaga na nedjeljnim izborima, glavna je tema svih informativnih emisija i okruglih stolova u izbornoj večeri. Tradicionalni okrugli stol javnog servisa ARD, nakon središnje informativne emisije, na kojem sudjeluju predsjednici stranaka izabranih u Bundestag, prošao je u znaku obračunavanja šest demokratskih stranaka s AfD-om.
Prema procjenama na temelju prebrojanih glasova, AfD je osvojio 13 posto glasova i time postao treća politička snaga u zemlji s vjerojatnih 88 zastupnika u Bundestagu. Etabliranim strankama, i to je pokazao susret u studiju ARD-a, teško je nositi se s tom činjenicom. Jer dosad se u svom političkom radu u parlamentima saveznih pokrajina AfD pokazao kao krajnje nekonstruktivna politička snaga koja se ističe isključivo provokacijama i kršenjem tabua vezanih uz tamniju stranu njemačke povijesti.
Na raspravu u studiju AfD je poslao svog glasnogovornika Joerga Meuthena i time već pokazao da se ne namjerava držati ustaljenih političkih pravila, jer je običaj da na ovaj okrugli stol dolaze predsjednici ili glavni kandidati parlamentarnih stranaka.
Politički komentari govore o povijesnom rezu, o tomu kako ništa više neće biti isto kao prije ulaska AfD-a u parlament najveće europske države. Neki komentatori, kao Heribert Prantl iz Sueddeutsche Zeitunga, ne skrivaju svoje nezadovoljstvo uspjehom AfD-a. No istodobno ukazuju na to da je njemačka demokracija dovoljno stabilna da izdrži i jedan AfD u parlamentu.
Nisu samo komentatori nezadovoljni. Svoje ogorčenja ulaskom desnih populista pokazalo je i oko 700 prosvjednika koji su u nedjelju navečer prosvjedovali pred jednim klubom na poznatom Alexanderplatzu, u središtu Berlina, gdje je AfD slavio svoj povijesni ulazak u Bundestag.
No osim nezadovoljstva primjetan je i konkretni strah atmosferom koju ova stranka širi oko sebe.
"Do sada su huškali protiv muslimana i izbjeglica, a sutra se to može okrenuti i protiv nas", rekao je Josef Schuster, predsjednik Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj, koji je ukazao na to da je AfD stranka koja trpi ekstremne desne tendencije u svojim redovima i širi netrpeljivost prema manjinama.
Predsjednik Svjetskog židovskog kongresa Ronald Lauder otišao je još dalje i AfD-a opisao kao "sramotni i reakcionarni pokret koji podsjeća na ono najgore iz njemačke povijesti".
Prijeteće političke poruke, istok glavno uporište AfD-a
Da strah nije neutemeljen pokazao je odmah nakon objavljivanja prvih prognoza i jedan od glavnih kandidata AfD-a Alexander Gauland. "Bit ćemo za petama Angeli Merkel ili bilo kome tko bude bio na čelu vlade. Mi ćemo zemlju napokon vratiti narodu", poručio je Gauland okupljenim pobornicima.
S AfD-om će u budućnosti u Bundestag ući stranka čiji istaknuti članovi, poput Bjoerna Hoeckea, o spomeniku Holokaustu u Berlinu govore kao o "spomeniku sramote" kojim se želi ucijeniti njemački narod.
Alexander Gauland je nedavno izjavio kako bi Nijemci mogli biti ponosni na ono što je postignuo Wehrmacht, a primjera poput ovih ima mnogo.
AfD-ova pobjeda je pokazala i još jedan zabrinjavajući trend koji je gotovo trideset godina od ujedinjenja dviju njemačkih države zemlju opet podijelio na istok i zapad.
AfD je na istoku zemlje posto druga politička sila, a u nekim saveznim pokrajinama poput Saske AfD je porazio i kršćanske demokrate Angele Merkel.
I opet se pokazuje da istok zemlje daleko više strahuje od stranaca nego zapad, iako je njihov broj u ovim dijelovima Njemačke zanemariv. No AfD je ovdje dobro znao iskoristiti antislamski pokret Pegida i instrumentalizirati strah i agresiju prema izbjeglicama, koji su na istoku zemlje, u prvim mjesecima nakon izbijanja izbjegličke krize, bili najizraženiji.
Analitičari sada pokušavaju proniknuti u tajnu uspjeha AfD-a. Govori se o strahu od izbjeglica, o stiliziranju vlastite uloga kao borca za "narod", ali i o uspješnoj kampanji preko interneta. Uoči izbijanja izbjegličke krize AfD, koji je osnovan 2013. kao stranka kritičara eura, bio je gotovo beznačajna stranka rastrzana unutarnjim sukobima.
No tada je došla izbjeglička kriza 2015. i AfD se, na krilima kritike izbjegličke politike Angele Merkel, uzdignuo iz pepela.
Jedno je sigurno: uspjeh AfD zasigurno na zahvaljuje kvalitetnom stranačkom programu. Jer, kako je tijekom rasprave za okruglim stolom primijetio predsjednik njemačkih liberala Christian Lindner, AfD je prva stranka koja je ušla u parlamant bez konkretnog mirovinskog koncepta.
Uspjeh AfD-a jača pritisak na Merkel
AfD je neposredno i jedan od razloga zbog kojeg socijaldemokrati više ne žele sudjelovati u radu vlade, nego se žele, kako je rekao predsjednik SPD-a Martin Schulz, usredotočiti na rad u oporbi i "borbu za demokraciju". Jer ulazak AfD-a u Bundestag, kako je istaknuto, niti jednog demokratski nastrojenog građanina Njemačke ne može ostaviti ravnodušnim.
Iako je kancelarka Angela Merkel u prvom direktnom sučeljavanju s predstavnicima AfD-a nakon izbora pokušavala ignorirati značenje činjenice da je po prvi put nakon Drugog svjetskog rata u Bundestag ušla stranka koja stoji desnije od njezine Unije, ova promjena će itekako utjecati na njezin budući politički rad.
I to prije svega zbog manjeg partnera u Uniji CDU/CSU, Kršćansko-socijalne unije, koja zastupa demokršćansku opciju u Bavarskoj. CSU je pod velikim pritiskom, velik broj njihovih tradicionalnih birača se okrenuo AfD-u, a izbori za lokalni parlament u Bavarskoj su već sljedeće godine.
"Mi moramo obraniti naše pozicije na desnom spektru", rekao je večeras predsjednik CSU-a Horst Seehofer. A to znači da će pritisak na kancelarku, koja je u svom političkom habitusu, kako je to primijetio komentator Der Spiegla, više socijaldemokratska nego demokršćanska kancelarka, iz CSU-a biti još snažniji nego dosad.
Unija CDU/CSU je od prošlih izbora 2013. izgubila povjerenje 8,6 posto birača te se nalazi na povijesno niskoj razini od 32,9 posto. SPD je izgubio povjerenje 4,9 posto birača te je također, s 20,5 posto, ostvario najslabiji poslijeratni rezultat.
AfD se s 12,9 posto nalazi ispred FDP-a (liberali) s 10,7 posto, koji je uspio nakon četiri godina izbivanja vratiti se u Bundestag. Stranka Ljevica je osvojila 9,2, a Zeleni 8,9 posto.
Njemački izbori mogli bi uzdrmati planove Merkel i Macrona za Europu
Oslabljena najlošijim rezultatom svoje stranke od 1949. i suočena s novim političkim spektrom u kojem veći broj stranaka, među kojima je i ekstremno desna, ulaze u parlament, njemačka kancelarka Angela Merkel možda će biti prisiljena napustiti planove o preobrazbi Europe, koje je kovala zajedno s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom.
Konzervativci Angele Merkel osvojili su pojedinačno najveći broj glasova na njemačkim izborima u nedjelju te će ona poslije njih krenuti sa svojim četvrtim mandatom na mjestu kancelarke, no ostvareni rezultat najlošiji je po konzervativce od drugog svjetskog rata i Merkel će biti prisiljena najvjerojatnije ući u tročlanu koaliciju s liberalima iz FPD-a i Zelenima.
U svom novom mandatu suočit će se, međutim, i s novom oporbenom snagom u parlamentu, Alternativom za Njemačku (AfD), euroskeptičnom i protuimigrantski orijentiranom strankom, koja se stavila na čelo prosvjeda protiv priljeva migranata što su, uz blagoslov Angele Merkel, stigli 2015. u Njemačku.
AfD po prognozama osvaja oko 13 posto glasova i po prvi put jedna ekstremno desna stranka ulazi nakon drugog svjetskog rata u njemački parlament.
Sve to biti će nešto posve novo za kancelarku koja se tijekom svoje 12-ogodišnje vladavine već navikla na prijaznu koaliciju i bezubu oporbu u Bundestagu.
"Po mome mišljenju, reforma euro zone najvažnije je vanjskopolitičko pitanje koje stoji pred novom vladom", kaže Thomas Kleine-Brockhoff, koji vodi berlinski ured instituta Marshallov fond za Njemačku.
No on predviđa da će se tzv. Jamajka koalicija, nazvana tako po bojama jamajčanske zastave koje su istodobno i boje Merkeličinih konzervativaca, liberala i Zelenih, crne, žute i zelene, sporiti oko toga pitanja.
Iako su Zeleni u nedjelju kazali da je "jača Europa" prioritet njihove stranke, liberali FPD-a protive se daljnjim integrativnim koracima na europskoj razini.
Biti će tu stranka koja će govoriti 'ne', druga koja će govoriti 'da' i oprezna kancelarka, a to nisu idealni uvjeti za francusko-njemačko zajedničko djelovanje, smatra ovaj analitičar.
Macron je u Francuskoj i dobio izbore na krilima obećanja o "ponovnom pokretanju Europe", zajedno s Njemačkom, nakon godina gospodarske i financijske krize i novog šoka kojega je izazvao najavljeni britanski izlazak iz EU.
Macron, koji bi trebao svoje ideje predstaviti u utorak na pariškom sveučilištu Sorbonni, založio se za zajedničkog ministra financija i proračun bloka koji ima zajedničku europsku valutu, a to su ideje koje je na uvjetan način poduprla i kancelarka Merkel, unatoč jakom skepticizmu unutar njezine stranke.
No, s FDP-om kao partnerom i AfD-om koji će se glasno protiviti u parlamentu perspektiva pridobivanja nove koalicije i šire javnosti za dublju europsku integraciju čini se daleko izazovnija.
U svom izbornom programu FDP se zalaže za postupan izlazak iz europskog fonda za spašavanje (ESM) te za promjene europskih ugovora koje bi dopustile zemljama da napuste euro zonu. Njihov mladi čelnik Christian Lindner otvoreno je tijekom kampanje pozivao Grčku da se vrati drahmi kao valuti.
"Kad je riječ o Europi, FDP nije tako daleko od AfD-a po nekim pitanjima. Budu li primijenjene sve njihove ideje ponovno ćemo biti uvučeni u krizu eura", ocjenjuje zastupnica Zelenih Franziska Brantner.
No, FPD neće biti jedini težak saveznik u Merkeličinoj vjerojatnoj koaliciji. Tu je i njezina bavarska sestrinska stranka CSU, Kršćansko-socijalna unija, koju bi uspjeh AfD-a mogao gurnuti jače udesno uoči pokrajinskih izbora iduće godine, nakon što ju je već ta stranka gurnula u stranu i nametnula se tijekom izbjegličke krize.
Ponovno osvajanje birača koji su prešli pod okrilje AfD-a moglo bi postati jedan od glavnih prioriteta Merkeličina konzervativnog bloka u iduće četiri godine. (Hina)