The Financial Times je jutros objavio članak važan za Hrvatsku iz dva razloga: Prvo, FT je prvi veliki medij koji je u naslovu jasno poručio kako „EU odbacuje planove zabrane isporuke ruske sirove nafte zbog opozicije“ i, drugo, u tom kontekstu spominje Hrvatsku kao zemlju zbog koje su u Budimpešti uznemireni jer bi Mađarska mogla postati ovisna o isporukama nafte preko hrvatskih naftovoda. Ova druga poruka doslovno je šokantna za Hrvatsku jer je očigledno da proizlazi iz brifinga koje su novinari FT-ja dobili o sadržaju sastanka između šefice Europske komisije Ursule von der Leyen i mađarskog autokrata Viktora Orbana.
Na tom je sastanku von der Leyen pokušala spasiti dogovor članica o embargu ruske nafte koji je otvoreno opstruirao Putinov politički prijatelj Orban, iako je odmah po objavljivanju detalja o embargu bilo jasno kako je europski plan više političko-propagandni, nego zaista učinkovito oružje ekonomskih sankcija; embargo, naime, nije trebao biti trenutačan, nego s odgodom do kraja godine, predviđao je izuzetke, više članica počelo se joguniti, a postalo je jasno da Rusija ionako uspijeva ne samo organizirati, nego i značajno povećati isporuke prema Kini te Indiji. No, ono što je u kratkom segmentu članka rečeno o Hrvatskoj ukazuje kako EU i Hrvatska imaju velik problem s autokratskom Mađarskom koja u ovakvoj geopolitičkoj situaciji duboko uznemiruje. Za to pak postoji također dva razloga:
Sanader osuđen zbog mita Molu
1. Treba podsjetiti da je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader osuđen zbog mita nakon kojeg je mađarski Mol preuzeo potpunu kontrolu nad Inom. Nakon toga je Hrvatska de facto postala ovisna o Mađarskoj kad su u pitanju uvoz i plina i nafte. Vremenom je Mol čak od talijanskog Enija kupio platforme u jadranskom akvatoriju, a k tome je još zakupio dio kapaciteta LNG terminala, koji se zbog invazije na Ukrajinu pokazao strateškom dragocjenošću.
Dakle, mađarska kompanija kontrolira ne samo uvoz iz smjera istoka, nego i domaću proizvodnju, kao i značajni dio kapaciteta našeg LNG terminala. Radi se o apsolutnoj regionalnoj dominaciji nad Hrvatskom kad su u pitanju opskrba naftom i plinom. Hrvatska je ovisna o Orbanovim migovima Molu. Nejasno je zbog čega hrvatske vlasti očigledne Orbanove pro-Putinovske pozicije u ekstremno delikatnoj situaciji ne koriste za realizaciju onoga što su teoretski davno mogli napraviti – pljenidbu dijela dionica Ine u vlasništvu mađarskog Mola temeljem presude Sanaderu kako bi Mađari izbacili iz dominantne pozicije.
Zato što ne cijenimo dovoljno vlastito pravosuđe imamo besramno apsurdnu situaciju u kojoj mađarski premijer kuka Ursuli von der Leyen da je Mađarska previše izložena ruskim energentima (iako to želi biti jer njihovi biznisi od toga imaju koristi), a tobože strahuju od opskrbe hrvatskim naftovodima. Kako je moguće da se uopće usuđuju besramno reći da strahuju od opskrbe hrvatskim naftovodima nakon što je Hrvatska prepustila nacionalnu naftnu kompaniju potpunoj dominaciji Mađara, kojima smeta čak i pomisao na to da će Janafu plaćati za korištenje naftovoda. Ono što trenutačno ne znamo je je li se autokrat Orban uspio izboriti za poziciju s koje s Ursulom von der Leyen pregovara o energetskim pitanjima regije umjesto Hrvatske, odnosno kao da RH nije nezavisna članica EU-a, nego ugarski dominion. Ali čini se da je definitivno tako.
Pro-Putinovski autokrat diktira uvjete zajedničke politike EU
2. Nakon razgovora s Orbanom, Von der Leyen je izjavila kako je razgovor bio koristan za pojašnjavanje energetskih pitanja i sankcija te je poručila kako je potreban „dodatni posao“. U prijevodu to znači da embargo na rusku naftu stavljen na policu te da je Orban mrtav-hladan odbio prijedloge/zahtjeve šefice Europske komisije, što znači da pro-Putinovski autokrat diktira uvjete zajedničke politike EU-a kao zajednice naroda pa se otvara pitanje smiju li svi ostali pristati na takva (Orbanova) pravila igre. Sasvim je moguće da će Bruxelles jednostavno popustiti budimpeštanskom autokratu jer FT već donosi informaciju kako će von der Leyen pozvati sve regionalne igrače da ojačaju kooperaciju i naftnu infrastrukturu. Taj rad Komisije fokusirat će se na transportnu infrastrukturu energenata, skladištenje i rafinerijski sektor, piše FT, a kako bi se pomoglo transformaciji mađarske energetike.
Drugim riječima; ugledni FT donosi nešto potpuno besramno: nakon što je preuzeo hrvatsku Inu i doveo se u dominantnu poziciju, mađarski Mol sada će na Orbanov zahtjev dobiti potporu EK da s partnerima u regiji (čitaj Hrvatskoj) dogovori sve što mu treba po pitanju naftovoda, plinovoda i rafinerija, iako je Mađarska ta koja zapravo želi održati energetsku trgovinu s Rusijom jer joj to najviše odgovara, a Hrvatska je ovisna i u puno slabijoj poziciji. Hrvatska se, naime, našla u situaciji da nije direktno ovisna o uvozu plina iz Putinove autokracije, nego je ovisna o mađarskom autokratu koji uvozi plin uz prijateljstvo s ruskim autokratom, a šefica EK pristala je sve u regiji nagovarati da pomognu Mađarskoj u 'energetskoj transformaciji' nakon razgovora s autokratom Orbanom. Pri ovome je naročito za Hrvatsku bolno pitanje rafinerija koje je Mol godinama zanemarivao, ali se preračunao, jer uz ovakvu geopolitičku situaciju mogu biti isplative.
Pasivnost hrvatskih vlasti
Zaključno treba reći da je začudna javna pasivnost hrvatskih vlasti po pitanju očiglednog skandala sa stavom mađarskih vlasti oko embarga na rusku naftu, koji revno prate svi europski mediji, a Hrvatska je tu u najneugodnijoj situaciji.
Mogu li i hrvatski premijer i predsjednik iskoristiti svoje diplomatsko iskustvo kako bi objasnili visokim predstavnicima EK koliko je delikatna energetska pozicija Hrvatske te upozoriti kako Mađarska prvenstveno želi što dominantniju energetsku poziciju u regiji, a ima autokratsku vlast koja se ne ponaša sukladno modernim demokratskim i pravnim standardima EU-a? Ta priča koju mogu koristiti predsjednik i premijer vrlo je realna, ima solidne osnove, ali i niz detalja koji su se nakupili u hrvatskoj povijesti, kao što je niz informacija koji ukazuje da mađarske kompanije, dobro uvezane s mađarskim vrhom, vole mutne privatizacijske priče. Tko se još sjeća kako je nesporno da je upravo mađarski Mol kreditom financirao pokušaj prikrivanja onoga što danas zovemo afera Spice u Podravci, odnosno pokušaj menadžerskog preuzimanja hrvatskog prehrambenog diva koji joj je nanio teške financijske i razvojne štete? Još začina:
Nedavno je od ruske Sberbanke mađarski fond preuzeo najveću hrvatsku kompaniju Fortenova (bivši Agrokor).
Nepoznata letjelica sat i pol je letjela nad mađarskim teritorijem iz smjera Ukrajine prema Hrvatskoj, a Mađarska o tome nije obavijestila Hrvatsku.
