Dva dana nakon što je razorni ciklon Idai poharao Mozambik, Graham Taylor pokušao je iz razorenog lučkog grada Beire, drugog po veličini u državi, doći do svojega doma u gradu Chimoioju, a ono što je vidio putem nazvao je "potpunim uništenjem - noćnom morom i apokalipsom kakvu čovjek ne može niti zamisliti".
Kad više nije mogao voziti kroz poplavljeno područje, Graham je izišao iz automobila i hodao 25 kilometara, od sela Lamego do Nhamatande.
U šest sati, koliko je propješačio, vidio je barem 400 leševa i slušao srceparajuće jecaje ožalošćenih rođaka koji su očajnički pokušavali pronaći izgubljene članove svojih obitelji, prenosi The Guardian.
- Totalno uništenje, pokolj i smrt, to je sve što je ostalo u Mozambiku poslije ciklona... Ove ionako siromašne zajednice ostavljene su same u borbi za preživljavanje u najstrašnijim zamislivim uvjetima... Oko 95 posto kuća jednostavno je izbrisano s lica zemlje - ispričao je Taylor, inače Zimbabveanac koji u Mozambiku živi posljednjih 15 godina. Po zanimanju je poduzetnik zaposlen u građevinarstvu te na socijalnim i poljoprivrednim programima kojima je cilj educirati ljude o opasnostima krčenja šuma i života na poplavnim područjima te promicati konzervacijsku poljoprivredu.
- Dok sam hodao, jedino što sam čuo bili su stenjanje i jecanje, ljudi su tugovali zbog mrtvih tijela njihovih najmilijih koja leže kraj svake ceste... Bojim se da je broj poginulih daleko veći od tisuću, koliko je procijenio predsjednik Mozambika... Vidio sam samo djelić uništenja i pretpostavljam da će žrtava biti barem 5 ili 6 tisuća, možda i više - rekao je Graham Taylor.
Dodao je kako su mu trebala čak tri dana da napokon stigne do Chimoioja.
Na tom putu vidio je "tisuće ljudi koji su se pokušali spasiti penjući se na drveće i uzvisine bilo koje vrste", a jedine spasilačke ekipe činili su upravo lokalni stanovnici koji su nadljudskim naporima pomagali jedni drugima.
- Tako ujedinjeni i složni, njih 50-ak, ljudi koji su se držali za ruke prolazeći kroz bujicu, nemoćni starci, skoro obogaljeni ljudi koji ne mogu hodati, starije žene koje na rukama nose svoje očeve... Prizori su to koje nikad neću moći zaboraviti - prepričao je Graham.
U Lamegu, gdje je ostao zarobljen jedan dan, vidio je čovjeka, za kojega vjeruje da je Amerikanac, kako malim brodom spašava na tisuće unesrećene djece i njihovih roditelja. Ljudima nedostaje pitke vode, hrane i lijekova, a čini se kako ih je ostatak svijeta zaboravio...
